PLOVDIV

Plovdiv je drugi po veličini grad u Bugarskoj. Iz Sofije brojne agencije organiziraju osmosatne dnevne izlete s vodičem za 30-35€. Ja sam ipak kupio povratnu kartu preko Flixbusa za pola cijene. Glavni razlog je bio da sam umjesto četiri sata u Plovdivu dobio sedam sati, pa sam obišao i ono što se sa vodičem ne obilazi. Ustvari Flixbus je samo posrednik, a išao sam autobusom firme Karat S. Treba paziti jer kreće s nove velike autobusne stanice. Stara je pored.
Most na Marici
S autobusne stanice u Plovdivu sam sjeo na gradski bus i otišao do mosta na rijeci Marici s brojnim trgovinama. Time sam smanjio pješačenje za 1,5 km. Karta od pola eura se kupi kod tete kondukterke u busu. Automati na stanici su uništeni od vandala. Odatle počinje ili bolje reći završava pješačka zona duž Ulice Kneza Aleksandra. To je ulica s kafičima, trgovinama, robnim kućama u baroknim zgradama pastelnih boja. Pješačka zona duga 1,75 kilometara je jedna od najdužih pješačkih ulica u Europi. Tu je u blizini mali trg i spomenik ujedinjenju. Na njemu je i mali arheološki muzej.
Kapana i stari grad
Skrećemo u četvrt Kapana s mnoštvom malih restorana i kafića, trgovina raznih zanatlija i umjetničkih galerija i jedinstvenom uličnom umjetnošću. Četvrt je alternativna s malim kućicama gdje se svatko snalazi kako umije. Ulice popločane kamenom kockom polako se penju i čine stari grad u kome se prepoznaje arhitektura i turska vlast pet stoljeća. Zavirujem u crkvu i mali muzej ikona pored. U jednom kutu mali toranj. Odlaskom Turaka ovdje počinje preobražaj. Bogati trgovci grade svoje vile, grade se crkve, održavaju se razne kulturne manifestacije s ciljem jačanje bugarskog jezika i običaja. U jednoj vili je povijesmi muzej a u drugoj s prekrasnim dvorištem je Etnografski muzej. Mogu se vidjeti i ostaci nekadašnjih obrambenih zidina i ulazna vrata. Nekoliko kuća je pretvoreno u male privatne muzeje koji se mogu posjetiti.
Na vrhu brda Nebet Tepe gdje je osnovan drevni grad. Sada se odvijaju neki radovi pa više liči na gradilište. Najranija naselja datiraju iz 4000. godine prije Krista. Prvi su bili Tračani, a kasnije su ga proširili Filip II Makedonski i Rimsko carstvo. malo je ostalo iz toga doba. Na brdu u daljini vidi se veliki kip sovjetskog bojjika koji budno pazi na grad.
Spuštajući se prema centru prolazimo pored obnovljene palače i galerije s slikama lokalnih umjetnika. Tu je i rimsko kazalište koje datira iz prvog stoljeća. Njegovih 28 redova kamenih sjedala je primalo do 6000 ljudi. Koristio se u početku i za atletske priredbe i borbe gladijatora. Otkriveno je tek 1970-ih nakon klizišta. Danas se koristi kao pozornica za dramske, glazbene i operne manifestacije. Zato je baš bilo zatvoreno jer se spremao koncert. Ali sve se ionako vidi kroz rešetke. Prolazim pored crkve Sv.Bogorodice dok se spuštam u centar.
Antički stadion
Nakon obilaska staroga grada stižem do Trimontiuma. To je antički stadion gdje je ulaz besplatan, osim ako želite pogledati 3D film o njemu. Izgrađen je u 2. stoljeću za vrijeme vladavine cara Hadrijana. Mogao je primiti oko 30.000 ljudi. Samo je mali dio stadiona otkopan, a ostatak je ispod mnogih zgrada u samom centru grada. Vjerojatno ostatak nikada neće niti biti otkopan. Na istom trgu je i džamija Djumaya.
Najljepša ulica Europe
Nastavljam pješačkom zonom s prekrasnim palačama obnovljenih fasada sa mnoštvom cvijeća. Po meni najljepša od svih u Europi. Tu sam u jednom grill restorančiću pojeo pljeskavicu u lepinji sa salatom i krumpirićina (slično kao kebab) i popio veliko pivo u konzervi za 5€. U MC Donaldsu sladoled u kornetu pola eura. Nestle 100g sladoleda (tri kuglice u slastičarni 2,3€. Eto njima se isplati.
Stižemo da statue tragičnog Mila. Jedna verzija kaže da je bio ženskaroš i da se uvlačio pod ženske suknje iz samilosti. Druga govori o mentalno zaostalom mladiću kojeg su maltratirali svi redom, koji je umro napušten od svih. To je opomena i podsjećanje na manjak ljudskosti. Nalazi se ispred kaskadne fontane, sa čijeg vrha se vidi stijena i brdo na kojem je vidikovac i Časovnikova kula ili Kula sa satom iz 19.stoljeća. Do vrha treba desetak minuta kamenim stepenicama i puteljcima. Nema se previše za vidjeti, osim ako uživate u šetnji trošeči kalorije nakon ručka.
Par koraka dalje je Trg Stefan Stambolov na kome se nalazi gradska vijećnica, prekrasna fontana i terase mnogih kafića i restorana. Tu je polazna točka besplatnih vođenih tura po gradu.
Centralni trg
Centralni gradski trg se upravo tako zove. To je ogroman prostor pored velike zgradurine pošte na mjestu gdje je nekada bio rimski forum. Njegovi ostaci se mogu vidjeti svuda okolo. Prostor služi za masovna okupljanja. Nema nekih sadržaja osim trenutno šatora za prodaju knjiga. Pored njega je prekrasan veliki gradski park cara Simeona s mnoštvom zelenila, spomenika i par fontana. Najpoznatija Pjevajuća fontana sa svjetlosnim i glazbenim programom. Vodeni mlazevi fontane idu do 20 metara uvis uz melodije uglavnom poznatih klasika. Show je prvi put održan 2015. godine na službenom otvorenju. Ljeti u četvrtak, petak i subotu program počinje u 21:30 kada se smrači. Program traje 25 minuta i uključuje 5 glazbenih kompozicija. Zimi program je bez vode samo uz šarenu rasvjetu i muziku. Dok sam ja sjedio na terasi restorana stotinjak mlazova je izvodilo neku njemu koreografiju.

 
This entry was posted in Bugarska, Europa, Plovdiv and tagged , , . Bookmark the permalink.

Odgovori