Bra je mali gradić sa jedva 30.000 stanovnika u provinciji Cuneo udaljen svega pedesetak kilometara od Torina. Vjerovatno ga ne bismo nikada posjetili, da tu nismo odsjeli prilikom posjete Kongresu o lješnjacima u 6 km udaljenom Cherascu.
Grad je bio pravo iznenađenje, pun života i dokaz kako i mala sredina može osmisliti svoja događanja. Ljeti svakoga petka svi kafići, restorani, slastičarne iznesu na ulice stolove, klupe, stolice i sve što pronađu na što se može sjesti, Na sve strane se peku hamburgeri prave kokteli, toči vino i pivo, serviraju uz njih plate sa narescima, tapasima, malim komadićima pizze. Naravno restorani nude tradicionalna jela po čemu je ovaj kraj poznat. Muzika uživo ili disco džokeji se brinu da sve bude vrlo bučno. Čak su na jednom trgu učenici neke škole organizirali predstavu za poprilično veliko gledalište uglavnom mama, tata i nonića. More auta se slijeva u grad sa svih strana i kako pada noć grad se sve više puni i postaje pretijesan. Turisti dolaze sa svih strana kao i mještani okolnih mjesta.
Na jednom od ulaza u stari barokni grad, na trgu Piazza Spreitenbach smo odsjeli u malom Hotelu i ostavili auto na parkingu u dvorištu. Ispred hotela su još dva ogromna parkinga. Na taj trg se naslanja trg Piazza XX Settembre, koji počinje crkvom Santa Maria degli Angeli. Cesta se račva. Jedan dio ide ravnicom, gdje se sa jedne strane nalaze kolonade sa lokalima, iznad kojih je velika terasa do koje vodi drugi odvojak. Tu su još neke palače i još jedna crkva. Obe ceste se spajaju na trgu Piazza Caduti per la Libertà na kojem se nalazi gradska vijećnica, Palazzo Mathis u kojoj se održavaju razne izložbe i drugi kulturni događaji i Palazzo Garrone u kojem je sud. U bočnoj ulici je najstarija palača Palazzo Traversa iz 15.stoljeća. Izgrađena je od cigle i sa svojim visokim tornjem više liči na utvrdu. Danas je u njoj povijesno arheološki muzej. Najznačajnija crkva je St. Andrea. podignuta je po projektu slavnog arhitekte Berninia iz Rima krajem 17. stoljeća. Kupolu će dobiti dosta kasnije, kao i drugi kat pročelja sa korintskim stupovima. Šetamo dalje uskim uličicama prepunim trgovina i raznih ugostiteljskih objekata. Na trgu sa drvoredima Piazza Carlo Alberto se nalazi kazalište Teatro Politeama Boglione. Tu je i mali park i željeznička stanica. Štenju smo nastavili duž još nekoliko uličica sa trgovinama i završili na večeri ispred jednog kafića sa živom muzikom.
POLLENZO i UNIVEZITET GASTRONOMIJE
Svega 5 km od gradića Bra se nalazi selo Pollenzo sa navjerojatno lijepim kompleksom dvorca i samostana sa crkvom San Vittore. U tim obnovljenim zgradama se danas nalazi hotel, restoran i jedinstveno sveučilište gastronomije sa podrumom u kojem se čuvaju stara rijetka vina, zahvaljujući inicijativi Slow Food. Pollenzo je nekada bilo rimsko naselje na obalama rijeke Tanaro. Dvorac od cigle je podignut krajem četrnaestog stoljeća, a 1832. godine ga obnavlja i adaptira Carlo Alberto, kao privatnu rezidenciju, lovački dom i seosko imanje. Nekada je to bila loša neplodna zemlja, ali ubrzo na oko 685 hektara niču farme, vinogradi i podrum za pohranu vina i pjenušca. Zgrade dobivaju moderan izgled iz devetnaestog stoljeća s ukrasima i neoklasičnim namještajem. Na kraju će biti izgrađen veliki trg sa kolonadama sa fontanom u sredini, koji uokviruje sve u jednu cjelinu. Sve je izgrađeno u neogotičkom stilu. U samom mjestu je nekoliko hotela i restorana, pa vrijedi navratiti, mada na prvi pogled se čini da turisti baš i nisu dobrodošli. Prošao sam 7 puta kroz to mjesto i nikada nisam vidio niti jedan znak koji bi slučajnom prolazniku dao do znanja da tu nešto ima. Unutar samog kompleksa dvorca na nekoliko mjesta stoje upozorenja o zabrani ulaska i slikanja.
