NICA TURISTIČKI BISER

 Nica je najveći grad na Francuskoj rivijeri. Ima oko 350 000 stanovnika. Nakon Pariza druga je najposjećenija turistička destinacija Francuske. Nica je i industrijsko središte cijele regije. Ime je dobila od grčke kolonije podignute 350. godine p.n.e. u čast boginje Nike. Dva stoljeća kasnije dolaze Rimljani i ostaju sve do pada Zapadnog rimskog carstva 476.godine.  Prije 4 godine otkrivena su nalazišta iz toga doba. Danas se vrše iskopavanja foruma i termi. Kroz vijekove na vlasti su se izmjenjivali Talijani i Francuzi. Od 1860. pripaja se trajno Francuskoj.


Početak turizma
Nica je poznata po šetnici koja se zove Promenada Engleza. Zašto baš Engleza. Zato što su oni zaslužni za razvoj moderne Nice. Nakon industrijske revolucije u Engleskoj se stvorio sloj bogataša, koji je tražio područja sa blagom klimom za zimovanje. Tako su se mnogi Englezi tu počeli doseljavati i praviti svoje palače. Mnogi promućurni su počeli izdavati svoje ribarske kućice koje su postajale sve veće i veće. Na kraju od malog ribarskog sela niklo je naselje sa mnogim hotelima i vilama. Kasnije se sve to širilo duž Francuske rivijere, gdje su nastala druga poznata turistička odredišta. Još je Napoleon izgradio puteve kako bi sve povezao obalu s zaleđem i Parizom, te mjesta duž obale. Tako je izgradio donju, srednju i gornju cestu. Donja ide samom obalom, srednja iznad gradova a visoko po brdima je išla cesta kojom danas ide autocesta. Naravno danas je napravljeno tom straom trasom preko 130 tunela i bezbroj vijadukata. Nisu samo Englezi obožavali Nicu. Mnogi ruski aristokrati su također često dolazili. O tome svjedoči najveća pravoslavna crkva na zapadu. Pravo je remek djelo. Danas je u vlasništvu ruske Federacije .

Trg Massena
U Nicu ulazimo sa sjevera duže korita nekadašnji rijeke, koja je na samom kraju isušena i nestala. Nekadašnje korito je prekriveno brojnim zgradama i parkovima. Prvo prolazimo pored velikog kongresnog i šoping centra. Slijedi park i Muzej suvremene umjetnosti i do njega zgrada novog Nacionalnog kazališta. Nakon dugačkoga parka nailazimo na glavni trg grada, trg Massena i nešto dalje park sa prekrasnom fontanom i ljetnom pozornicom Jardin Albert I. Nekada se tu rijeka ulijevala u more a sada park završava na Promenadi Engleza. To izlazimo iz autobusa i nastavljamo obilazak pješice. Vraćamo se do trga Massena velikog trga, s brojnim stupovima na kojima sjede ljudi. Noću kada se upali javna rasvjeta oni mijenjaju boje. Trg je nastao u prvoj polovini 19. stoljeća kao proširenje staroga grada. Današnji izgled dobiva 2007. Na jednom kraju  se nalazi Fontana Sunca sa skulpturom nagog Apolona, koja je tu nekada bila. Jedno vrijeme je bila uklonjena radi moralnih građana i postavljena na ulaz u stadion. Ustvari cijela fontana je bila uklonjena sa trga. Sada je sve vraćeno. U fontani je postavljeno još 5 brončanih veliki sklulptura. Navodno je grad platio za kip Apolona privatnoj kolekciji 900.000€. Na zgražanje mnogih na glavi su dodani mala kola, koja obično Apolon vozi. Po mnogima su unakazila kip. Vidjeli smo da fontana služi mladima za kupanje, koji su očigledno tu nešto proslavljali. Drugi kraj trga Masena vodio u novi dio grada i veliku šoping ulicu sa brojnim robnim kućama i trgovinama najpoznatijih marki. kasnije ćemo pršetati i tu.

Stari grad
Stara Nica se smjestila podno utvrde i lako se može obići pješice. Tu su uske uličice tipične za Mediteran. Prepune su restorana i trgovina namijenjeni turistima. Ulazimo u stari grad i odlazimo prvo do trga na kojem je Palača pravde. Nekad su tu odrubljivanje glave giljotinom. Danas je prepun kafića i restorana kao i susjedne ulice. Šetamo da još jednoga trga na kojem je Katedrala. Nakon 50 godina gradnje završene 1699. u baroknom stilu, dok je zvonik dobila tek u 18. stoljeću. Unutra prekrasan oltar, 10 kapela i orgulje.
Odlazimo do gradske tržnice čiji su sada štandovi pusti i koja je nekad zauzimala ogroman prostor. Dio prostora je danas prepušten terasama mnogobrojnih restorana. Potpuno druga slika uvečer kada je sve puno gostiju, koji su došli večerati. Izlazimo na poznatu u Promenadu Engleza, odnosno na obalu i šetamo do podnožja brda na kojem je nekad bila mala utvrda. Do utvrde se može strmim stepenicama, ali i javnim liftom koji se plaća. Iz nekoga razloga taj dan je bilo besplatno. Sa vrha je poznati vidikovac s kojeg puca pogled na cijelu Nicu i veliku uvalu sa plažom. Nažalost vodič nam nije rekao da samo 200 m dalje možemo doći na drugi vidikovac s pogledom na staru luku.

Promenada
Vratili smo se liftom i slikali se kod znaka I love Nice. Pored je veliki sunčani sat gdje vi glumite kazaljku. Promenade Engleza je duga 7 km i svakako vrijedi prošetati jednim dijelom. Duž  nje su brojne plaže privatne ili javne, hoteli i restorani, gdje se može uživati u blagodatima Mediterana. Proteže se duž uvale od stare luke do aerodroma. Šetamo duž promenade i prolazimo pored velike zgrade Opere sa njene zadnje strane. Par metara dalje je veliki metalni stup podignuti 2010. u znak proslave 150 godina ujedinjenja sa Francuskom. Devet linija od čelika se spaja u 30 m visokom stupnju na vrhu. Vraćamo se opet do trga Massena i odlazimo do parka Promenade du Paillon, sa zanimljivom fontanom  i vodom dubokom svega centimetar po kojoj možete hodati. Za sve promatrače sa strane izgleda da hodate po vodi. Naravno da djeca uživaju a i mi smo probali riskirajući mokre noge i cipele.
Odlazimo do Avenije Jean Medicin s glavnom šoping zonom grada, a zatim se vraćamo do tržnice. Nažalost kad idete sa agencijom niste gospodarskoga vremena pa tako umjesto da sjednemo na terasu i večeramo u jednom od prepunih restorana. Moramo trčati na autobus, da nas odvede u hotel na periferiji gdje nema nigdje ničega. Još mnogo toga ima vidjeti u Nici.
Nici ima nekoliko muzeja. Najpoznatiji su muzej Matis i Muzej Marc Chaggal, koji se nalaze van starog dijela grada. Najbliži je MAMAC, Muzej moderne umjetnosti. Takođe postoji muzej lijepih umjetnosti sa kolekcijom francuskog i europskog slikarstva 16.-20. stoljeća.
Jedno popodne i par sati svakako nisu dovoljni za razgledanje Nice.


This entry was posted in Azurna obala, Europa, Francuska, Nica. Bookmark the permalink.

Odgovori