Ledničko jezero Como nalazi se u talijanskim Alpama. Kroz jezero protiče rijeka Adda koja kod Cremone utiče u rijeku Po. Tri uska i dugačka rukavca jezera dijelom su i u Švicarskoj. Na dnu jugozapadnog ogranka smjestio se gradić Como a na kraju jugoistočnoga gradić Lecco. Oba su prava turistička bisera s brojnim vilama , ljetnikovcima, hotelima, restoranima i svim onim za vrhunski turizam.
U Lecco stižemo regionalnim vlakom iz Monze za 45 minuta. Ima i bržih. Idu svakih malo. Ispred željezničke stanice je i autobusna. Par koraka dalje su ostaci srednjevjekovnih zidina. Odličan hotel Moderna je udaljen pedesetak metara. Na početku je jedne od ulica s tragovinama. Šetam do trga Piazza Garibaldi čiji spomenik ovome revolucionaru se nalazi ispred neoklasicističke zgrade kazališta. Kazalište je izgrađeno po uzoru na Milanski Scalu 1844.godine novcem lokalnih bogataša. Na trgu je i ogromna palača banke za financiranje poduzetništva. Ulica Via Roma s trgovinama vodi do trga Piazza Manzoni s spomenikom iz 1891. godine, podignutom poznatom književniku Alessandru Manzoniu. Njegov muzej je u 500 metara udaljenoj Villi Manzoni. Odlazim na obalu jezera. Vrijema nije najbolje. Smjenjuje se kišica iz niskih oblaka i sunčana razdoblja. Prizor za pamćenje. Iznad vode se strmo dižu visoke planine. Na obje obale načičkane su vile i hoteli. Odatle se prekrasno vidi Lecco i njegova šetnica uz jezero u hladu brojnih platana. Na početku šetnice je spomenik palim borcima u raznim ratovima. Šetamo obalom s brodićima koji nude turističke polusatne obilaske za 10€. Ima i dužih tura. Svuda uz obalu su terase s restoranima i kafićima. Stižemo do Palazzo delle Paura gdje je stalna zbirka suvremene umjetnosti i gdje su česte razne gostujuće izložbe. Na trećem katu je planinarski opservatorij Lecco i muzejske postavke o njemu. Centralni gradski trg je Piazza Cermenati, sa spomenikom Mariju Cermenatiju, zaljubljeniku u planine i geologiju i članu Parlamenta. Dok je Lecco bio srednjevjekovni utvrđeni grad tu je bila luka za brodove. S trga vodi stubište koje nas vodi do bazilike San Nicolò i 96 metara visokog zvonika. Zvonik je orjentir u gradu. Vraćamo se na šetnicu uz jezero i idemo sve do spomenika poznatom geologu i paleontologu Antoniu Stoppaniu, koga okružuje veliki polukružni zid od cigle s fontanama na krajevima. To je i možda najbolji vidikovac na jezero i planine. U vodi se nalazi kip nekog sveca ili pape. Nitko ga ne spominje.
Vraćamo se u povijesnu jezgru koja se proteže paralelno s obalom jezera na trg Piazza XX Settembre. Pun je terasa kafića i restorana. Sve je to napravljeno u 19.stoljeću. Jedini ostatak utvrde Milanskog vojvodstva obitelji Visconti je srednjovjekovni toranj poznat kao Torre Viscontea. Ako ne znate da je tu teško ćete ga uočiti jer je okružen zgradama koje se naslanjaju na njega. Kroz uski prolaz i stepenište se ulazi u njega. Trenutno je unutra izložba akvarela.
