DRESDEN

Na kraju rata od 13.2.1945.godine Dresden je sravnjen je s zemljom u savezničkim bombardiranjima u samo tri dana. Do tada je bio predaleko bombarderima i mislilo se da je siguran. Od grada skoro  ništa nije ostalo zahvaljujući bombama koje su trebale napraviti požare. Visoke temperature su doveli do pucanja kamena i urušavanja zgrada. Ponovo je izgrađen kakav je bio zahvaljujući ljudskoj volji i upornosti. Već su i Sovjeti dozvolili rekonstrukciju palača, mada je veliki dio napravljen nakon ujedinjenja Njemačke. Još do prije 6 godina mnogo toga nije bilo što je danas turistička atrakcija.


Dresden se nalazi u Njemačkoj pokrajini Saska, koja ima stanovnika koliko i Hrvatska. Sasi su narod koji su stigli iz Danske. Kasnije se naseljavaju i slovenska plemena. Grad je nastao u 12.stoljeću a ime potiče od slavenske riječi Drežďany ili šuma. Nekada je to bio DDR. Grad ima 550.000 stanovnika i populacija raste unatoč iseljavanja građana DDR-a na zapad. Danas je glavni grad pokrajine, mada je Leipzig veći. Nalazi se na rijeci Labi, podno Rudne gore gdje se oduvijek rudarilo. Rudnike ugljena su zamijenili moderni pogoni Wolkswagena i poznata staklena hala, gdje se može vidjeti proizvodni proces. Tradicionalno se proizvodi svjetski poznata marka porculana Meissen. Zahvaljujući ogromnoj proizvodnji mikročipova regiju zovu Silikonska Saska. U velikim šoping centrima, zbog niskih cijena, kupuje stanovništvo i okolnih zemalja, posebno stanovnici obližnjeg Praga. Pravi bum se očekuje u turizmu. Preko 60% grada čine zelene zone i parkovi i najzelenije je grad Njemačke. Jedan zvani Dresdensko proširenje doline Labe bio je 5 godina pod zaštitom UNESCO-a, ali je status izgubio izgradnjom novoga mosta.

Ampelmännchen
Na ulazu u grad nailazimo na Pravoslavnu rusku crkvu iz 1874.godine s šiljatim zvonikom i pet kupola, koja je preživjela bombardiranja gotovo netaknuta. U njoj je Dostojevski krstio kćerku dok je tu živio. Nešto dalje je gradski kolodvor, velika metalna konstrukcija, koja svedoči da je tu bilo uvijek važno prometno čvorište. Odmah priijećujemo na semaforima za pješake malog čovječuljka s šeširom. Zovu ga Ampelmännchen i postao je pored auta Trabanta pravi brand DDR-a. Pojavio se na semaforima u ovom gradu 1961.godine. Jedanaest godina jedan psiholog je bezuspješno uvjeravao gradske vlasti da su 10% poulacije daltoisti, koji ne razlikuju boje, te da treba još nešto dodati makar za pješake koji ne polažu vozački ispit. Kada je ponudio čovječuljka s slamnatim šeširom kakvog nosio predsjenik Erich Honecker napokon je bilo usvojeno. Otada se pojavio u mnogim gradovima u DDR a kasnije i u Njemačkoj. Postao je standard u svijetu, ali bez šešira. Bilo je i drugih šaljivih semafora, pa čak i s likom žene. Snimljeno je mnogo dječijih emisija i filmova za djecu, posebno za edukaciju u prometu. U lancu dućana širom njemačke mogu se kupiti razni suveniri, predmeti i odjeća s njegovim likom.

Gradska vijećnica
Na velikom trgu je Nova gradska vijećnica u neorenesansnom stilu s 98 m visokim baroknim tornjem. Izgrađena je 1910. godine, nakon stara gradska vijećnica iz 1744.godine na Altmarktu postala premala. Kamen temeljac je postavio zadnji njemački car. Stara je uništena nakon bombardiranja i nije obnovljena, a nova je obnovljena odmah poslije rata dok su bočna krila nešto kasnije u pojednostavljenom obliku. Ispred je spomenik Denkmal Trümmerfrau , žena s zidarskim čekićem u čast  žena koje su obnavljale srušeni grad, jer su muški uglavnom izginuli u ratu. Dva lava čuvaju zlatna vrata, dok je na bakrenoj kupola tornja 5 m visoki kip Herkulesa zvani Zlatni čovjek. U jednoj ruci drži rog izobilja a drugom pokazuje prema gradu. Njen položaj podsjeća na nacistički pozdrav, pa je bilo rasprava treba li kip obnoviti izvorno. Do kupole se može i popeti i to je jedan od gradskih vidikovaca, s prekrasnim pogledom na povijesno središte Dresdena. Vidikovac je i s tornja susjedne barokne crkve Kreuzkirche završene 1800.godine u kojoj pjeva zbor dječaka Kreuzchor, čija je tradicija duga 700 godina.

Sinagoga
Stara sinagoga je spaljena u Kristalnoj noći, kada su nacisti i razbijali izloge židovskih dućana i spaljivali knjige i rušili sinagoge. Još su račun za čišćenje ruševina ispostavljali židovskoj zajednici. Nova je podignuta bez prozora kao simbolika kako su se židovi tada osječali. Jedan vatrogasac je uspio spasiti Davidovu zvijezdu i vratiti je kasnije. Pored u drugoj zgradi je i muzej.

Balkon Europe
Duž obale Labe prostire se duga terasa i parkovi za šetnju zvanu Balkon Europe. Dao ju je izgraditi grof Brühl 1739-1748 na zidinama stare utvrde iz 16.stoljeća u ratu Karla V i Pape. Samo tu se mogu vidjeti ostaci zidova s prolazima u stari grad i mala kasarna. Jedan alkemičar, koji je tvrdio da može napraviti zlato bio je tu zatočen 4 godine po kraljevskoj naredbi. Ipak  alkemičar Friedrich Böttger uspio je 1708. godine napraviti prvi europski porculan. Proizvodnja počinje dvije godine kasnije u danas svjetski poznatoj tvornici Meissen. Dobro čuvana tajna receptura se uskoro proširila Europom. Sa terase se ulaz u nekoliko prekrasnih palača s kraja 19.stoljeća. Prva je Muzej Albertinum s djelima od romatizma naovamo. Druga je likovna akademija s velikom kupolom, koja podsjeća na cjedilo za limun, pa je tako i zovu. Na vrhu nosi pozlaćeni kip Fame, božice koja širi glasine. Dresden zovu Firenza na Elbi jer posjeduje ogromna umjetnička djela, koja su na vrijeme bila odnešena na sigurno i nisu stradala u bombardiranjima. U njemu su djelovala mnoga poznata imena iz svijeta umjetnosti. Šetnica završava kod kamenog mosta koji je zamijenio prethodni 1731.godine. Dao ga je napraviti August II Jaki, čiji je spomenik Zlatni jahač na suprotnoj strani. Samo ime sve kaže. On je bio Saski vladar i poljsko-litvanski kralj. Bio je moćan vladar, ali i kršna ljudina, koja je rukom lomila mačeve i konjske potkove na predstavama za narod. Zlobnici kažu da je imao 365 djece. Jedno je sigurno, bio je veliki mecena kulture.

Frauenkirche
Prije 14 godina podignuta je ponovo glavna evangelistička crkva Frauenkirche na velikom glavnom trgu. Prvobitna je završena 1743.godine. Njene ruševine su stajale 50 godina, a onda su kamen po kamen pregledali i izgradili je nanovo. Oštećeni kamen je zamijenjen novim, a stari su prodavali na aukcijama, radili satove i druge suvenire, te sav novac ulagali u obnovu. Sama kupola je teška 12.000 tona. Unutrašnjost  svijetla s balkonima kao u kazalištu. Ispred skulptura Martina Luthera, kojeg je sam kralj Fridrih III Mudri spasio od papinskog koncila zatvorivši ga u dvorac Wartburg. Inače oko 70% stanovnika Saske su ateisti, a 23% protestanti. Nije samo zato da izbjegnu plaćanje dodatnog poreza od 9% crkvi za koju se izjasnite, već i zbog nasljeđe socijalizma.

Procesija grofova
Na trgu je zgrada nekadašnje konjušnice, s kasnije dodanim stepeništem. U njoj je Muzej transporta. Zgrada gleda u dvorište s natkrivenim dijelom koji je povezivao dvorac. Tu su se održavale i viteške igre. S vanjske strane duž Auguststr pruža se 101 metar duga i 10,5m visoka slika od porculanskih pločica, koja je jedina preživjela bombardiranje. Nisu joj naštetile niti visoke temperature. Prvobitno je naslikana 1876.godine u čast 800 godina vladajuće loze Wettin, ali su kiše brzo isprale boje. Potom su napravili male sličice na 24.000 Meissen porculanskih pločica i to 1907.godine zalijepili na zid. Slika Procesija grofova predstavlja 35 povijesno poredanih vladara i veliča njihove uspjehe. Svi su obučeni u nošnje i odjeću svoga vremena. Dodano je još 59 likova naučnika, umjetnika, zanatlija i seljaka. Čak i jedna curica. Umjetnik je stavio sebe na začelje kolone.

Dvorac
Kraljevska palača se prvi puta spominje u 14.stoljeću kao utvrda. Stoljeće kasnije ima četiri krila. Nestaje u požaru 1701. godine. Dvorac obnavlja August II Jaki u neorenesansnom stilu, čiji je spomenik ispred ulaza zgrade Višeg suda  i palače. Prije rata imala je 500 soba i dvorana i nekoliko unutrašnjih dvorišta. Dominira 100 m visoki toranj nudi nezaboravan pogled na stari grad. Sa svih strana su krovni trokutasti zabati s prozorima. Sada je u njoj muzej umjetnosti a mogu se obići kraljevske sobe i turske odaje. Samo unutrašnje englesko stepenište koštalo je 4 milijuna eura. Dvorac ima prolaz do katoličke katedrale Sanctissimae Trinitatis, koja je na istom trgu gdje i glavni ulaz u dvorac. Da bi mogao postati poljsko –litvanski kralj August II Jaki morao je preći na katoličku vjeru, što stanovnicima Saske nije bilo baš najdraže. Planovi za izgradnju su rađeni u tajnosti. Ova katedrala je završena u baroknom stilu i pružala se na 4800m2 i bila najveća u Saskoj. Svrha joj se izgubila, jer nasljednik nije mogao zadržati Poljsku pod svojom vlašću. Unutra je 49 sarkofaga kraljevske obitelji. Tradicija nalaže da se svi poljski kraljevi sahranjuju u Krakowu, pa je tako tamo sahranjeno tijelo Augusta II, a srce u Dresdenu. Njegov nasljednik je jedini poljski kralj sahranje van Poljske. S vanjske strane na krovu se nalazi  78 skulptura apostola, svetaca i crkvenih glavešina. Svaka je visoka 3,5 m.


Opera i Zwinger palača
Druga strana Katedrale gleda na trg s zgradom Semper opere završene 1841.godine. Prva je izgorila, druga stradala u I.svjetskom ratu, Ova četvrta zgrada ima neka unutrašnja akustična poboljšanja pa ipak nije identična rekonstrukcija. Krasi je na vrhu madrigla, kočija s četiri konja i Bahusom, te skulpture poznatih dramaturga i pisaca. Ispred je spomenik kralju Johannu.
Najmonumentalnija je od svega barokna palača Zwinger s ogromnim unutrašnjim dvorištem i parkom. Završena je 1728.godine. Park i jezero se protežu i izvan palače mada nikada nije završen u cjelosti. Imala je ceremonijalnu namjenu, a trebala je služiti kao zimski vrtovi, te dati raskoš francuskog Versaillesa. Stoljeće kasnije je i Semper galerija. U 6 paviljona danas je muzej slikartsva, muzej porculana, matematičko-fizički muzej s najvećom njemačkom kolekcijom globusa. Toranj s zvonima od porculana na glavnom ulazu zvoni svaki sat. Može se šetati unutarnjim dvorištem gdje su fontane, ali i galerijama po krovu. Izuzetno su upečatljiva kraljevska vrata s tornjem i kupolom u obliku krune. Prošetali smo u povratku  jednom od ulica s robnim kućama do velikog modernog trga Altmarkt, te pored Palače kulture iz doba socijalitma vratili se na glavni trg i završili svoj obilazak. Šteta što nije bilo vremena ući u sve te muzeje. Možda drugi puta. Dok prelazimo Labu, bacamo još jedan pogled na strari grad i njegove tornjeve i kupole. Vozimo se kroj novi dio s palačama ministarstava i modernim zgradama.


This entry was posted in Dresden, Europa, Njemačka and tagged , , . Bookmark the permalink.

Odgovori