Sofija je glavni grad Bugarske u kome živi oko 1,4 milion stanovnika. To je moderan grad, kombinacija raznih epoha, s mnoštvom pravoslavnih crkava s velikim kupolama, otomanskom džamijom i monumentalnim zgradama socijalizma. Jako mnogo je parkova i zelenih oaza. Nalazi se pored planine Vitoše s skijaškim stazama ili mjestima za šetnju. Prije gotovo 2000 godina tu su bili Rimljani, kada se grad zvao Serdica po tračkom plemenu Serda. Provincije Dacia Mediterranea. Pljačkaju ga Huni, osvaja Bizant i Otomanlije. Rusi ga oslobađaju 1878.godine i godinu kasnije dobiva samostalnost u okviru Bugarske države. U drugom svjetskom ratu su na pogrešnoj strani, pa potpadaju pod ruski uticaj sve do raspada Sovjetskog Saveza. Brzo postaje članica Europske Unije. Danas je grad mladih s 16 Univerziteta.
Serdika
Mi smo došli veoma jeftinim letom Ryanaira iz Zagreba. Još je jeftinija karta metro linije M4 s aerodroma. Svega 1,6 leva ili 0,82€. Može se samo prisloniti kreditna kartica na uređaj u vozilu. Vožnja traje pola sata do centralne stanice Serdika, gdje se križa s linijama M1 i M2. Iako je sve u dometu za obići pješice uzeo sam trodnevnu kartu za 6,4€ da smanjim pješačenje Nekoliko izlaza iz metroa je na raznim stranama toga dijela grada oko stanice Serdica. Pored jednog je Katedrala Svete Nedjelje sa zelenom kupolom podignuta 1867.godine. Zaista je impozantna i dominira trgom. Pored drugog izlaza iz metroa je Kip Svete Sofije, zaštitnice grada, koji je izazvao neke nedoumice. Visok je preko 8 metara i postavljen je 2000. godine na 14-metarskom mramornom stupu. Razlikuje se od kipa svetaca. Nosi krunu i simbole moći i pravde. Ustvari je simbol snage grada. Preko puta je mala Crkva svete Petke, djelomično je ukopana u zemlju. Spominje se prvi puta u 16.stoljeću kao crkva ceha sedlara. Unutra su stare freske. Crkva se nalazi pored info turist ureda i ogromne zgrade socijalističke robne kuća CUM. Oko i ispod su nalazišta antičke Serdike u okviru Muzeja Povijesti, koji se nalazi u prekrasnoj, velikoj palači pored CUM-a. Ova zgrada nekoć je bila središnje javno kupalište grada. Sofijski topli izvori i mineralne vode treba probati i uvjeriti se u njihovu ljekovitost. Nalaze se odmah pored. Ljudi nose vodu za piti jer vodovodne instalacije u tom starom dijelu baš nisu najbolje. Tko želi naučiti nešto o povijesti neće propustiti ući u muzej. Cijene karata su svuda po par Eura.
Ispred muzeja je prekrasan trg i park s fontanom i glavnom džamijom Banya Bashi, podigute 1576. godine. To je jedna od rijetkih znamenitosti preostalih u Sofiji od 500-godišnje otomanske vladavine. Preko puta džamije u prekrasnoj zgradi stare gradske tržnice je veliki Kaufland. Cijene su uglavnom dosta niže nego kod nas. Mnoge stvari su upola, čak i brendirana roba. Do zgrade tržnice je stara sinagoga, najveća na Balkanu i jedna od najvećih u Europi. Par koraka dalje u aveniji koja vodi ka željezničkoj i autobusnoj stanici je Muzej iluzija. Za one koji neznaju to je franšiza zagrebačkog muzeja koji se raširio svuda po svijetu. Skoro smo bili u Sevilji pa smo se oduševili kao mala djeca. Ovo je čak nešto veći i pomalo drugačiji. Prošetali smo Pirotskom ulicom sa trgovinama i ugostiteljskim objektima. To je pješačka zona u debeloj hladovini drvoreda. Tu su mnoge male privatne trgovine s robom iz Turske. Kao kod nas prije trideset godina. Prolazimo i pored nove katoličke katedrale Svetog Josipa obnovljene nakon rušenja u drugom svjetskom ratu tek 2006. Vraćamo se na početnu točku našeg obilaska. Ako ste ogladnili posjetite tu jedan od restorana Happy. Izvrstan ambijent, moderna i raznovrsna hrana s upola nižim cijenama nego kod nas. Porcije nisu preobilne. Budite spremni čekati u redu za ulaz.
Bulevar Vitoša
Iz centra, sa Serdike, kreće na jug jedinstveni bulevar Vitoša s brojnim trgovinama i terasama restorana i kafića. Na početku je Sofijski gradski sud s dva kipa lava, odakle kreću besplatne vođene ture po gradu. Bulevar je ujedno i pješačka zona duga 1 km i širine dvadesetak metara. U hladovini drvoreda lipe koja miriše, na brojnim klupama se može odmoriti od šopinga. Predvečer je posebno živo. Neki lokali i restorani rade 24 sata dnevno. Ima i noćnih klubova i striptiz klubova.
Bulevar završava velikim parkom i Nacionalnim kulturnim centrom i najvećim kongresnmm centrom u jugoistočnoj Europi. Tu se održavaju se razne konferencije, predstave, koncerti, izložbe i druge kulturne manifestacije. NDK je izgrađen 1981. godine za obilježavanje 1300. obljetnice uspostave bugarske države. Ima 13 dvorana, a najveća ima 3380 mjesta. Ispred nje e ogroman dugački trg s jako dugom fontanom. Imali su i oni svoga Bandića. Mjesto je prekrasno za prošetati ako se ima vremena, a možda i uvečer pogledati nešto sa repertoara događanja.
Kada ste već u tom dijelu grada od šećite do maloga muzeja rakije, gdje se može vidjeti od čega se sve rakija proizvodi u svijetu, te 1000 boca ko je vlasnik skupljao i kupovao. Ima tu i veoma starih i veoma rijetkih i veoma skupih primjeraka kupljenih na aukcijama. Naravno sve možete kušati bilo u malom kafiću ili u prekrasnom vrtu. Više o tome na https://rakiamuseum.bg/en/
Ostavština komunizma
Evo nas opet u centru kod metro stanice Serdika na Trgu nezavisnosti. S obje strane su zgrade dva ministarstva. Obje imaju unutarnja dvorišta. U onoj koja se nastavlja na robnu kuću CUM je Vijeće ministara. Ova velika zgrada dio je većeg kompleksa zgrada u staljinovom stilu iz 1950-ih. Tu radi i premijer Bugarske. U drugoj je Ministarstvo obrazovanja i nauke, te predsjednička palača. Dva stražara u uniformama iz 19. stoljeća čuvaju ulaz u palaču. Može se vidjeti ceremonija smjene straže. U njenom dvorištu je stara ortodoksna crkva obliku rotonde sa ranokršćanskim freskama. Trg zaokružuje Narodna skupština Bugarske, koja se proteže trokutasto duž dvije avenije. To je bivše sjedište komunističke partije. Bila je i ostala najutjecajnija zgrada u zemlji.
Na malom trgu u kamenoj zgradi najstarije i najveće džamije grada je Arheološki muzej. Nema minareta, pa se može prepoznati samo po kupolastim svodovima. Do muzeja se prostire prekrasan gradski park, oivičen palačama i ministarstima. Smatra se najstarijim sofijskim parkom, koji je nekoć bio kraljev privatni vrt. Na jednom kraju zgrada Narodnog kazališta Ivan Vazov, sa pročeljem poput grčkog hrama i dva bočna tornja. Nije to jedino u gradu, ima ih još čak u blizini. Ispred je prekrasna fontana.
Preko puta parka je Nacionalna umjetnička galerija u nekadašnjoj kraljevskoj palači. Do nje je Prirodoslovni muzej u koji sam zavirio. Mnoštvo prepariranih životinja u vitrinama. Odmah do njega je ruska crkva Svetog Nikole iz 1914.godine.Obložena je poločicama s pozlaćenim kupolama krova.
Stižemo konačno do Trga oslobođenja, s spomenikom slobodi. Pored je stara zgrada Parlamenta i park iza koga je ogromna zgrada Sveučilišta. Sve je ogromno i monumentalno, kao i obližnja Katedrala Svetog Aleksandra Nevskog. Obično je vidite na svakoj razglednici Sofije. Otvorena je 1912 godine nakon 30 godina gradnje. Podignuta je u čast ruskog cara koji je dao nezavisnost Bugarskoj i Rusima poginulim u rusko – turskom ratu. Iza nje u velikoj palači je Nacionalna galerija. Vrijedi ući u pogledati zaista impresivnu kolekciju. U jednom dijelu ovoga velikog trga smjestila se Bazilika Svete Sofije izgrađena od cigle. To je jedna od najvažnijih građevina u povijesti Sofije. Po njoj je grad dobio ime. U blizini je i zgrada Nacionalne opere.
