Sirmione na jezeru Lago di Garda je najbolji spoj povijesti i održivog turizma. To je s jedne strane luksuzno ljetovalište sa prekrasnim parkovima i šetnicama, uređenim kupalištima, marinama, mnoštvom hotela u zelenilu i vila sa bazenima. Sušta suprotnost gusto nabijenim hotelima Riminija. Ali zato cijena noćenja sa doručkom u dvokrevetnoj sobi u jeftinijem hotelu je od 100-150€, dok u istom periodu u Riminiju 20-50€. S druge strane Sirmione je turistička meka za posjetu staroga dvorca i velikog kompleksa rimskih ruševina, gdje po cijeli dan stižu autobusi turista i gdje je i u podsezoni neopisiva gužva.
LAGO DI GARDA
Sirmione se nalazi na vrhu pet kilometara dugog poluotoka na južnoj strani jezera. Po 45 km udaljen je od Verone i Brescie i 20 km od poznatog zabavnog parka Gardaland. Jezero je najveće u Italiji i nastalo je povlačenjem leda kroz uski fjord na sjeveru. Dugo je 51,6 km i široko na jugu 17,2 km. Najveća dubina je 346m. Iako je duboko uvučeno u Alpe ima blagu klimu poput mediteranske, pa ne čude aleje palmi, čempresa, nasadi maslina, limuna i naranči. Stoga ne čudi da su prvi ljudi tu bili prije 8000 godina i da su tragovi sojenica stari 4000-5000 godina. Prva prava civilizacija potiče od Rimljana.
Izabrali smo hotel uz samu obalu sa prekrasnim pogledom na jezero. Plan je bio prošetati do starog zamka, ali zbog velike vrućine smo ipak otišli autom i parkirali ga na velikom parkiralištu nešto prije utvrde. Cijena sitnica 2,2€ po satu. Postoji i jedan manji dio uz cestu gdje je moguće parkirati besplatno, ali to spada u domenu naučne fantastike. Inače duž poluotoka vozi bus, za svega 1€ u jednom pravcu. To je kako bi se izbjegle gužve na parkingu. Svi hoteli imaju uglavnom svoj besplatni parking.
Rocca Scaligera
Ispred male uvale nalazi se prekrasan stari zamak sa brojnim nazubljenim tornjevima i zidinama. Ovo je jedinstven primjer utvrde jer zidine se protežu i u jezero i štite i ulaz u luku. Prolazimo kroz ulazna vrata zajedno sa kolonom turista i pokojim autom. Oni sa zatamnjenim staklima voze najlovarnije turiste u hotela unutar zidina ili u Terme Catullo sa izvorima termalne vode i spa centrima. Zamak je podigla obitelj Scaligera u 13.stoljeću. Ona je vladala dugo Veronom sve do dolaska Mlečana, kada pokoravaju i Sirmione. Po ulasku unutar zidina starog grada ulazimo kroz još jedna vrata u sam zamak i pentramo se stepenicama 5 katovana na same zidine. Potom još 5 katova na 47m visoki centralni toranj. Odozgo je pogled fantastičan na sam grad ali i na cijeli poluotok i jezero. Ulaznica košta 5€ a za djecu upola. Otvoreno za posjete od ponedjeljka do petka 8.30-19.30 i nedjeljom 8.30-13.30. Ponedjeljkom zatvoreno. Samo mjesto sa uskim uličicama i starim kućicama nakrcano je slastičarnicama i restoranima. Brojne trgovine nude razne suvenire. Šetamo i odlazimo do male rive odakle se može na putovanje gliserima oko poluotoka za svega 10€. Na suprotnoj strani je mala plaža sa šljunkom na kojoj je uvečer održavaju besplatne predstave za turiste. Kada smo prošli nekakav orkestar sa čudnim instrumentima poput onih od Aboridžina izvodili su nekakvu muziku. Nakon njih su nastupali akrobati sa bakljama i plamenom.
Katulove pećine
Ispred hotela Terme Catullo je mali park i vlakić koji za 1€ vozi turiste do rimskih iskopina. Toliko košta i vožnja nazad ali nizbrdo je mnogo lakše. Kako turisti dolaze u većim grupama vlakić se začas napuni, pa smo odlučili prošetati taj kilometar ne čekajući sljedeći. Rimljani su otkrili blagodati termalnih izvora još u 1.stoljeću prije krista, a poznati pesnik Gaj Valerije Katul (Catullo) opjevao je svoju vilu na vrhu poluotoka. Njeni ostaci su i danas tu i mogu se posjetiti u sklopu maloga muzeja Grotte di Catullo za 6€. Djeca 3€. Naziv Katulove pećine potiče od toga što je nakon napuštanja kompleksa u 3.stoljeću, priroda zatrpale mnoge svodove koji su se urušili pa se u te prostorije ulazilo kao u pećine. Cijeli kompleks se nalazi unutar maslinika a sama vila bila je velika čak 167 x 105 m.
VEČERNJI IZLAZAK
Nakon našeg obilaska znamenitosti otišli smo nazad u hotel se malo odmoriti i presvući, te vratiti na večeru u neki od restorana. Mislili smo da ćemo biti jedini, jer kako se večer primicala tako se gradić praznio. Koja pogreška. Uvečer su se kolone auta počele ponovo slijevati ka starom gradu i da ogromni parking namijenjen za autobuse nije postao parking za aute ne bismo imali gdje parkirati. Stigli smo nazad u grad kada je sunce zalazilo. Prava romantika. Opet smo malo prošetali i jedva pronašli slobodan stol u jednom restoranu. Većinom se poslužuju pizze i piadine sa suhomesnatim narescima i sirevima. Cijene su 10-20% više nego u ostatku sjeverne Italije. Naravno restorani nude i drugo.
