BUDIMPEŠTA

Budimpešta je veoma omiljeno turističko odredište naših ljudi. Nešto zbog svoje blizine, nešto zbog povoljnih cijena, ali uglavnom  zbog ljepote svoje povijesne baštine, koju je sačuvala i za vrijeme socijalizma.  To je u pravom smislu prestolnica, koja ima što pokazati. Rastanak sa sovjetskim režimom, im nije teško pao, pa je to danas moderan grad sa svim obilježjima gradova zapadne Europe.

            Pisana povijest Budimpešte počinje oko 89. godine i rimskim gradom Aquincum, osnovanim, na mjestu keltskog naselja. Do kraja 4. stoljeća bio je glavni grad provincije, donje Panonije. Ruševine akvadukta i još nekih rimskih građevina svjedoče o tome. Mađari se naseljavaju tek 900. godine. Stvaraju se gradovi Budim i Pešta, koji će poslije prerasti u ono što danas imamo. U XIII stoljeću je uništavaju Mongoli, ali se brzo obnavlja. Period Turske vladavine traje od 1526. godine do 1686. kada na vlast dolaze habsburški vladari. Tada počinje period kada je stvoreno ono  s čime se grad danas ponosi. U moćnu Austrougarsku monarhiju živo je isprepletena i povijest Hrvatske, Bosne i njenih vladara.
            Drugi svjetski rat, njemačka okupacija, a potom opsada i granatiranje ruske vojske 1944.godine  ga znatno uništava. Period socijalizma Mađari povezuju sa terorom Sovjeta, koji čak 1956. godine oružano interveniraju i tenkovima guše demokratske promjene. Ipak do promjena dolazi, kao i u cijeloj istočnoj Europi. Nekadašnji simboli socijalizma i spomenici podignuti u to ime brzo nestaju i zamjenjuju ih novi. Zanimljivo je da ih je jedan mađarski poduzetnik sve uspio otkupiti sa raznih otpada, gdje su bačeni i napraviti na ulazu grada jedinstveni muzej na otvorenom pod nazivom Monument park sa 42 nekadašnja simbola revolucije i pobjede socijalizma (www.szoborpark.hu) .
            Raskid sa Rusijom i drugim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, nije ipak tako drastičan u ekonomskim odnosima. Mađarska nema izvora energije, pa ih i dalje dobiva sa istoka (struja, nafta, plin), u zamjenu za hranu, koju izvozi. Zato je svaki pedalj zasijan uljanom repicom, koja se koristi i za biodizel. U proljeće, krajolik je žute boje, od žutih cvjetova repice. Mađarska ne oskudijeva termalnim izvorima. Procjena je da ih ima kao ostatak Europe zajedno. Nekada su se koristili u mnogobrojnim banjama i lječilištima. Danas su to sve moderni kompleksi  sa hotelima, koji privlače veliki broj starije turističke populacije zapada. I u samoj Budimpešti ima desetak kupališta i dvadeset bazena. Nije ni čudo, što su u vaterpolu tako jaki.
            Termalna voda se koristi i u staklenicima za uzgoj povrća i nekih vrsta voća. Posljedica toga je izuzetno bogata ponuda na tržnicama po izuzetno niskim cijenama. Za usporedbu, kada sam zadnji put bio u svibnju, cijena paprika je bili 4 kune, a u našim trgovačkim centrima 8 puta skuplja. Smio bih se kladiti da se radilo baš o mađarskoj paprici i besramno velikom maržom.

Dunav i mostovi

            Dunav dijeli Budimpeštu na stari dio Budim smješten na brežuljcima na desnoj obali i Peštu, noviji dio na lijevoj obali u ravnici. Spaja ih osam mostova, svaki sa svojom pričom i ljepotom. Po Dunavu plove mnogobrojni brodovi. Ima ih registriranih više nego na Jadranu. Kao važan prometni put spaja zapadnu Europu sa zemljema Crnog mora. Mnoge teglenice ili cijeli konvoji prolaze svaki čas. Turističkih brodova je veoma mnogo. Čak brodova hotela, koji nude višednevna krstarenja Dunavom, od Austrije, pa do Rumunjske. Još ih je više koje nude razgledanje grada i odakle se najbolje vide zdanja smještena na obje obale i mostovi ispod kojih se prolazi. Uz čašu šampanjca ili čak večeru sa muzikom doživljaj je potpun.
            Najpoznatija četiri mosta su Lanchid (Lančani most), Erszebet hid (Elizabetin most), Szabadsag hid (Most slobode) i Margit hid (Margaretin most). Najstariji i najljepši je Lančani viseći most, s po dva lava na obje strane i dva velika trga na obalama. Zanimljivo je da su graditelji zaboravili lavovima napraviti jezik. Danas više nema lanaca, jer su tijekom rekonstrukcije prije dvadesetak godina zamijenjeni drugim načinom spajanja na nosive sajle. Most slobode je napravio Franjo Josip povodom 1000 godina postojanja Ugarske države 1896.godine. U sred grada, nalazi se zelena oaza Margitin otok, preko kojeg se pruža Margit hid i mnogo mlađi Arpadov most. Ime je dobio po svetoj Margiti iz dinastije Arpadovića, koja je na njemu osnovala svoj red. To je jedna od najpopularnijih zona relaksacije i razonode s mnogo bazena i sportskih  sadržaja, hotela, parkova za šetnju. Najelegantniji je bijeli viseći Elizabetin most, koji je dobio ime po poznatoj carici Sissy. Uz Dunav je sa strane Pešte šetnica Dunakorzo, udaljena od centralnog trga pedeset metara. Tu se održavaju i koncerti na otvorenom, ali i roštiljade uz dosta piva i vina, koje privlače kako stanovnike tako i turiste. Naravno sve je puno restorana i kafića sa velikim terasama. 

Budim

            Penjemo se uz zidine Budimskom stranom. Prolazimo pored kavane gdje je Krleža pisao svoja djela i brda gdje su nekada bile palače mađarske aristokracije, koje su Rusi redom sravnili uvodeći socijalizam. BrdoCitadela je vidikovac, ispod kojeg su se smjestili poznate terme Hotel Géllert. Na vrhu tvrđava sa nekadašnjim spomenikom ruskim oslobodiocima. Završio je na otpadu, pa potom u već spomenutom muzeju. Građevine su dobile nove skulpture, ali ostale su i dalje simbol mađarske države i ovaj puta spomenik svim oslobodiocima. Pogled na Dunav i njegove mostove najljepši je odavde, također na Budim koji se raširio na drugu stranu, sve do otoka Čepela. 
Ipak najvrednije blago je na susjednom brdu gdje su se poredale Ribarska kula sa svojim elegantnim zidinama, Crkva svetog Matijaša i Kraljevska palača. Između njih se uguralo i moderno zdanje hotela Hilton, koje baš i ne pripada tamo. Na trgu ispred crkve je novopodignuti spomenik Arpadu osnivaču mađarske države, povodom 1100-te obljetnice. Možete prošetati gornjim gradom, preko trga sv. Georga sa štandom i izvrsnom kotlovinom i trgovinom minerala i kristala, srednjevjekovnih oklopa, sablji i drugih tada neophodnih sitnica. Mađari jako vole šah, pa se tu može kupiti preko tridesetak raznih šahovskih garnitura od raznih kristala i vrsta drveta.
Impozantno zdanje Kraljevske palača je danas Povijesni muzeji Nacionalna galerija. Ispred nje je napravljen labirint od kamenih zidova, kao nova zabava za turiste.
            Do Budima vozi i uspinjača obnovljena 1986 godine. Originalna je izgrađena 1870 godine, ali je stradala u drugom svjetskom ratu. Polazi sa trga ispred Lančanog mosta. Tu je i skulptura Nulti kilometar, djelo Miklósa Borsosa, koja predstavlja mjesto odakle se računaju sve udaljenosti u Mađarskoj.

Pešta

            Neogotičko zdanje Parlametna dominira peštanskom obalom Dunava od 1986.godine. Povod izgradnje naravno proslava 1000 godina Mađarske države. Djelomično je kopija Westminsterske palače iz Londona, ali nešto manja (286m duga). A kopija je jer se nije imao vremena raditi projekt, a obljetnica se bližila. Na trgu ispred je park sa spomenikom Lajošu Košutu i vječnom vatrom. Kada ne zasjeda parlament, može se ući i unutra. Prekoputa trga je muzej.
            Vaci utca je glavna ulica.To je pješačka zona sa mnoštvom trgovina, koja vodi od Vorosmarty trga do Elizabetinog mosta i nešto malo dalje tržnice. A srce Budimpešte je Vorosmarty trg sa spomenikom, te Gerbeaud Cukraszda, jednoj od najstarijih i najpoznatijih slastičarnica u Europi čiji počeci datiraju iz 1858. godine. Obavezno pojesti komad neke od slavnih torti Žerbo, Esterhazi i Doboš. Danas Gerbeaud prima 330 gostiju u svoje raskošno uređene salone, a ljeti još gotovo toliko na terasi.
            Trg je svega pedesetak metara od Dunava, a oko njega su se smjestili sve najpoznatiji i najskuplji hoteli poznatih svjetskih lanaca. Neki u starim palačama, a neki u supermodrenim zdanjima od stakla i mramora poput najskupljeg hotela Kempinski prema Deak trgu.
            Na samom trgu pored nekoliko velikih trgovina odjeće poznatih markica se nalazi stanica druge najstarije metro linije izgrađene u svijetu. Linija M1 vodi na Trg Heroja i gradski park. Silazite kratkim skoro nezamjetnim stepeništem i unutra zatičete originalno izgrađenu stanicu iz 1896. godine. Dao ju je izgraditi Franc Joseph u spomen 1000 godina doseljavanja Mađara. Čak su i vlakovi skoro vjerne replike. Ali njena izgradnja je imala i praktičnu svrhu. Trebala je da bude brza i jeftina veza, kojom bi narod mogao ići do novoizgrađenog gradskog parka danas mjesta sa mnoštom restorana, zoološkim i botaničkim vrtom, cirkusom, bazenima, muzejima, koncertnom dvoranom i zimi ogromnim klizalištem. Tu je i zgrada starog parlamenta i paviljoni svjetske izložbe, koji su pretvoreni u muzeje i  Inače postoje još dvije linije M2 i M3, dok se četvrta planira otvoriti 2010. godine.
            Ispred parka je ogromni Trg Heroja (Hősök tere), okružen dvjema palačama u kojem su muzeji posvećeni umjetnosti, a u centru Mileniumski spomenik vođama sedam plemena, osnivača mađarske države, te drugim velikanima tijekom povijesti. Zanimljivo je da su tu i neki kipovi hrvatskih velikana, koji se smatraju sastavnim dijelom mađarske povijesti. Ispred stupa je spomenik neznanom junaku, gdje državnici polažu vjence tijekom svojih posjeta. Ovaj trg je zadnji dio širokog bulevara koji je bio namijenjen vojnim paradama ruske vosjke, i na kome su se nalazili Lenjinov i Staljinov spomenik. Sve je to srušeno i prenamjenjeno, kako bi se što prije zaboravilo.
            Mnoštvo je palača, širokih bulevara i velikih trgova posvuda. Za svaku dobar vodič će Vam ispričati priču.  Obavezno morate posjetiti Baziliku sv.Stjepana,četvrtu po veličini u svijetu. Sva je u mramoru sa pozlatom. Prekrasno oslikani stropovi i kupola. Možda niste znali da su kazališta u Budimpešti, Rijeci i Zagrebu napravljena po istom projektu, samo različitih veličina. Ovisno tko je imao koliko novca. Četiri zgrade željezničkih stanica zadržale su isti izgled kao kada su napravljene. Svaka je atrakcija za sebe.                    

Čarda

            Doći u Mađarsku podrazumijeva otići u čardu ne  cigansku muziku i ples, po kojoj su Mađari nadaleko poznati. A tamo se i dobro jede. To je prapostojbina gulaša i paprikaša. Zna to nekada biti i ljuto, ali kada su turisti u pitanju smanje količinu ljute paprike kao začina. Što reći za riblje specijalitete sa Dunava, pečenja. Domaća vina su nadaleko poznata i dobra. Neka ćete siguran sam ponijeti i kući.                

Shoping

            Nekada smo išli u Mađarsku po jeftinu hranu. Dobro poznate sireve, vaj-krem i još bolje trajne salame. I dalje su cijene niže nego kod nas i dalo bi se nešto uštedjeti. Najbolje mjesto za takvu vrstu kupovine je tržnica. Sama zgrada je veoma interesantna građevina, a unutra sve pod špagu posloženo, čisto, bez ikakvih mirisa. Čak se može i dobro jesti, jer nekoliko restorančića, onako s nogu jeftino nude svakakva pečenja, priloge, salate, pa biraj kombinaciju i koliko. Mnoge agencije naprave posjetu i tržnici.
            Osim najatraktivnijih trgovina u centru u donjem gradu između ulica Andrassy, Rakoczi i Vaci, postoje i veliki trgovački centri poput Duna Plaza i Westend City Center u ulici Vacite, Mammut u ulici Szena. A tek van grada su na svakom ulazu po nekoliko. Svi poznati svjetski branovi su naravno tu. Cijene kao i kod nas. Nekada jeftine robe više nema. Zapad je uspio ugasiti svu domaću proizvodnju, a uvoza iz bivših zemalja istočnog bloka gotovo da nema. Mađari, željni promjena brzo su prihvatili sve što zapad nudi. 
            Čak ako kupujete i stan, najnižu cijenu imaju oni u velikim stambenim zgradama, koje su se gradile u Sovjetskom Savezu, a na licu mjesta samo sklapale kao lego kockice. Danas Mađari luduju za kućama i Budimpešta se strelovito širi na sve strane. Nisu to tipske kuće. Svaka je drugačija i nosi pečat svoga vlasnika.

Izleti

            Kada dolazite preko turističke agencije, obično će Vam se ponuditi fakultativni izlet u Višegrad ( ne onaj u Bosni) i otok Sant Andrea (ada na Dunavu), gdje i danas živi veoma velika kolonija Hrvata. Danas je to mjesto prepuno trgovina suvenirima, restoranima, kafićima i svega onoga što traži turista. Zanimljivost su slastičarnice sa kolačima sa marcipanom. Čak ima i muzej marcipana.
            Višegrad je pak tvrđava na vrhu brežuljka, koja dominira nad Dunavom i odakle se kontroliralo tko dolazi bilo s koje strane. Izgrađena je kad i ona u Rijeci na Trsatu po istom sistemu. U njoj mali povijesni muzej sa voštanim figurama i životom iz toga doba. U podnožju Dunav i skela koja vozi na drugu obalu.





   listopad 2008 broj 165

This entry was posted in Budimpešta, Europa, Madžarska, Putovanja. Bookmark the permalink.

Odgovori