CAGLIARI

Sardinija je jedno od najljepših mjesta Sredozemlja, poznata po svojim dugim pješčanim plažama, netaknutom prirodom. Kuriozitet su plitke bare, nastale uz samu obalu, tik do nekih plaža, koja su prepuna raznih ptica močvarica a posebno ružičastih plamenaca (flaminga). To je po veličini drugi otok Mediterana (cca. 240km x 120 km). Pripada Italiji. Za zapada ga zapljuskuje Sardinijsko more, a sa istoka Tirensko. Sjevernije 12 km je francuska Korzika, a 160 km južno je Tunis. Ima 1.631.880 stanovnika.  Veoma je brdovita, a najviši vrh je Punta Marmola sa  1834m.  Oko otoka je i nešto manjih otočića. Mnogobrojni kameni predmeti i objekti svjedoče o prisustvu čovjeka još iz pretpovijesnog doba. Na raskrižju mnogih puteva, često je bila meta mnogih osvajača,  o čemu govore ostaci građevina i ruševina iz raznih epoha.  


          Malo naših agencija ima aranžmane za Sardinijju. Uglavnom su to bus ture, gdje na otok dolazite trajektom. Čarter tura iz Hrvatske nema, jer Sardiniju smatraju skupom elitnom turističkom destinacijom. A kako i ne bi, kada duge pješćane plaže sa bijelim pijeskom i kristalno čistim morem  se porede sa tropskim plažama. Duge su po par  kilometara sa jednim do dva hotela ili hotelska bungalov naselja. Ruku na srce, iako su hoteli 2-3 puta skuplji od naših, mogli bi se često postidjeti svojih zvjezdica. Mjesta su uglavnom par kilometara od mora u brdima. Ima nešto privatnog smještaja, uglavnom vila za iznajmljivanje. Ustvari najviše je apartmanskih naselja, izuzetno lijepo sređenih, sa zelenim travnjacima, palmama. Sva su u cvijeću i sa bazenima. Najpoznatija je Costa Smeralda, jet-set odredište, ali svaki region je poseban za sebe i vrijedi ga posjetiti. Ipak, gledajući cijene smještaja, ne mogu se oteti dojmu da je sve to preskupo za ono što se nudi.

Ryanair

          Kada je Ryanair počeo letjeti iz Trsta za Cagliri odmah sam rezervirao avionske karte. Smiješno reći. Povratna avionska karta sa svim taksama 20€. Čak da veslamo do tamo, bilo bi skuplje. Na sjeveru je i aerodrom Alghero. Za njega, najbliži nama aerodromi su Venezia-Treviso i Graz. Rayanair ima letove iz 25 gradova Europe na svaki aerodrom i po nekoliko puta tjedno. Pa može se iskombinirati neki let, preko nekog grada Europe. I druge low cost kompanije lete tamo. Postoji na sjevero-istoku i treći aerodrom Olbia. To je aerodrom Costa Smeralde ili Smaragdne obale. Loša strana je što avion u Cagliari slijeće par minuta prije ponoći. Čudno je da zadnji bus za grad ne čeka zadnji avion, već odlazi pola sata ranije. Pa umjesto 2€ za kartu, mora se platiti taxi 22€. Neki hoteli imaju svoj shuttle prijevoz, ali on ispada još skuplji. Aerodrom Elmas je svega 6 km udaljen od centra, pa vožnja traje svega desetak minuta.
Prvobitni plan je bio na aerodromu uzeti rent-a-car, pa obići cijeli otok. Čak na sjeveru trajektom skoknuti na Korziku, pa i nju usput obići. Trajekt vozi 45 minuta iz mjesta Santa Teresa Gallura. Međutim, kada se malo bolje razmisli, trebali bismo preći 1500 kilometara, brdovitih cesta, često prepunih serpentina, odnosno svaki dan provesti u autu 3-4 sata. Uz to svaki dan se pakirati i mijenjati hotel. A i rentacar agencije nisu radile kada smo sletjeli. Uz to zar nismo se došli uživati u prekrasnim plažama. Čemu onda tolika trka po otoku. Sljedeći puta ćemo sletjeti na sjever, pa ćemo obići i taj dio tamo. Stoga smo izabrali Hotel Italia*** u samom centru grada Cagliaria, skoro odmah na rivi. Bilo je i boljih hotela u okolini, a ujedno i jeftinijih opcija, ali htjeli smo osjetiti grad noću, baš u njegovom srcu. Već po dolasku prvi šok. Iako smo imali faxom potvrđenu rezervaciju, za prvu noć nemaju slobodnu sobu. Veoma ljubazno nude nam besplatan taxi do drugog njihovog hotela u predgrađu, što glatko odbijamo. Zatim nam veoma brzo pronalaze smještaj za prvu noć u malom hotelu preko puta. Kako je to bio 15€ skuplji hotel, odmah nude da sami plate tu razliku u cijeni. Drugu noć se vraćamo kod njih.

 Cagliari

           Glavni grad Cagliari smjestio se duž velikog zaljeva na jugu otoka. Prostire se na devet brežuljaka. Umnogome me podsjeća na Rijeku. Ima 165.000 stanovnika. Osnovali su ga Feničani između VII i VI stoljeća p.n.e. Potom su se na vlasti smjenjivali Kartaga, Rim, Vandali, Vizantija, Pisa, Aragonci, Pijemont. Rijeka ima Morčića, crnca koji je simbol grada, a Sardinija ih ima četvoricu, kao simbol borbe protiv Saracena i Arapa. Nalaze se i na zastavi sa povezom preko čela, mada neke imaju povez preko očiju. Često ćete sresti stoga radnje, restorane i hotele sa imenom Quatro Mori.
Ime Cagliari potiče od riječi utvrda (castello) na sardinijskom dijalektu. Četiri su povijesna dijela grada: Castello, Marina, Stampace i Villanova. Grad se danas proširio i mnogo je veći. Pa ćete tako čuti za Monserrato, Selargius, Quartucciu, Quartu Sant Elena, Sant Andrea, Capitana, koji su ustvari okolna mjesta.
Grad se diči sa poznatom plažom Poetto, dugom 7 km, koja zbog blizine grada se ipak razlikuje od ostalih plaža Sardinije. Prepuna je raznih zabavnih sadržaja, restorana, kafića i diskoteka, pa u sezoni vlada velika gužva. Skoro cijelom dužinom iza plaže pruža se jedinstveni prirodni ekosustav. Plitka laguna i bara, iz koje se dobija sol. Iza se nastavljaju još veće bare-močvare, koje su ujedno i dom preko 200 vrsta ptica, posebno velikoj koloniji plamenaca. Zapadno od grada je osam puta veća laguna S.Gilla, također prepuna ptica, a u kojoj se vrši i ribolov i uzgoj školjki.

Jednodnevni obilazak

           U dijelu Marina, odmah na obali uz luku, smjestio se autobuski i željeznički kolodvor. Tu počinje i Via Roma, koja podsjeća na riječku ulicu Riva. S jedne strane su redovi palača a s druge strane široka ulica, kojoj paraleno ide još jedna sa mjestima za parkiranje i na kraju luka i more. Odmah na početku je jedan od simbola grada Pallazzo Civico, građena 1899-1907 u aragonsko-gotičkom stilu, karakterističnom za XIV i XV stoljeće. Unutrašnjost su uredili poznati domaći majstori, a posebne su dvorane za vjenčanja i vijećnica. Preko puta glavne bočne Avenije Largo Carlo Felice je palača u kojoj je velika robna kuća Rinascente. Idući dalje duž obale smjenjuju se i druge prekrasne palače sa kolonadama, ispod kojih je omiljena šetnica sa kafićima i trgovinama.
Na kraju dolazimo do parka sa nevjerojatno velikim i čudnim stablima magnolija i tu skrećemo u ulicu Bonaria, prepunoj modernih zgrada banaka. Cilje je na vrhu brda Santuario e Basilica Signora di Bonaria. Za one koji ne vole pješačiti pola sata, dobro je uzeti bus broj 5 odmah sa via Roma. Samostan je nastao 1324-1326, a prekrasna bazilika od bijelog kamena, započeta je 1704, pa mijenjana 1778, da bi ovaj izgled dobila nakon obnove prije pedesetak godina. Inače u sve crkve u gradu ulaz je besplatan. U podnožju je veliko groblje, koje se smatra također spomenikom. Mi idemo duž njegovog zida sa Via Cimitero do ostataka najstarije crkve San Saturnino iz VI stoljeća, koja je obnovljena u XI stoljeću. Posvećena je mučeniku iz Cagliaria, kojem je 304 godine Dioklecijan dao odrubiti glavu u vrijeme progona kršćana. Na drugoj strani trga je i mala crkva San Lucifero, a istoimenom ulicom idemo kroz park gdje je na njegovom kraju Parco delle Rimembranze spomenik palim borcima iz 1935.

Castello

          Idući dalje u istom smjeru dolazimo do Piazza Costituzione i tvrđave Saint Remy i njenih poznatih račvastih stepenica sa natkrivenom šetnicom i velikim terasom na vrhu. Postoji i nekoliko liftova sa raznih ulica kojima se može popeti također na plato.Većina toga je potiče iz XII stoljeća, dok su same stepenice izgrađena je između 1896 i 1902. Odozgo je pogled prekrasan. Mnogo je u njoj povijesnih spomenika.
Penjući su lagano uzbrdo prvo prolazimo pored stare Palazzo Civico, nekadašnje uprave grada i izbijamo na trg Piazza Palazzo ispred katedrale Santa Maria, sadrađene početkom XII stoljeća. Unutrašnjost je zaista fascinantna i po sjaju se može nositi sa velikim rimskim crkvama. Sva je u raznobojnom mramoru s pozlaćenim oltarima i zidovima, prepuna slika i fresaka majstora, koji su je ukrašavali tijekom njene povijesti. Unutra su i mauzoleji i grobnice nekih kraljeva i kraljica.
Idući dalje uzbrdo, dolazimo do malog čudnog trga, sa kamenim vratima sa sve četiri strane i sa jednom od visokih pizanski kula (Torre pisana di San Pancrazio). Tu je bila nekada mala utvrda i zgrada arsenala, a danas su tu muzeji (etnografski, arheološki i Pinacoteca). Nešto niže se nalazi i druga gotovo identična kula Torre dell`Elefante, sa kipom malog slonića, po kojem je i dobila ime.

Rimski ostaci

          Napuštajući trg ispred Cittadella della Musei kroz vrata Porta Cristina idemo ulicom Buoncammino. Nakon nekoliko stotina metara s lijeve strane se pojavljuju jadni ostaci rimskog amfiteatra iz II.stoljeća. Ustvari ostalo je nekoliko redova loše sačuvanih kamenih sjedala uklesanih u jednu stijenu, dok je ostatak uništilo vrijeme. Nažalost neki genije je dogradio sjedala koristeći beton i metalne konstrukcije, te sve to još unakazio binom i puteljcima od istih tih metalnih konstrukcija. Sve to izgleda kao skela na nekoj građevini, a cilj je da se tamo održavaju koncerti.
Idući niz ulicu Via Sant Ignazio da Laconi prolazi se pored botaničkog vrta, koji kad god smo prošli nije radio. U bočnoj ulici Via Tigellio, se nalaze temelji i nekoliko stupova rimske ville i termi iz II .stoljeća, koje je isti genije oskrnavio istim metalnim konstrukcijama. Dalje niz ulicu se dolazi do barokne crkve Sant Michele iz XVII stoljeća. Unutrašnjost mnogo ljepša od oronule fasade, koja se upravo obnavlja. Idući prema trgu Piazza Yenna prošli smo i pored crkve Svete Ane sa dva zvonika.

 Shoping

           Piazza Yenne je centralna točka Cagliaria. To je trg sa spomenikom Carlu Feliceu. Tu je nekoliko restorana i slastičarni i uvijek je veoma živo. Skoro sa samoga trga počinju zidine Castella. Sa trga vode i dvije najvažnije trgovačke ulice u gradu. Ka moru  se spušta¸ na Via Roma avenija largo Carlo Felice sa drvoredima i trgovinama. U večernjim satima ulični trgovci na pločniku prodaju lažnjake odjeće poznatih marki, ženskih torbica, satova, parfema, bižuteriju i slično. Za razliku od drugih krajeva Italije, ovdje ih policija baš i nešto ne ganja. Druga ulica vodi ispod zidina prema već opisanom glavnom ulazu sa stepenicama tvrđave Sant Remy. To je pješačka zona se trgovinma  uglavnom odjeće, obuće i kozmetike. Sa nje vode strme i uske uličice prema obali u kojima su se između nekoliko crkvi ugurali restorani i kafići. Najviše ih je u ulici Via Sardegna i oko nje, gdje je naš hotel. To je uska uličica prva paralelna Via Roma. Iako se radi o strogom centru većina dućana i restorana spušta teške metalne roletne kada je zatvorena, a to je dobrim dijelom dana i noći. Kako su se vandali potrudili da ih išaraju sprejevima, prolazak njima ne dovodi do ushićenja. Jednostavno gledate da što prije odete odatle, pogotovo, ako su uz to i puste.

 Villasimius

           Nakon trodnevnog boravka u Cagliariu, željeli smo otići u neko ljetovalište i prepustiti se kupanju na prekrasnim plažama. Oko Cagliaria se nalaze dva veća mjesta sa hotelima i uglavnom bungalov naseljima. Zapadno na 35-40 km je Pula i Santa Margherita di Pula i ostacima rimskog hrama Nora i najskupljim resortom Forte village, gdje je cijena dvokrevetne sobe 1000€ dnevno. 50 km istočno je Villasimius i nešto sjevernije od njega Costa Rei obala. Izabrali smo Villasimius, jer nam se mjesto učinilo dovoljno veliko da se odmor ne svede samo na kupanje i ležanje  na suncu. Željeli smo izaći uvečer, prošetati, nešto pojesti i popiti, a ne kuhati u svom apartmanu. Pored toga priroda i plaže su izgledale na Internetu senzacionalno. Samo mjesto je 2-4 kilometra od mora i plaža, koje su smještene s obje strane na jednom uskom poluotočiću ili bolje reći rtu. Uz to tu se nalazi i morski nacionalni park i marina. Na rtu dominira osmatračka kula-utvrda, kojih je svuda po otoku i služile su za obranu od Saracena, a u podnožju je plaža i tik do nje bara Noteri sa ružičastim plamencima. Plaže su zaista prekrasne. Bijeli pijesak, kristalno čista voda temperature 27-28oC. Najbolje je imati svoj auto, jer su dosta udaljene od mjesta i hotela.Postoji turistički bus, kojim se možete kretati i obilaziti i košta 7€ dnevno. Ide svaki sat ( osim od 13.00-16.00), ali uvijek kasni. Vozači su izuzetno ljubazni, pa će Vas rado odvesti i tamo gdje ne prolaze, ako izrazite želju da nešto vidite.
Postoje dva veća i luksuznija hotela i apartmanska naselja na samoj obali, ali većina onih bliže gradu su manja i nose 3***. U pravilu imaju 20-30 apartmana, svoje bazene i lijepo uređen okoliš, te na plažama svoje ležaljke i suncobrane. Sve je uračunato u cijenu i ne možete ne uzeti, pa se cijena apartmana udvostruči kada se dodaju, čišćenja, troškovi struje, vode, plina, korištenja bazena, suncobrana i ležaljki.  Mi smo bili početkom rujna i sve je bilo puno, pa smo bili sretni da dobijemo uopće smještaj na svega 5 dana. Cijena studio apartmana za 2-3 osobe je bila 110€ dnevno. Pomalo smo bili razočarani što uz plažu nema nikakve šetnice, već se mora hodati po pijesku. Uz plaže uglavnom se ne nalazi ništa, već samo ograđeni, zapušteni  tereni, koji očigledno čekaju nekog investitora za novo apartmansko naselje. Na plažama skoro da nema restorana i kafića. U onim od hotela možete naručiti i platiti piće samo ako ste gost hotela. Ali zato svako malo prolaze crni trgovci dosađuju i nude sve i svašta. Nose na ramenu torbe ili čak 3 metra duge štand-vješalice za robu, koje obično viđamo u robnim kućama. Na njima vise stotine odjevnih predmeta, pa čak i zimske jakne. Iskreno se začude kada ih upitam imaju li kremu za sunčanje.
Noćni život je čudan. U 21.00 zatvara se promet kroz centar i ulični prodavači montiraju svoje štandove za prodaju uglavnom bižuterije. Restorani se pune, ali sve se svodi na jelo. Čak kada u kafiću naručite pivo dobijete tanjur sa prepečenim kruhom, zdjelicom umaka od paradajza i nekoliko kolutića salame. Muzike uživo nigdje nema. Potpuna suprotnost od Riminija. Nedjeljom pola kafića ne radi. Trgovine rade do ponoći, ali neke prave pauzu za večeru od 20.30-22.00. Van grada se nalaze dvije diskoteke, gdje se mladi mogu zabaviti.

Gastronomija

          Sardinija je prvenstveno poljoprivredni kraj. Turizam je samo nadogradnja. Južni dijelovi ipak turistički dosta zaostaju za nama i nude samo sunce, more i  suncobrane sa ležaljkama. Njeni stanovnici su stoljećima živjeli od obrade zemlje i stočarstva, što je i danas slučaj. Najbolje se iz zraka vide deseci tisuća parcela, kamenih terasa, plantaža voća i povrća. Lokalna kuhinja je specifična i razlikuje se u pojedinim dijelovima. Malo je fast-food restorana. Jelo je ritual u kome se uživa i odmara. Stoga pronađite vremena za to. Najviše je pizzeria i restorana sa morskim specijalitetima. Restorani serviraju ručak isključivo između 12-14 sati, a večeru nakon 18.00. Iznanadili smo se što su praktično prazni sve do 21.00, a tada počinje najezda. Večera se i nakon ponoći.
Okolne vode su veoma bogate ribom i plodovima mora, pa se riblji specijaliteti podrazumijevaju u kombinaciji sa raznim vrstama tjestenine ili na žaru. Specijalitet je mladi odojak pečen na ražnju, ali ne kao kod nas, već rastvoren u lepezu. Nažalost tamo gdje smo bili nismo ga nigdje vidjeli da se može naručiti. Nismo vidjeli gdje naručiti niti druge specijalitete poput zeca, punjeno pile, svinjski ragu, kobasice, jela od domaće govedine i divlje svinje. Sve se svodi uglavnom na dva tri mesna jela ( kotlet i odrezak).
Najpoznatiji izvozni proizvod Sardinije je ovčiji i kozji sir. Svi su čuli za famozni pecorino sa Sardinije. Da li ste ikada probali kozji pršut? Da li ste čuli za „la bottarga“ ili sardinijski kavijar, sušenu ikru cipla, koja se servira u kombinaciji sa maslinovim uljem ili posipa po pašti. Mnogo je još raznih jela , koja su nastala pod uticajem, španjolske, arapske i drugih talijanskih kuhinja. Na kraju ne zaboravimo izvrsnu pizzu sa pecorino sirom i domaćom kobasicom, razne deserte i domaća vina.





 srpanj 2010 broj 181

This entry was posted in Cagliari, Europa, Italija, Ljetovanje, Putovanja, Sardinija, Villasimius and tagged , . Bookmark the permalink.

Odgovori