Gallipoli je gradić na jugu Apulije na samoj štikli, na obali Jonskoga mora.
Ima 32.000 stanovnika. Stari povijesni dio je na malom otoku, koji je spojen mostom još u 16.stoljeću. Novi moderni dio je zaista prekrasan s velikim trgovima i tipičnom arhitekturom juga, kućama ravnih krovova s brojnim terasama. Osnovao ga je kralj Idomeneus s Krete. Potom su došli stari Rimljani, Vandali, Goti, Bizant, papinska država, Normani, Sicilijanci. U
18.stoljeću bila je najveća luka za maslinovo ulje. Tome svjedoče stari i novi maslinici svuda okolo. Teren je kamenit kao na našoj obali, pa i oni imaju nešto nalik na istarske kažune, samo su veći, a kameni krov nose drvene grede. Pored ulja kraj je poznat po vinima, jakoj ribarskoj floti i prvenstveno turizmu od svibnja do listopada, božićno novogodišnjih praznika i karnevala.
Putničke agencije gotovo da ne vode tamo, pa da me posao nije odveo tamo ne bih niti ja navratio. Do
tamo se može u ljetnjoj sezoni busom 108 ili cijele godine šinobus dizel vlakom Trenitalia ili busom željeznica iz Leccea. Autobusna stanica je na kraju grada na
parkingu kod gradskog groblja, pa se mora prošetati 1,5 km do starog dijela. Željeznička je upola bliže ali sam put vlakom traje skoro dvostruko duže. Po izlasku sa željezničke stanice je veliki park s drvoredima, igralištem za djecu i spomeniku palim borcima u raznim ratovima. Na njegovom kraju je
zanimljiva crkva s polovine prošlog stoljeća. Trg presjeca prekrasna Via Roma dugačka ulica s brojnim trgovinama. Vodi preko još jednog prekrasnog trga Piazza Giosue Carducci s velikom fontanom. Završava u luci kod Grčke fontane.
Mislilo se da je iz 3. stoljeća p.n.e. Ustvari je iz 16. stoljeća. Ima
bareljefe s mitološkim likovima i simbole Karla III od Španjolske.
Odatle se vidi glavna gradska atrakcija bizantska utvrda iz 13. stoljeća dograđivana pod Anžuvincima i Aragoncima, koji su dodali poligonalni zid utvrđen okruglim kulama. Napuljski kralj Alfonso II. 1522. godine gradi
istočni bastion Rivellino, okružen s tri strane morem, Nešto kasnije
Španjolci je obnavljaju. Izvorno je imala 12 obrambenih kula. Sada je ostalo par. Ulaz je iz staroga grada uskih uličica gdje jedva auti prolaze. A prolaze. Ne znam kako to izgleda ljeti kada horde turista navale u brojne restorane i kafiće koji su na svakom koraku u gusto nabijenim kućama. Možda tada ipak zabrane.
U taj krkljanac se ugurala barokna konkatedrala Svete Agate iz 17. stoljeća. Izgrađena je od lokalnog vapnenca, s prekrasnim pročeljem s kipovima svetaca. Sada je sve u skelama. Unutrašnjost bogato ukrašena velikim slikama i baroknim oltarima.
Na istom malom trgu je i dio palače u kojoj je u jednom dijelu Uprava grada, a drugom Muzej mora sa zanimljivom postavkom života u moru. Nešto dalje je gradski muzej više namijenjen školama. Najzanimljiviji muzej je svakako Frantoio Ipogeo di Palazzo, stara proizvodnja maslinovog ulja
duboko pod zemljom u uklesanim pećinama sa starinskim antičkim prešama. Nažalost svi su zatvoreni ponedjeljkom kada sam bio.
Konačno nakon krivudanje uskim uličicama izbijam na obalu kod najstarije crkve svetog Franje Asiškog, sagrađene u 13. stoljeću s kamenim jaslicama s kraja 16. stoljeća. Mnogo je još tu starih oronulih crkvi iz 16.-17.
stoljeća i poneka palače.
Tu se ispod nekadašnjih gradskih zidina ugurala mala plaža. Južno od grada je 15 km duga pješčana uvala i plaža s makijom u pozadini. Sjeverno od grada također.
Tko dođe zimi može uživati u karnevalskim danima i velikoj povorci.
