Taranto je najveći grad Salenta, na obali Jonskoga mora, u kome živi oko 200.000 stanovnika. U 7.stoljeću p.n.e. naseljavaju ga Grci iz Sparte i stoljeće kasnije grade svoje jedino naselje van grčke Metapontum, od koga se mogu vidjeti dva dorska stupa nekadašnjeg hrama pored zgrade uprave grada. Taranto se nalazi na ulazu u istoimeni zaliv, kojega zovu čak Malo more ili Unutarnje more. Stoga Taranto zovu i grad na dva mora. Jedan njegov dio je plićak i u njemu se gaje školjke i kozice a mogu se vidjeti i ptice močvarice. Velika je komercijalna i vojna luka, s jakom metalnom industrijom i brodogradnjom. Vojna luka je nekada bila izuzetno dobro zaštićena u Malom moru. Sada je ostalo samo vojno brodogradilište.
BORGO ANTICO
Zaliv zatvara mali otočić Borgo Antico na kome se nalazi prilično oronuli stari grad i neke turističke atrakcije. Zub vremena ostavio je traga na žutom pješčenjaku.
Na otok se stiže starim kamenim mostom s jedne strane ili s druge mostom s čeličnom pokretnom konstrukcijom koja se u desetak minuta otvara za prolazak brodova ratne mornarice. Dvije polovice mosta rotiraju za 90 stupnjeva. Nekada su se otvarali koristeći prelijevanje vode iz gigantskih podzemnih tankova smještenih ispod utvrde koja nadzire kratki kanal širok 70 metara. Kada je napravljen bio je tri puta uži. Moderniziran je 1958. godine kada su ugrađeni elektromori. Veliki remont započet će u lipnju 2023. kada će biti potpuno rastavljen i morem prebačen u Taranto Arsenal za redovno održavanje. Umjesto njega će se koristiti pontonski most cijelu godinu.
Castel S. Angelo je bez sumnje najveća aragonska utvrda. Njeni dijelovi potječu iz 900-tih godina kada su vladali Bizantinci i kada je štitila naseljeni otočić. Većinu zidova i tornjeva je izgradio u 15.stoljeću Ferdinand II Aragonski, kako grad ne bi doživio sudbinu Otranta i invaziju Turaka. Stoljeće kasnije zaista su se uspjeli oduprijeti još jednom Turskom pohodu. Unutar zidina je kapela sv. Leonarda napravljena kada i utvrda s prekrasnim svodom. Ulaz je besplatan uz vođenu turu koju treba rezervirati isključivo na telefon +39 099 7753438. Traju sat vremena od devet ujutro do jedan iza ponoći. Utvrda je u vlasništvu mornarice. U veljači sam bio jedini, pa me je vodičkinja u uniformi provela mračnim hodnicima, podrumima, bedemima i tamnicama, gdje obično ne vode. Jako je zanimljivo pričala. Na maloj maketi pokazala je otvaranje mosta, koji se rijetko otvara samo noću, inače slijedi prometni kolaps. Prije dvije godine je otkriveno da je francuski general Thomas-Alexandre Dumas, po povratku iz Napoleonovih ratova u Egiptu, bio zarobljen i tu proveo dvije godine u tamnici. Umro je 2 godine nakon puštanja, a njegov sin je očigledno na osnovu njegove priče napisao Grof Monte Kristo i druge romane.
Uskom uličicom Via Doumo stižemo do istoimenog trga. Na njemu je jedna među najljepšim crkvama u cijeloj regiji, katedralna bazilika posvećena San Cataldu. Ujedno je i najstarija katedrala u Apuliji, izgrađena u 11. stoljeću. Izvana je prilično neugledna, izgrađena o cigle. Malo barokno pročelje iz 18. stoljeća se upravo obnavlja. Skromna trobrodnu unutrašnjost 84 metra dužine i brojne prekrasne kapele s reljefima, slikama, kipovima i podnim mozaicima. Nedaleko odatle je crkveni muzej MUDI, koji se također restaurira. Ima jedinstveni u svijetu dragulj, golemi topaz koji se smatra najvećim na svijetu. Uokvireni reljef sveca težak 1,5 kg i visok gotovo 20 cm. Pronađen je u Brazilu. trebalo je 10 godina da se napravi ovo umjetničko djelo. Uz obalu Mare Piccolo je dijelom marina i šetnica s palmama i brojnim ugostiteljskim lokalima.
NOVI DIO
Kopneni dio Borgo Nuovo (Novo naselje) počinje metalnim mostom i ulicom Due Mari (dva mora).Odatle je najljepši pogled na utvrdu nasuprot kanala. Glavni gradski trg i park s palmama Giardini Piazza Giuseppe Garibaldi uokviruju brojne zgrade i palače. Jedna je arheološki muzej. Druga Palazzo degli Uffizi crvene boje, koja čeka bolje dane i renoviranje. U zgradi nekadašnjeg sirotišta, koja se počela graditi 1791.godine i čija je gradnja trajala skoro 100 godina, su mnoge upravne institucije i škole.
Ovaj dio grada je najbolji za naći smještaj. Ima mnogo soba i apartmana koji se iznajmljuju. Svega je nekoliko hotela. Restorani i kafići su posvuda uokolo. Restorani rade za ručak od 12.00-15.00. Za večeru otvaraju tek u 19.30 ili 20.00. Zato stalno nešto grickaju iz brojnih fast food lokala. Sve varijante na temu pizza. Kako sam stigao s vlakom iz Brindisia ( karte su od 5,6€-9€), sjeo sam na jedan od brojnih gradski autobusa koji me je dovezao do glavnog trga. Ima desetak linija i praktično svaki par minuta ide neki. Isto i za nazad na stanicu gdje sam nastavio za Bari.
Šetnju nastavljam duž pješačke zone ulice Via d’Aquino, prepune trgovina i restorana. Na malom trgu zvanično spomenik palim u I.svjetskom ratu, mada je tek podignut 1953. godine. Na trgu Piazza Maria Immacolata, skrećem ka obali „velikog mora“ do promenada Lungomare Vittorio Emanuele III. Ko voli šetati duž mora može se malo opustiti. Stižem na veliki polukružni trg La Rotonda, gdje se smjestila Lelio palača u kojoj je uprava provincije i policije. Palaču je sagradio Musolini 1934. godine na ostacima amfiteatra u obliku slova M. Ima svečanu ložu, a služila je za partijske mitinge, jer se na trgu mogla okupiti ogromna masa ljudi. Na njemu se danas održavaju veliki koncerti. Promenada završava spomeniku mornarima i prekrasnim pogledom na utvrdu. Svako veče u smiraj dana, dok sunce nestaje u moru i obasjava nebo crvenom bojom, vrši se spuštanje zastave uz intoniranje talijanske himne. Prizor je zaista spektakularan.
