Bolonja je grad koji sam posjetio 5-6 puta. Uvijek brzinski s prijateljima prilikom posjete jednom od brojnih sajmova. Nikada nisam imao vremena za muzeje. Ovaj puta zahvaljujući brzom obilasku izuzetno malog sajma u Modeni bilo je vremena napretek, jer sam jednu noć i prespavao u izvrsnom Zenhotelu Regina.
Via Indepedenca
Bio je baš na pola puta od željezničke i autobusne stanice i par minuta do centralnog trga u Via Indepedenca. Neke ću stvari prepisati iz starih postova, kako bi se ipak vidjela cjelina. U gradu je na snazi ZTL (Zona a traffico limitato) ili zabrana kretanja autima po centru osim ako ne odsjedate u hotelu u toj zoni ili ako ne stanujete unutra. Vikendom je zabrana svima. Jedna velika garaža je kod autobusnog kolodvora, a druga ispod velikoga trga Piazza dell’8 Agosto. Između njih je veliki park Montagnola. Nažalost subotom je na trgu pokretna pijaca sa stotinama kombija i štandova i prilaz nemoguć.
Kod autobusne stanice su stara ulazna vrata Porta Galliera, dio nekadašnjih obrambenih zidina iz 1333.godine. Via Indepedenca, široka, uglavnom pješačka zona sa trgovinama ispod kolonada vodi do glavnog trga grada. Oko hotela u bočnim ulicama je mnoštvo restorana i barova s nižim cijenama nego u samom centru.
Prvo posjećujem mali besplatni muzej La Quadreria s slikama lokalnih majstora iz 16-17 stoljeća. Česte su i gostujuće izložbe. Naletio sam zadnji dan postavke skulptura Urla Sosprese umjetnice Antonelle Panini.
U drugoj bočnoj ulici je mali muzej lutaka Il museo delle bambole s kolekcijom skupocjenih starih lutaka, koje je skupljao čitav život jedan par. Zaista vrijedi posjetiti.
U Via Manzoni u Palazzo Fava je galerija s gostujućim izložbana, te Museo Civico Medievale, s bogatom postavkom svega iz doba srednjeg vijeka. Par koraka dalje je i Museum of San Colombano sa muzičkim instrumentima. Na početku ulice je izvana neugledna crkva Chiesa dei Filippini, prekrasne unutrašnjosti iz 17.stoljeća. Sama crkva je mnogo starija. Dio je poznat kao oratorij, gdje se održavaju razni koncerti. U uličici je nekoliko restorana. Preporučam Trattoria Osteria Buca Manzoni koji nudi domaću kuhinju kao dnevnu ponudu. Primo i secondo piato sve u jednom tanjuru za 15€.
Pred samim trgom je Cattedrale Metropolitana di San Pietro podignuta još u 10.stoljeću, dograđivana i obnavljana tijekom stoljeća, sa prekrasnim slikama i velikim blagom izloženim u riznici. Zanimljivo je da je toranj najstariji dio sadašnje crkve i datira iz 13.stoljeća, a napravljen je oko okruglog tornja izvorne crkve. Toranj je i druga najviša građevina u gradu. Preko puta je Palazzina Majani iz 19.stoljeća izgrađena u art nouveau stilu kao caffe i trgovina čokoladom.
Basilica of San Francesco
Prije dolaska na sam glavni trg skrećemo desno i prolazimo pored zidina palače Accursio. Dolazimo do trga na kojem je Basilika San Francesco. Crkva je izgrađena 1254. godine a dva zvonika u 15.stoljeću. Iza crkve je park a ispred su grobnice iz 12.stoljeća. Unutra se ističe mramorni oltar. Vraćamo se nazad na glavni trg uskim uličicama.
Piazza Maggiore
Na glavnom trgu grada Piazza Maggiore ili bolje reći spojenim trgovima su u centru dvije palače. Palača Podesta je najstarija upravna zgrada izgrađena 1200.godine kao središte gradske vlasti. U sklopu nje je i toranj od cigle, koji je prvobitno bio od drveta. Inače cijela Bolonja je napravljena od cigle, čija boja joj daje nekakav prljav i tmuran izgled. Do nje je kao proširenje, pedeset godina kasnije izgrađena nova palača u kojoj će biti zatočen do smrti sardinijski kralj Enzo. Ispred nje je Neptunova fontana izgrađena 1566.godine kao simbol snage Pape koji vlada zemljom kao Neptun morem. Četiri anđela simboliziraju do tada 4 otkrivena kontinenta i vode rijeka Dunava, Gangesa, Nila i Amazone.
Najvažnija i najveća crkva grada je Basilica of San Petronio, čija gradnja počinje 1390.godine i čija prednja fasada nikada nije završena, već je obložena mramorom samo do pola. Oko trga su mnoge prekrasne palače. Toranj sa satom je iz 13.stoljeća, a tek dvjesto godina kasnije biti će dodan još jedan dio i ugrađen sat. Dio je Palazzo d’Accursio, koja je gradska vijećnica i gdje su stalno dograđivane razne prostorije. Ima izgled dobro branjene tvrđave. Unutra se može ući i posjetiti. Impresivno je. Veći dio besplatno, dok se samo plaća ulaz u Muzej. Iako se može liftom preporučam se popeti kombinacijom stepeništa i puta, kojim su se volovskim kolima dovlačili na vrh topovi i municija. Na prvom katu su radne prostorije. U holu je bila izložba o Tibetu. Na drugom katu je velika sala i muzej.
Na suprotnoj strani trga u Palazzo dell’Archiginnasio je 1088.godine počeo sa radom prvi univerzitet u svijetu. U njoj je Arheološki Muzej s izuzetno bogatom postavkom. U podrumu je egipatska kultura, dok je na katu impresivna postava od Etrušćana na dalje. U jednom dijelu je bila izložba Majstora Pompeja.
Par koraka dalje unutar iste zgrade su dva muzeja Univerziteta. Besplatno možete prošetati bogato oslikanim i reljefima ukrašenim hodnicima i stubištima. Za ostalo morate kupiti ulaznicu. Prvi muzej je Sala za anatomiju. Spektakularna dvorana s drvenim stepenastim sjedištima, prekrsno ukrašena kipovima s stolom za seciranje na dnu, gdje se tajno učilo o anatomiji čovjek, a zvanično životinja. Ne manje spaktakularna dvorana je velika dvorana za predavanja, ukrašena grbovima svih rektora, profesora, mecena i uspješnih studenata. Kroz rešetkasta metalna vrata se može proviriti u Muzej s bibliotekom s redovima posloženih knjiga. Ulaz u nju je prilično kompliciran.
Šoping i gastro zona
Najluksuznije trgovina grada se nalaze pod kolonadama Via dell’Archiginnasio i u Galeria Cavour nasuprot istoimenom trgu. Sve sami najskuplji modni brandovi. U nekoliko uskih uličica koje kreću s glavnog trga je bezbroj restorana i kafića. Tu je i velika tržnica s brojnim štandovima u i oko nje.U nekim palačama i crkvama su muzeji, koji nažalost nisu radili ponedjeljkom. Svi su lokali puni, što turista što lokalaca. Zanimljivo je strpiljivo čekanje u 50 metara dugim redovima na sladoled. Koliko taj slastičar samo zaradi.
Piazza Santo Stefano
Na malom trgu omeđenom prekrasnim starim srednjevjekovnim zgradama sa kolonadama različitih stilova i epoha nalazi se sedam crkvi jedna do druge. Nisu velike niti impozantne, ali imaju svoju ljepotu tako sve na okupu i čini se da se radi samo o jednoj. Počele su se graditi u 10.stoljeću kao replika Jeruzalema i Isusova križna puta i groba, a u njima su ostaci svetaca i velikana toga doba. Nisam ulazio jer je sve detaljno opisano zadnji puta. https://pletikosa.com/putovanja/bolonja-3-put/
Na trgu u jednoj palači izuzetno zanimljiva interaktivna instalacija za upoznavanje sebe. Izuzetno zanimljivo djeci. Nažalost tamo će biti još mjesec dana i seli na neku drugu lokaciju i grad.
Le due Torri
Simbol grada su dva visoka tornja Asinelli i Garisenda, najviši u gradu od preostalih dvadesetak. A nekada ih je bilo preko stotinu u 12.stoljeću. Jedan je srušen dopola a Asinelli se vinuo u zrak 97,2m . Ima 498 stepenica i može se popeti njima i baciti pogled na grad. Za takvu avanturu morate zaista imati junačko srce i dobru kondiciju, jer odozdo kada se gleda djeluje zastrašujuće a metalna ojačanja koja drže temelje na okupu ne odaju neku sigurnost. Dvoumio sam se da li da se usudim krenuti, ali me kopkalo kako bi hitna pomoć došla gore da nekome pozli i kako bi ga skinuli odozgo. Padobranom. Ipak red je bio dug onih koji su čekali za penjanje. U podnožju su bile odaje za vojsku, a toranj je bio osmatračnica na ulazu u grad. Izgrađen je 1119.godine. Na istom trgu je i palača Palazzo della Mercanzia u kojoj se trgovalo od 14.stoljeća i koja je bila sjedište trgovaca i zanatlija. Uz toranj je jedna od najstrijih crkvi San Vitale e Sant’Agricola s sarkofazima ove dvojice svetaca. Ulaz je iz ulice Strada Maggiore kojom sam prošetao sve do palače s drvenim trijemom. Izgleda da je tako nešto prethodilo kamenim ili vlasnik nije imao dovoljno novca. Ulica prepuna palača završava kod istoimenih ulaznih vrata. S trga gdje su tornjevi kreće i ulica Zamboni u kojoj je istoimeno kazalište i brojne palače univerziteta, u okviru koga su razni muzeji. Trebao bi cijeli dan samo za njih obići. Ipak sam ušao u Nacionalnu galeriju (Pinacoteca Nazionale) i divio se slikama starih majstora.
