BRATISLAVA

0Bratislava je glavni grad danas nezavisne države Slovačke, koja je nekada bila dio socijalističke Čehoslovačke. U davna vremena Austrougarske monarhije hrvatsko ime je bilo Požun. U njoj su studirali i mnogi poznati Hrvati. Još malo pa će brojati pola milijuna stanovnika. Raspadom socijalizma i mirnim razdvajanjem od oronuloga grada zapuštenih fasada postaje veoma atraktivna turistička destinacija. Mada Bratislava ima svoj aerodrom, većina turista stiže preko obližnjeg bečkog aerodroma, koji ima bolje veze sa mnogim svjetskim zračnim lukama. Beč je udaljen svega 65 km, a aerodrom je između. Nama je ipak najlakše do tamo stići autom, jer od Zagreba do Bratislave je svega 400-450 km ovisno da li idete preko Austrije ili Mađarske. U Slovačkoj je valuta kojom se plaća euro.

Nekada u socijalizmu
U Bratislavi sam poslovno bio 7-8 puta prije 25 godina, uglavnom u prolazu ka tvornici Tesla, koja je na istoku zemlje u malom mjestu Orava imala veliku tvornicu televizora. Boravak u Bratislavi se svodio na mijenjane deviza na crno oko Hotela Kijev, gdje smo odsjedali kada smo morali prespavati u gradu. Jednom smo spavali i u tada najskupljem novoizgrađenom hotelu , koji danas nosi ime Crown Plazza. Tada nije bio problem platiti noćenje a i danas dvokrevetna soba je razumnih 100€-150€ ovisno o sezoni. U ostalim hotelima niže kategorije i pravatnim mini hotelima i apartmanima može se naći već od 25€. Može se spavati i u Botelu na Dunavu, brodu-hotelu usidredom na obali. Ovaj puta smo odsjeli u poznatom hotelu Devin, koji je dobio ime po dvorcu iznad ušća rijeke Morave u Dunav. Otvoren je 1954. godine a prvi gosti su bili Elizabeth Taylor, mnogi predsjednici i kraljevi država, koji su dolazili i dolaze sve do sada, Dalaj Lama, David Copperfield i konačno mi. Lokacija idealna. Nalazi se na samoj obali Dunava, svega par koraka od staroga grada.
Sav obilazak grada se svodio na odlazak u prvi najbliži restoran ili pivnicu, a u doba socijalizma nije ih baš bilo na svakom koraku kao danas. Izbor jela je bio minimalan, a često su znala biti iznenađenja poput jabuka, krušaka i šljiva pomiješanih sa krumpirima. Inače krumpir je pored kuhanih okruglica ili ploškica od kruha bio gotovo jedini prilog. Uglavnom smo u jednom restoranu jeli šniclu sa šumskim gljivama u sosu i okruglicama od kruha, koja se zvala pastirska pochoutka. Bilo je odlično i slagalo se sa dobrim pivom, po kojem je Slovačka poznata. Stari dio grada i njegove trgove nisam znao niti da postoje do neki dan. Nismo nikada niti pomislili otići na tvrđavu, koju smo vidjeli dok smo ulazili u grad. Turizam u socijalizmu nije bilo nešto što se nudi i podržava. Vlast je željela smanjiti što je moguće više doticaj domaćeg stanovništva i stranaca , posebno sa zapada, a nas su tu isto smještali.
Ono malo slobodnog vremena smo trošili kupujući sve što se moglo pronaći u robnoj kući i par trgovina. Sve je bilo višestruko jeftinije nego kod nas. Tu se mogla naći roba iz cijelog istočnog bloka. Poznat je bio porculan i kristal, razne kućne potrepštine, kamp oprema, igračke, alat, dijelovi za aute marke Škoda, sir i suhomesnati proizvodi, posteljina i tekstil i još mnogo toga. Zvanično smo smjeli iznijeti samo onoliko robe koliko smo promijenili deviza po zvanično tri puta skupljem tečaju. Problem sa carinicima je uvijek rješavala boca alkoholnog pića iz Hrvatske.

UFO most i predsjenička palača
Bratislava nas je dočekala sa kišom ili bolje reći pljuskom koji je na trenutak paralizirao promet u gradu i okolini. Ali je zato sutran osvanuo prekrasan dan. Ako dolazite autocestom od Beča kao mi ili sa sjevera Mađarske morate preći preko SNP mosta, koji je kažu sa 431m, najduži most u svijetu, koji ima samo jedan toranj i nosive kabele. Vjerojatno je to već bajata informacija. Pušten je u promet 1972.godine. Toranj je visok 85m a na vrhu se nalazi restoran u obliku letećeg tanjura, pa je u zadnje vrijeme prozvan most UFO. Pješaci mogu preko mosta pješačkim stazama ispod nivoa gdje prolaze vozila. Do gore se može liftom ili pješice (430 stepenica) ako platite 6,5€ ulaz. Pogled odozgo je fantastičan posebno noću. Dok prelazite njime preko Dunava prekrasno se vidi stara tvrđava na brdu s lijeve strane i stari grad s desne. Odmah s desne strane mosta je katdrala i stare obrambene zidine. Na tu stranu je stari grad u koji ćemo ići poslije pješice. Vozeći se širokim bulevarom stiže se do velikog trga Hodžovo námestie, na kojem je Predsjednička palača (Grassalkovičov palác). Izgrađena je u rokoko stilu 1760.godine za grofa Grassalkoviča, predsjednika komore i savjetnika carice Marije Terezije. Iza palače jeprekrasan park sa statuom carice na konju, fontanom i još nekim skulpturama. Park je otvoren za javnost. Iza predsječnike palače i parka je još nekadašnja biskupska ljetna palača u kojoj je sada Ured vlade Slovačke.

Tvrđava i Parlament
Tvrđava Bratislavský hrad je velike utvrđena palača sa četiri tornja . Do gore se može autom, koji se ostavlja u javnoj garaži ili trolejbusom (203 ili 207) sa Hodžovo trga, ali i pješice. Još u kameno doba je tu bila nastamba. Kelti tu imaju svoju utvrdu Oppidum. Tu je bila i granica Rimskog carstva. Sloveni imaju utvrdu u okviru Velikog Moravskog carstva. U 10.stoljeću potpadaju pod vlast Austrougarske, a stoljeće kasnije gradi se kamena palača i crkva. U 16.stoljeću slijedi obnova u renesansnom stilu, a u 17.stoljeću u baroknom. Od osamostaljenja u dvorcu je smješten Nacionalni muzej. U tijeku je opsežna petogodišnja rekonstrukcija unutrašnjosti, koja treba biti gotova ovih dana, pa nismo niti išli gore. Odozgo sa zidina je prekrasan pogled na grad i Dunav. Pored tvrđave je moderna zgrada Parlamenta Slovačke. Moguće ju je posjetiti kroz vođene ture ili popiti kavu na terasi restorana sa pogledom na Dunav.
Ako mislite da je Bratislava jeftin grad, varate se. Parking u blizini pješačke zone košta dosta. Na ulici je parking najjeftiniji 0,7€/sat i plaća se samo radnim danom do 16.00. Problem je što je većina mjesta za stanare i ona su vidno obilježena. U garažama je minimalno dvostruko, obično trostruko skuplji , a negdje još i više i plaća se cijelo vrijeme. Najpovoljniji je u garaži Tatracentrum. Raspored i cijene parkinga pogledajte ovdje.

Poznati trgovi od nekada
Novij idio grada i trgovačka ulica Obchodná podsjeća na Ilicu. Mnoštvo trgovina i tramvaji. Završava na na meni dobro poznatom trgu Hurbanovo námestie, gdje je crkva Najsvätejšej trojice (Svetoga trojstva) iz prve polovine 18.stoljeća sa izuzetno vrijednim slikama. U Blizini je i Kapucinski trg sa crkvom iz 1717.godine. Idemo putem kojim smo se nekada kretali do trga SNP (Námestie Slovenského národného povstania ili Slovačkog nacionalnog buđenja) na kome je ogromna palača u kojoj je zgrada pošte, park i dvije crkve. Prva je barkona crkva i samostan Milosrdných bratov (Milosredne braće) iz 1728.godine, pri kome je bila bolnica za muškarce. Druga je neoromanička kalvinistička crkva iz 1913.godine. Prolazimo pored zgrade stare tržnice iz 1910.godine. Stižemo do velikog trga Kamenné námestie, gdje je nekada bila najveća robna kuća i neboder dobro poznatoga hotela Kijev. Hotel i robna kuća se izvana nisu ništa promijenili. Trgovina na svakom koraku, kao posvuda i još dvije crkve prekoputa.

Stari grad
Ulazimo u stari grad i pješačku ulicu Laurinská, na koju se nadovezuje Panská. Trgovine, kafići, restorani i terase. Primjećujemo brončani kip čovjeka sa šljemom koji viri iz šahta. Cumil ili Rubberneck je tu od 1997. godine i nitko ne zna što predstavlja. Neki kažu da je radnik na uvijek prekopanim cestama grada, neki Napoleonov vojnik, neki da samo viri ženama pod suknje. Uglavnom turisti ga vole i obavezno se slikaju sa njim. Skrećemo na trg Primaciálne námestie, sa istoimenom nasbiskupskom palačom iz 1781.godine u klasicističkom stilu. Na vrhu statue i 150 kg željezni šešir. U njoj je 1805.godine u dvorani zrcala potpisan mir između Austrougarske i Francuske. Ima izuzetno vrijednu kolekciju tapiserija. iz 17.stoljeća. Danas je u njoj ured gradonačelnika. Na jednom kraju trga je informativni ured turističke zajednice i tu počinje veliki Uršulinski samostan i crkva koji se protežu duž bočne uličice. Na drugom kraju trga je teološki fakultet . Prolazimo uskim prolazom i stižemo na Hlavné námestie (Glavni trg) iz 13.stoljeća. Visoki toranj sa satom i zgrada do njega su Stara gradska vijećnica. Nastali su 1370.godine. Danas je tu Gradski muzej. U jednom kraju je fontana iz 1572.godine nazvana po Maksimilijanu Habzburškom. Okolo nekoliko restorana i kavana u imperijalnom stilu. Na trgu se održavaju često razni koncerti.

Mihajlov toranj
U pješačkoj ulici Panská što u prijevodu znači Gospodska ili Otmjena su nizovi restorana s obje strane. Skrećemo u ulicu Ventúrska također prepunu restorana, kao i mnoge manje sporedne. Ulica završava 51 metara visokim tornjem Michalská brána, jednim od simbola grada. Izgrađen je u 14.stoljeću, a današnji barokni izgled dobiva 1758.godine. Na vrhu je kip arhanđela Mihaela, koji ubija zmaja i prekrasan pogled na grad. Ulaz u kulu je kroz Muzej oružja. Kroz vrata od tornja prolazi ulica i to je “nulti kilometar” i ploča s popisom udaljenosti do 29 svjetskih metropola. Večeramo u obližnjem restoranu Slovak haus namijenjenom turistima, sa obilnim porcijama serviranim na drvenim pladnjevima i paprenim cijenama cijenama od 20-25€ po porciji. Specijalitet ,svinjska koljenica moždfa nije najbolji izbor za sve one na dijeti i visokim kolesterolom, alio treba probati. Sve se zalijava izvrsnim pivom Zlatni fazan.

Katedrala
Odlazimo do Katedrale sv. Martina, trobrodne gotičke crkve izgrađena na mjestu stare romaničke iz 1221. godine. Zanimljivo je da je crkva postala dio gradskih zidina, a zvonik je služio kao obrambeni bastion. Tome svjedoče i ostaci zidina pored nje. Sadašnja crkva posvećena je 1452. godine. Portal na južnom dijelu predstavlja najstariji primjer renesansne arhitekture u Slovačkoj. Između 1563 i 1830 St Martin je služio kao krunidbena crkva ugarskih kraljeva. Tome svjedoči 300 kg pozlaćena replika mađarske kraljevske krune na vrhu 85 metara visokog zvonika. Početkom rujna svake godine održava se rekonstrukcija svečanosti krunidbe. Tu počinje i najveći trg grada

Najveći trg grada
Ne samo najveći već i i najzeleniji trg u gradu su Hviezdoslavovo námesti. Trg je već 1000 godina, mada je prije više ličio na park. Napoznatija je Ganimedova fontana dizajnirana 1888.godine. Ona prikazuje prizore iz antičke mitologije, gdje orao nosi mladog Ganimeda na vrh Olimpa, tako da može služiti bogovima. Na njoj su skulpture vodenih stvorenja i djece koja drže četiri vrste ribe iz Dunava.U sredini spomenik Pavolu Hviezdoslavu, pjesniku, dramaturgu i zastupniku u parlamentu. Na pročelju je zgrada Slovačkog nacionalnog kazališta otvorena 1886.godine. Do nje je Reduta, zgrada Slovačke filharmonije. Najveća palača je danas Hotel Carlton. Nekada su tu bile tri zgrade sa prenočištima. Bilo je i prvo kino u gradu otvoreno 1896.godine. Sve je spojeno u jedan veliki hotel 1930. godine. Pravi je užitak prošetati trgom ispod hladovine drvoreda uz žubor fontana, naravno kada ne pada kiša.

Dunav
Silazimo na obalu Dunava na promenadu uz rijeku. Brodovi usidreni čekaju turiste za obilazak grada rijekom. Voze to stare utvrde Devin visoko na liticama jedne stijene iznad Dunava ili prave krug ispod mostova Bratislave za svega 6-8€. Katamaranska redovna linija vozi i do Beča. Prekrasan pogled na UFO most s jedne strane i željezni stari most s druge strane. Tu je Nacionalna galerija u modernoističkoj zgradi uguranoj u stare palače. Na kraju promenade Prirodoslovni muzej.


This entry was posted in Bratislava, Europa, Putovanja, Slovačka and tagged , . Bookmark the permalink.

Odgovori