Otranto je najistočniji gradić Italije, na samoj obali Jadrana. Iz škole znamo da su Otrantska vrata najuži dio Jadrana. Za lijepog vremena se preko Otranskog tjesnaca može vidjeti Albanija. Malo južnije je već Jonsko more. Gradić je udaljen od Leecea samo 30 minuta vožnje autom odličnom besplatnom autocestom ili 45-60 minuta autobusom ili vlakom. Stigao sam busom željeznice, pošto umjesto desetak vlakova dnevno, nedjeljom prometuju samo tri autobusa. I oni su prazni. Bilo nas je samo troje. Razlog najava jakog vjetra i kiše.
Zanimljivo je da je autobus najbrže vozilo na autocesti. Vozači sve redom pretiču.
Cijeli jug Italije čine brojna mala turistička mjesta i plaže. Tu u gradu se nalazi velika plaža za one željne kupanja i sunčanja ili drugih aktivnosti na moru. Plaža slovi kao jedna od najljepših u Italiji. Ne znam zašto jer u okolini ima ljepših. Mnogo je podvodnih pećina duž obale do kojih se dolazi turističkim brodićima u sezoni. Ljeti je gradić pod opsadom turista. Danas u pustom gradiću tek pokoja grupica. Gotovo svi lokali su zatvoreni. Tek pokoji restoran gdje se može ručati isključivo između 12-15 sati.
Glavna atrakcija grada je velika Aragonska utvrda, sagrađena u 15. stoljeću, na jednoj od starih utvrda Frederika II. Otvorena je za javnost i ponekad ima povremene izložbe. Sa zidina je fantastičan pogled na grad i luku s ribarskim i turističkim brodovima. Utvrda nije pomogla kada su Turci zauzeli
grad 1480. godine i pobili 800 stanovnika, koji su odbili da pređu na Islam. Njihovi ostaci se mogu vidjeti u romaničkoj Katedrali iza tri staklena prozora u zidu iza jednog oltara. Na podu je mozaik iz 12.stoljeća gdje je glavna tema Noina arka. Zanimljivo je da je lik Aleksandra Velikog na njemu. Ispod crkve je velika kripta. Unutar starog dijela grada je mala bizantska crkva San Pietro podignuta negdje u 9. ili 10. stoljeću. Sadrži bizantske freske slikane od 10-16.stoljeća. Nije radila. Unutar zidina je stari grad sa mnoštvom uskih uličica.
Van urbanog područja Otranta, duž doline Valle delle Memorie, preko rijeke Idro, nalazi se mnoštvo prirodnih ili uklesanih u stijenu pećina (hipogeja), koje su služile kao nastambe, grobnice i obredna mjesta. Ovo bi trebalo predstavljati pretkršćansku strukturu koja se koristi kod najstarijih kršćanskih zajednica prije Konstantinova doba. Za obilazak tipa pješačenja i planinarenja treba odvojiti makar pola dana. Van sezone, pogotovo kada ste sami i vrijeme nije baš najljepše,bolje ne kretati u tu avanturu.
Probao sam i lokalne specijalitete Apulije u jednoj slastičarni. Calzone sendvič sa šunkom i sirom imamo i mi. Ovo što liči na burek punjeno je mozarelom i bešamelom uz malo sosa od rajčice. Kolači su punjeni kremom od limuna uz pržene listiće badema ili kremom od vanilije s pekmezom od višnje. Ima još mnogo drugih kombinacija.
