Lecce je grad u samoj štikli talijanske čizme ili poluotoku Salento. Udaljen je od mora 6-7 km. U njemu živi 95.000 stanovika. Prije par mjeseci sam obišao dobar dio Apulije, a sada me posao opet odveo tamo, pa sam iskoristio obići ostatak. U grad stižem vlakom iz Bari-a nakon leta Rayairom iz Trsta.
Let je trajao 75 minuta, zatim 20 minuta vlak s aerodroma do stanice Bari Centrale FNB ( zgrada ispred glavne stanice, mada su povezane podzemnim hodnicima), te još oko 2 sata regionalnim vlakom do Lecce-a sa Bari centrale. Uskoro počinju i letovi Zagreb – Brindisi pa eto prilike.
STARI GRAD
Okolina grada je poznata po mekom kamenu koji je korišten za stvaranje većine spomenika grada. To je i danas jedan od najpoznatijih izvoznih proizvoda. Nakon plemena Messapii dolaze u 2.stoljeću Rimljani, kada car Hadrijan gradi veliki amfiteatar za 25.000 gledatelja, čija četvrtina i danas postoji kao dio centralnog gradskog trga piazza Sant’Oronzo. Iskopan i restauriran je tek 1929.godine. Na trgu je nekadašnja mala crkva čudnog izgleda koja je info punkt i veliki stup s svecem, ustvari biskupom koji je “spasio” cijelu regiju svojim molitvama od kuge u 17.stoljeću. Ja sam se smjestio upravo na glavnom trgu u jedan dosta povoljan apartman, iako obično preferiram hotele. Razlog, kako bih bio u centru zbivanja i brojnih restorana i kafića jer sam tu spavao tri noći. Odatle sam išao u Otranto i Gallipoli.
Rimljani su nedaleko napravili i kazalište za 5000 gledatelja. Ono je danas u sklopu Muzeja Teatro Romano koji radi samo od 10.00 do14:00, a nedjeljom je zatvoreno. Ipak se sve može vidjeti iz bočne ulice kroz metalnu ogradu. Odmah pored je i Gradski muzej MUST gdje se održavaju i razne izložbe slika, skulptura, pa čak i nepoznatih umjetnika Ukrajine.
Pored njega je crkva Santa Chiara, čuvena je po svom plafonu od kaširanog papira i prekrasnim oltarima.
Barokna Katedrala Marijinog navještenja je locirana na drugom prekrasnom trgu grada. Izgrađena je 1670.godine nakon problema sa temeljima, na mjestu crkvi koje su tu stajale 500 godina ranije. Ima prekrano ukrašenu unutrašnjost i visoki zvonik. Pored je ogromni samostan i prekrasne palače s arkadama, koje okružuju trg. U jednoj je muzej crkvenog blaga Museo Diocesano.
ULAZNA VRATA GRADA
Grad je nekada bio okružen zidinama s nekoliko ulaznih vrata, od kojih su ostala troja. Porta Napoli su podignuta 1548.godine u čast kralja Carla V. Ispred njih je obelisk iz 1822.godine podignut u čast Ferdinanda I. Burbonskog i pobjede na Turcima o čemu svjedoči delfin koji gricka polumjesec na jednom reljefu. Trebao je biti crn kao mramor, ali je prva kiša isprala boju, pa je ušteda postala predmet sprdnje. Od njih do Katedrale vodi stara ulica puna prekrasnih baroknih palača s balkonima i ogradama od kovanog željeza.
Na istoj aveniji su Porta Rudiae. Od njih kreće pješačka ulica s brojnim trgovinama i ugostiteljskim objektima. Vodi pored katedrale do glavnog trga. Njome sam šetao nekoliko puta i noću, jer ima zanimljivih lokala i poznatu pizzeriju, prekrasno ukrašenu uz izvrsnu pizzu. Nekoliko crkvi i palača je takođet u njoj. Kod samih vrata je Galerija slika pri likovnoj akademiji.
Najljepša vrata su Porta San Biagio na suprotnom kraju grada, na trgu Italia, gdje je i mauzolej i spomenik palim borcima u raznim ratovima, koji se obnavlja kao i mnogo toga po gradu uglavnom EU novcima. Par koraka od nje unutar staroga grada jedinstven obiteljski muzej Museo Faggiano u prostorima nekadašnjeg samostana i templarske palače. Sve je izgrađeno na temeljima Messapske civilizacije. Obitelj niz godina sama iskopava i otkriva nove slojeve. Može se vidjeti kako je ustvari izgledao životni prostor tada. nedaleko je Museo Sigismondo Castromediano ili pokrajinski arheološki muzej Salenta od prapovijesti do mesapske i rimske epohe sa brojnim grčkim vazama. U njemu se baš održavao koncert na klaviru gostujućeg pijaniste.
UTVRDA
U samom centru grada je utvrda Castello Carlo V, koja mijenja vlasnika i restaurira se. Može se vidjeti samo unutarnje dvorište i zidine izvana. Podigli su je Normani, ali ju je u 16.stoljeću modernizirao i pojačao Carlo V kao bedem Svetog Rimskog Carstva u borbi protiv Osmanlija. Oko nje su brojne šoping ulice sa buticima i robnim kućama, kao i pješačke zone i nekoliko kazališta.
Lecce zovu još Firence juga ili kraljica baroka, zbog bogate barokne arhitekture, posebno crkvi poput Santa Croce iz 17.stoljeća i njenog fantastičnog pročelja. Pored nje je Židovski muzej i zgrada provincije, kroz koju se prođe i stigne u prekrasan park iz 19.stoljeća s četvora ulazna vrata, vodoskocima i fontanama, palmama, idealno mjesto za igru djece i opuštanje.
