Glavni grad Apulije je Bari, koji se smjestio se nasuprot Dubrovnika, s kojim je povezan sezonskom brodskom vezom. Ima 340.000 stanovnika i drugo je najveće industrijsko središte juga Italije nakon Napulja. Još u rimsko doba bio je najvažnija luka na ulazu u Jadran. Osvajaju ga i vladaju njime Ostrogoti, Bizant, Normani i konačno Fridrih II.
Stari grad
Šetajući duž zidina ka vrhu poluotoka i lučkih molova i dokova, dolazi se do arheološkog muzeja i lučke uprave. Ulazimo u stari grad okružen zidinama, prepun kafića i malih restorana. Poznat je po labirintu ulica i trgova. Po zidinama se može prošetati i baciti pogled ba cijeli zalivvi šetnicu duž njega. Ulazimo u stari grad. Glavna atrakcija je ogromna trobrodna romanička bazilika San Nicolo, zaštitnika Barija iz 11. stoljeća, poznata je po svom fantastičnom dizajnu i raskošnom interijeru. Nalazi se uz same zidine na obali i važno je mjesto hodočašća vjernika. Izgrađena je 1087. godine. Prednja fasada ne odaje bogatu unutrašnjost i zadivljujući zlatni strop s slikama. Unutra se nalazi grob sv. Nikole, zaštitnika pomoraca i djece i mnoštvo značajnih skulptura i mozaika. Zanimljivo se da je isti svetac štuje i kod pravoslavne vjere, pa se unutra u kripti nalazi i pravoslavni oltar. Čak je i Putin bio u njoj jednom prilikom o čemu svjedoči spomen ploča ispred crkve.
Uskim uličicama odlazimo do Katedrale San Sabino izgrađene 1197. godine u bizantskom stilu, od bijelog kamena. Ona ima nikad završeni zvonik, a krije grob Svete Columbe u kripti uspod oltara. Unutra je mali muzej s antičkim mozaicima.
Utvrda
Par koraka dalje je trg d utvrdom Castello Normano Svevo koju je dogradio njemačko-rimski car na normanskimm zidinama podignutim u 11.-12.stoljeću. Možete prošetati kroz dvorište, prolaze, po zidovima i i nekoliko unutarnjih prostorija s predmetima o povijesti dvorca i nekim originalnim skulpturama, japitelima supova i reljefima sa drugih gradskih znamenitosti.
Stari trgovi
Vraćamo se u stari grad do trga Piazza Mercantile s prekrasnim zgradama. Na njega se nadovezuje Piazza del Ferrarese. Vrijedi negdje sjesti u kafić i restoran i probati lokalne spacijalitete. Možda focaccia barese s mnogo cherry rajčica i maslina, panzerotto, tijesto punjeno raznim sastojcima prženo u vrelom ulju, sgagliozze, komadi palente prženi u ulju ili orecchiette, paštu kao simbol cijele regije. Trg završava zgradom bivše tržnice ribom u kojoj je sada turistički centar. Preko puta je izložbena galerija. Uz more se proteže velika zgrada s dva tornja Teatro Margherita u kojoj je Muzej moderne umjetnosti. Prvo kazalište je napravljeno od drva 1910.godine. Nakon dugih rasprava da li treba gradu još jedno kazalište, nestalo je u požaru nakon samo godinu dana. Tri godine kasnije podignuto je ponovo i stoji do danas. Nešto dalje niz bulevar s drvoredima Corso Cavour je Teatro Petruzzelli, otvoreno 1903. godine, nakon 7 godina, pregovaranja , projektiranja i gradnje. Ono je po veličini četvrto u Italiji a dao ga je graditi tršćanski trgovac i graditelj brodova po kome nosi ime. Ovo je pak nestalo u podmetnutom požaru od strane vlasnika 1991.godine, pa ga je regija otkupila i renovirala 2006.godine.
Šoping
Izlazimo na prekrasnu aveniju s palmama Corso Vittorio Emanuele. Odmah na početku zanimljiv restoran Mastro Ciccio sa sendvičima koji su prava mala umjetnička djela. Ljubazna konobarica nas je nagovorila na odličan sladoled od burate i slatka od ploda kaktusa.
Najbolje mjesto za šoping je Via Sparano, u novom dijelu, koja kreće odatle sve do trga Piazza Aldo Moro s velikom fontanom ispred željezničke stanice. U njoj i okolnim ulicama ćete pronaći mnoštvo trgovina i sve dizajnerske marke. Ulica nudi niz barova, kafića i restorana. Biti viđen tamo je biti u trendu. Ulica presjeca veliki trg i park Umberto I, na kome je zgrada Univerziteta Aldo Moro.
Musolinijeve građevine
Tko želi do muzeja slika Pinacoteca di Bari mora otići do mora i velike uvale i šetnice Lungomare Nazario Sauro. Sama zgrada je impresivna. Izgrađena je od kombinacije bijelog kamena i cigle s visokim tornjem i satom. Unutra se kriju djela umjetnika od 11-19 stoljeća poput Paola Veronesea, Giovannia Bellinia and Tintoretta. Dalje se nastavljaju palače regionalnog suda, vojne komande i kasarne, te još neke upravne institucije i škole. U tom novijem dijelu grada ulice su paralelne i okomite i sve je napravljeno planski.
Ako se želite okupati morati ćete otići dosta van grada do Lido San Francesco, s malom pješčanom uvalom, odmah iza velikog sajmišta Fiera di Levante.
