CORDOBA

Cordoba je još jedan od bisera Andaluzije. U njoj je poznata Mezquita de Córdoba, jedna od najvećih svjetskih katedrala i džamija, koja je kroz stoljeća nadograđivana. Stari dio židovske četvrti odmah do nje i veličanstvena tvrđava i vrtovi Alcazara, ostaviti će svakoga bez daha. Kompletan stari grad je  pod zaštitom UNESCO-a. U 10.stoljeću je bila uz Rim i Konstantinopolj najznačajniji grad u svijetu.

U Cordobi smo bili tri dana. Dvije noći smo prenoćili u Hotelu Selu*** u samom centru grada. Povijesni dio je bio na svega par minuta hoda a isto tako i novi. Hotel je bio dobar, sa modernim i novim namještajem i čistim sobama. Doručak bogat i raznovrstan. Za preporučiti.



Stari dio

Nakon dolaska u hotel smo se uputili ka starom gradu, prolazeći uskim uličicama, malim trgovima, pored bijelo obojenih kuća židovske četvrti (Jewish Quarter). Kako je bilo vrijeme ručku, odlučili smo da to prvo obavimo, a onda nastavimo ka Mezquiti, čiji se toranj vidio sto metara dalje. Ušli smo u Restaurante Federacion de Penas u kući iz XVI stoljeća, koji je imao unutarnje dvorište, sa kolonadama i živopisno obojenim stupovima u stilu tipičnim za Cordobu, te obaveznom fontanom u sredini. Kuhinja je bila tradicionalna i nudila je specijalitete kao bikov rep i mnoge druge. Svi restorani nudili su i turističke menie. Ovdje je to bila miješana salata, nezaobilazni gazpacho, hladna juha od rajčice sa sjeckanim svježim povrćem, pečena piletina sa krumpirom za svega 8€ ili kombinacije sa drugim jelima sa pićem i desertom za 10-15€. Hrana je bila izvrsna, ambijent također. Prepuni restoran je bio potvrda tome. Naravno da smo se i drugi dan tamo vratili.
Nakon obilnog ručka bilo je pravo vrijeme za pješačku turu. Kako smo bili u židovskoj četvrti otišli smo prvo do Sinagoge izgrađene 1350. godine. Ona je jedna od tri preostale u cijeloj Španjolskoj, nakon velikog pogroma židova, a 1492.godine postaje bolnica pa kapela. Druge dvije su u Toledu. Ulazili smo u neka dvorišta, zastali pored statue židovskog filozofa Ben Maimonidesa, prošli kroz vrata Puerta de Almodovar u zidinama koje još uvijek okružuju taj dio grada. Tu je mali trg i park sa kanalima ispunjenim vodom, koji se prostiru uz zidine. Nastavljamo šetnju dalje i napokon se pojavljuje Mezquita, odnosno onaj njen dio do rijeke. Sama građevina je ogromna i impresivna. Unutrašnjost ćemo obići sutradan, jer nam dozvole za snimanje vrijede tek sutra.
Izlazimo na trg sa velikom fontanom i 6m visokim stupom i statuom sveca na vrhu iz 1781. godine ( Triunfo de San Rafael) i vratima iz nekašnjih zidina Puerta del Puente. Kroz ta vrata se ulazilo u grad preko starog rimskog mosta preko rijeke Guadalquivir. Na originalnu konstrukciju u XVII stoljeću su dodane neke stvari, kako bi konstrukcija pojačala. Na drugom kraju mosta je mala utvrda sa visokim kulama i zidinama Torre de Calahorra. Štitila je prilaz mostu, kao prvi bedem obrane. Sada je u njoj muzej Andaluzije. Šetnja mostom i pogled na sve strane je zapanjujući. Odatle se najbolje vidi grad u cjelini, njegove zidine, kule, krovovi i naravno Mezquita. Noću, kada je sve obasjano sa stotinama reflektora još je impresija jača. Most je zatvoren za promet, pa je prepun šetača. U samoj rijeci, na mnogim adama, su nekada bili mlinovi sa posebnim lopaticama, kojim se voda podizala  na viši nivo, kako bi navodnjavala vrtove unutar zidina tvrđave Alcazar de los Reyes Cristianos. Ostao je samo jedan, kao primjer tehnologije od prije tisuću i pol godina.

Alcazar de los Reyes Cristianos

Drugi dan ujutro odlazimo opet u stari dio grada. Cilj je ući u tvrđavu a potom i Mezquitu. Tvrđava se nalazi uz samu rijeku, pedesetak metara udaljena od Mezquite. Izgradio ju je Alfonso XI 1328.godine. Do kraja XV stoljeća je bila rezidencija kršćanskih kraljeva (kako samo ime govori). Tu je kraljica Izabela čula planove i molbe za sredstva Kristofora Kolumba za traženja novog puta za Indiju, pri čemu je otkrio Ameriku. Nakon toga tu se osniva tamnica i Cordoba postaje centar španjolske inkvizicije punih 300 godina. Visoke zidine sa puškarnicama krase četiri kule. U njima se i stanovalo. Otriveni su neki rimski mozaici i sarkofazi, kao i arapska kupatila. Zidine su izuzetno dobro sačuvane i šetajući po njima krasan je pogled na obližnju Mezquitu i stari dio grada. Ipak najljepši pogled je na vrtove sa bazenima i fontanama, prepunih visokih živica, palmi, naranči, cvijeća i drugog zelenila. Paseo de los Reyes je dio parka sa statuama svih kraljeva koji su živjeli u zamku. Završava sa spomenikom gdje Kolumbo razgovara sa kraljem i kraljicom. Ovaj park se smatra jednim od najljepših u Španjolskoj i potpuno se slažemo.Noću se održavaju posebni show programi sa fontanama i igrom raznobojne svjetlosti. U okviru kompleksa su i kraljevske štale Caballerizas Reales, koje od 1570 godine uzgajaju čistokrvne Andaluzijske konje. Mogu se posjetiti kao muzej a uvečer se održavaju predstave sa konjima u posebnom show programu.
Krećemo ka ulazu u Mezquitu. Prekoputa nje je zgrada iz XVI stoljeća, nekadašnja bolnica, a sada kongresni centar Palacio de Congresos e Expososiciones izrađena od istog materijala i u istom stilu.

Mezquita

Konačno šlag na kraju. Stižemo na ulaz u famoznu džamiju – katedralu Mezquitu. Ogromna četvrtasta građevina prljavo žućkaste boje sa mnogobrojnim vratima, lukovima i ukrasima. Dok šetate oko nje divite se različitim stilovima i umjetnicima, koji su htijeli napraviti nešto novo, drugačije. Kroz povijest nikada nije srušena, već je samo mijenjala religiju i postajala sve veća i veća. Svaki period je ostavio brojne vrijedne tragove. Sastoji se iz tri dijela. Pored same zgrade i dvorišta ograđenog zidinama, tu je i zvonik ili minaret. Ulazimo u ogromno dvorište sa drvećem naranči i tekućom vodom za obredno pranje muslimana. Kompletno dvorište je od sitnih oblutaka postavljenih kao mozaik, tipično za Andaluziju. S obzirom da je  nedjelja, dozvoljavaju nam ulaz samo u dio gdje se vrši sveta misa, ali bez slikanja. Za obilazak ostatka katedrala i slikanje morati ćemo opet doći sutra ujutro. Za vrijeme mise ulaz je besplatan, ali na turiste poprijeko gledaju. Ulazimo i ostajemo zapanjeni veličinom prostora. Dio gdje se odvija misa je u centralnom dijelu pod kupolom koju nose visoki stupovi od bijelog kamena sa grandioznim oltarom i orguljama. Sve je prepuno svjetla, za razliku od ostatka građevine.
Prvi dio izgradio je Abd al Rahman I 788. godine na mjestu vizigotske crkve i mješavina je elemenata rimske, arapske i vizigotske arhitekture. Karakteristični stupovi sa dvostrukim lukovima su izrađeni od crveno bijelog kamena. Za vladavine Hisama I dobiva minaret, a Abd al Rahmana III još 8 novih brodova. Zahvaljujući procvatu Cordobe i brzom povećanju stanovništva, drugo veliko proširenje će brzo uslijediti i već 976. godine Al Hamak II dodaje još dvanaest brodova a potom Al Mansur još 8. Cijeli kompleks zauzima 23.400 m2, čiji krov nosi 856 stupova. Kralj Ferdinand III 1236. godine zauzima grad i pretvara je u Katedralu. Vremenom se grade oltari uz bočne zidove, a izgradnja centralnog renesansnog dijela počinje 1523. godine i trajati će skoro dva stoljeća. Tada i minaret dobiva nastavak od nekoliko katova,  a crkvena zvona 1664.god.
Napuštamo Mezquitu i nastavljamo šetnju starim dijelom ili nekadašnjom medinom. Na sve strane su trgovine suvenirima, mali restorančići, slastičarne, kafići, hoteli i hosteli. Inače čudno je kako uvečer zatvaranjem katedrale sve prestaje i postaje pusto. Krećemo ka malom trgu Potro, koji se proteže sa obale rijeke Quadalkivir sa fontanom ili pojilom
  i malim obeliskom. Smatra se da je ime dobio radi trgovine mulama na njemu.  Na kraju ulazimo u nekadašnju crkvu, gdje je sada mali muzej  sa kolekcijom slika poznatih španjolskih umjetnika i nekoliko statua. Jedna je od poznatog rimskog filozofa Seneke, koji je rođen u Cordobi.

Novi dio

Drugi dan nakon ručka u istom restoranu i kratkog odmora smo odlučili istražiti noviji dio grada. Naš hotel je bio u blizini glavne shoping zone i dva velika paralelna bulevara (Passeo de la Victoria i  Av de la Republica Argentina), sa parkovima između i sa dovoljno parking mjesta na njima i u velikoj podzemnoj garaži. U njoj smo bili parkirali svoje rent-a-car vozilo i sve obilazili pješice. Cijena parkinga 15€ po danu. Tu se nalazi i mauzolej iz rimske ere iz 1.stoljeća, a kako je otkriven prije osamnaest godina, u dobrom je stanju ili je veoma dobro restauriran. Okrugla građevina od cigle nimalo ne podsjeća na arhitekturu starog Rima.
Od te točke počinje Calle de Conde de Gondomar, jedna od glavnih ulica sa trgovinama. Nešto dalje siječe je široka pješačka zona Avde del Gran Capitan sa redovima drvoreda, fontanama sa mnoštvom terasa za sjesti i popiti piće. Na tom križanju je crkva St.Nicolas sa zanimljivim zvonikom. Nekada je bio minaret na koji je dograđen četvrtasti dio. Cijela ulica je prekrivena tendama koje štite od sunca. Na kraju ulica izbija na centralni gradski trg Plaza de las Tendillas, koji datira iz XIV stoljeća, ali današnji izgled uglavnom zahvaljuje velebnim palačama s kraja XIX i početka XX stoljeća. U centru trga je fontana i konjanik. Trg se koristi za razne proslave i manifestacije, pa je tako za vrijeme našeg boravka bio prepun raznih terena za zabavu i rekreaciju pod pokroviteljstvom Grada Cordobe i Coca-Cole. Prelazeći preko trga nakon stotinjak metara se dolazi do ostataka rimskog hrama. Ostalo je svega nekoliko stubova, koji strše u nebo. Prostor je ograđen čeličnom ogradom pa se ne može niti ući. Pored je zgrada Grada Cordobe, a prekoputa jedna zanimljiva crkvica San Pablo.
Nešto dalje se dolazi do veličanstvenog četvrtastog trga Plaza de la Corredera, okruženog sa sve četiri strane kolonadama. Nakada je tu bio rimski amfiteatar i mjesto za konjske trke, sajmište. Današnji izgled je dobio izgradnjom iste palače sa sve četiri strane u XVII stoljeću. Po danu je i dalje tržnica voćem i povrćem, a subotom buvljak. Tu se održavaju rock koncerti i mnoge druge kulturne manifestacije.
Idući na sjever nakon petstotinjak metara se dolazi do velikog parka i trga Plaza de Colon. Tu je danas crkva i monumentalna zgrada Uprave Provincije Cordoba u nekadašnjem manastiru iz 1236.godine Convento de la Merced. Naravno da su izgled tijekom stoljeća mnogi umjetnici drastično promijenili. Svi se slažu da je to jedna od najljepših fasada i zgrada i vrijedi divljenja onih koji tu prođu.  Stotinjak metara dalje je oktagonalna kula Torre de la Malmuerta iz 1408.godine, koja je nekada bila dio zidina grada, a poslije i tamnica za gospodu. Legenda kaže da ju je morao za kaznu podići plemić koji je ubio svoju ženu, pogrešno misleći da je nevjerna. U blizini počinje 350 metara široki bulevar sa parkovima i dječijim igralištima i 6 ogromnih identičnih fontana, koji završava autobusnim i željezničkim kolodvorom.
Napravivši krug krenuli smo nazad u hotel. Ali tu nije bio kraj događanjima. Zapazili smo ispred ulaza neobičnu gužvu i čudno obučene ljude. Kako je vrijeme prolazilo uska uličica se brzo napunila ljudima, a onda se pojavila limena glazba i počela svirati. Ubrzo je krenula procesija iz obližnje crkve. Duga kolona ljudi, svečano obučenih nosila je nekakve zlatne i srebrne bogato ukrašene duge štapove, da bi na kraju naišla velika statua bogorodice. Kada se sve smirilo otišli smo spavati.
Treći dan ujutro smo otišli nazad do Mezquite, kako bismo slikali unutrašnjost, a onda se spakirali i otišli uživati na prekrasnu Costa del Sol. U povratku je u planu bila i posjeta Medini Azahara, palači koju je izgradio 931. godine Abd-al Rahman III, deset kilometara van grada. Nažalost zbog restauracije bila je zatvorena. Tu je izgrađen cijeli grad na tri nivoa, opasan zidovima, kako bi se pokazala moć jednog od najmoćnih vladara srednjeg vijeka.
Više o Cordobi pogledajte na stranicama
http://www.turismodecordoba.org čiji smo bili gosti.



ožujak/travanj 2012 broj 19


This entry was posted in Andaluzija, Cordoba, Europa, Putovanja, Španjolska. Bookmark the permalink.

Odgovori