Toledo, grad poznatog slikara El Greca, bio je pet stoljeća kraljevski grad, sve do 1565.godine. Tada hirom kralja Felipea II, koji je podigao El Escorial i u njemu živio i nije volio putovati daleko, gubi taj status. Dobiva ga malo selo, koje će prerasti kasnije u pravi velegrad Madrid, dostojan krune. Toledo je pod zaštitom UNESCO-a i nešto što se ne smije propustiti vidjeti, kad već dođete u Madrid.
Udaljen je svega 70 km od Madrida i zahvaljujući vlaku ili brojnim autobusima izvrsno je povezan sa prijestolnicom. Možda najbolji izbor su dnevne osam satne ture raznih agencija, gdje cijene počinju od 25€ samo za prijevoz s pratnjom vodiča pa do 80€ sa uključenim ulaznicama i ručkom. Grad se nalazi na 529 metara visokom brdu okruženim sa tri strane kanjonom rijeke Tejo, što je nekada uz visoke zidine bilo idealno za obranu. Danas se grad sa 80.000 stanovnika i njegovi bedemi najbolje mogu sagledati sa nekih vidikovaca sa susjednih brda, koja posjetite na kraju ako idete preko agencije. Mi smo tako kupili karte u MadRide travel agenciji (www.madride.net). Svi autobusi dolaze prvo podno zidina, odakle se nizom pokretnih stepenica popnete do vidikovca kod Kongresnog centra El Greco.
Plaza de Zocodover
U pratnji vodiča odlazimo do trga Zocodover, koji je najznačajniji i najživlji trg u Toledu. Ime je dobio od arapske riječi za tržnicu životinja. U mnoštvu restorana i kafića tu se može okrijepiti, a odatle polaze mnogi lokalni autobusi i turistički vlakići. Utorkom je tu velika tržnica gdje se prodaje sve. Nekada su se održavale i borbe s bikovima, fešte i pogubljenja. Pedesetak metara dalje, kroz prolaz u zgradi se dolazi do Muzeja Santa Cruz, bivše samostanske bolnice iz 16.stoljeća sa postavkama slika El Greca, Goye, Ribera, Lucas Jordana, Carduchoa i drugih umjetnika iz Toleda. Tu se čuva križ od slonovače, belgijske tapiserije, antikni namještaj, zlato, srebro i predmeti iz rimskih, visigotskih, arapskih i mudžarskih razdoblja kao i radovi lokalnih obrta. Zlato je ovdje brand i turistima su na raspolaganju brojni predmeti i nakit od zlata u mnogobrojnim zlatarnama, gdje čak obrtnici sjede i demonstriraju izradu. Odmah će Vam reći, da je gotovo isti predmet koji košta trostruko ručni rad, dok onaj drugi je napravljen u tvornici. Vjerojatno u Kini. Odmah po dolasku vodič nas je odveo u jednu na tri kata i rekao da samo pogledamo, te da imaju jako dobar WC , kojeg besplatno možemo koristiti. To je pravi lov kupce.
Alcazar
Vodič nam pokazuje stotinjak metara dalje dvorac Alcazar, koji možemo posjetiti na kraju sami. Na najvišem dijelu grada je kamena utvrda Alcazar, koja je obnovljena 1535.godine, na mjestu arapske i rimske utvrde. Za vrijeme građanskog rata bila je u rukama frankista, čiji je zapovjednik čak žrtvovao život svoga sina, koga su kao taoca držali republikanci. Tu su dešavale grozne stvari i mnogi su nestali bez traga. Danas je to knjižnica i ratni muzej. Prošetali smo i parkom ispod njega i bili na vidikovcu na kanjoj rijeke Tejo.
Plaza del Ayuntamiento
Šetamo niz ulicu Calle Comercio prepunoj trgovina, što i samo ime kaže. Odmah upadaju u oči brojne trgovine mačevima i noževima. Nekada su mačevi iskovani tu bili najkvalitetniji na svijetu i koristila ih je naravno vojska. Sada ih i ona kupuje u Kini. Najveći kupci su sada iz Hollywooda. Svi poznatiji filmovi su ih dali napraviti ovdje a iza njih su kupovale i horde obožavatelja filmova. Brzo dolazimo do glavnog gradskog trga. Ulazeći u stare četvrti oko trga Plaza del Ayuntamiento divimo se pročelju impresivne Katedrale Sv. Marije iz 13. stoljeća. Napravljena je na mjestu bivše džamije i izgrađena je od bijelog kamena. Najljepša gotička crkva u Španjolskoj. Ima dva tornja. Lijevi je jako visok, dok je za desni ponestalo novaca i navodno otkrivena podzemna voda, koja bi mogla ugroziti stabilnost i same katedrale. Dovršena je dva stoljeća kasnije izgradnjom malog drugog tornja. U sklopu katedrale u samostanskom dijelu sa unutrašnjim dvorištem je Muzej blaga katedrale. Na trgu je i zgrada sa dva šiljata tornja u kojoj je Gradska vijećnica. Do nje je Biskupska palača. Sve je bilo već okićeno u duhu Božića i Nove godine, pa su se na trgu mogle kupiti razne stvari u malim drvenim kioscima, pa čak i domaći čips od krumpira koga prže u ulju ispred Vas.
Judeira
U Toledu susrećemo brojne ostatke staroga Rima poput akvadukta, kupatila, cirkusa koji su bili u funkciji sve do kraja 4.stoljeća kada fino obrađeni kameni materijal počinje da se raznosi i koristi za druge građevine. Legende kažu da je dio grada dodijeljen židovskim izbjeglicama iz Jeruzalema još u 1. stoljeću. Od rimskog Toletum potiče i njegovo ime. Imena pojedinih dijelova nose imena 12 doseljenih plemena, baš kao i u Jeruzalemu. Židovska četvrt ili Judeira je i danas nezaobilazna meta turista sa svojim uskim uličicama i trgićima i kućama izgrađenim od kombinacije cigle i kamena. Na mnogim mjestima u gradu se mogu pronaći u asfaltu oznake da su tu bili ili sada jesu židovski objekti. Obližna crkva San Tome podignuta na ostacima džamije sadrži još jednu remekdjelo El Greca Pokop grofa Orgaza, na kojoj je jedan od likova i sam umetnik. Na vidikovcu Mirador del Paseo de San Cristobal se opraštamo od duhovitog i zabavnog vodiča, koji je pokazao u daljini tornjeve još nekih crkvi i objasnio kuda da idemo, te dao imena nekoliko restorana, gdje se može ručati u blizini. Mi preskačemo rani podnevni ručak i spuštamo se do muzeja posvećenom El Grecu, jednom od najvećih španjolskih slikara, koji je dobar dio života baš proveo tu. Malo se zna da je ustvari bio Grk, što ime i kaže, rođen na Kreti. Muzej je otvoren 1911. godine. Sastoji se od dvije zgrade oko unutrašnje vrta. Pored brojnih djela El Greca, posebno iz posljednjeg razdoblja, izložene su slike i drugih španjolskih slikara 17. stoljeća, namještaj i keramika. Ispred muzeja je mali park i opet vidikovac na rijeku. Šetajući niz Calle de los Reyes Católicos nailazimo prvo na sinagogu El Transita u kojoj se nalaze radovi u gipsu u nasridskom stilu, višeslojni lukovi i Mudejar ploče. Ipak 1492. godine,nakon protjerivanja Židova biva pretvorena je u crkvu. Sada je dio Muzeja Sephardi, istražujući židovsku kulturu srednjovjekovnog Toleda. Toledo se i danas ponosi kao mjesto suživota tri religije. Nešto o tome kao i kroz posebnu multimedijalne prezentacije nove generacije može se vidjeti par metara dalje u Toledo Time capsule. Ulaznica uključuje i posjet muzeju poznatog skuptora Victor Macha i najboljem pogledu na rijeku sa Tarpeian Rocka. Par koraka dalje nailazimo na sinagogu Santa Maria la Blanca podignutu 1180.godine. Zanimljiv je tadašnji suživot tri religije koje nisu mogle opstati u gradu Jeruzalemu gdje su stvorene. Tada u kršćanskom svijetu Toleda, arapski arhitekti projektiraju i podižu židovski vjerski objekt.
San Juan de los Reyes
Zgrada poput spojenih blizanaca u arapskom stilu je Akademija umjetnosti, a do nje je crkva i samostan Monasterio de San Juan de los Reyos, gdje smo naletjeli na svatove i mladu koja upravo stiže pred oltar. Podignut je 1476. godine za kraljevski par Ferdinanda i Isabel kao njihovo zadnje počivalište. Padom Granade 1492. i protjerivanjem Arapa sa iberijskog poluotoka prijestolnica se za kratko seli tamo, gdje Capilla Real postaje njihov mauzolej. Prekrasna gotička crkva s tornjevima u obliku svijeća i skulpturama između visokih prozora, Mudejar stropom i gotovo bijelim zidovima. U unutrašnjem dvorištu mnogo zelenila s ogromnim narančinim stablom u kutu. Ispod samostana je park i vidikovac na kanjon. Odšetali smo do ulaznih vrata Puerta del Cambron i spustili se do rijeke. Četvrtaste kule sa balkonima kao da nisu služile za obranu.
Mostovi grada
Ući u grad nije bilo lako. Na zapadu se nalazi srednjevjekovni most sa pet lukova Puente de San Martin podignut koncem 14. stoljeća. Obje strane mosta bile su čvrsto utvrđene kule. Najmlađa je iz 16. stoljeća. Najveća širina luka u sredini je 40 m što je za to doba bilo čudo. I odavde je prekrasan pogled na rijeku i grad s suprotne obale. Pored mosta je postavljena adrenalinska atrakcija Zipline Toledo, gdje možete u par sekundi preći riju preko razapete čelične sajle. Upravo je grupa talijana oba spola dokazivala svoju hrabrost.
Na istoku, najstariji arapski most Alcantara je izgrađen oko 866. godine, blizu ruševina još starijeg rimskog mosta i dijelom od njegovog materijala. Poplave su odnijele dio luka, pa je 1257. godine, ponovo izgrađen. Masivna kula koja čuva zapadni kraj mosta je rad Mudejara. Njena vrata su jedna od najstarijih ulaza u grad, koja su vodila u dio grada sa palačama, koji se doba Rimljena zvao se Toletum, Vzigota Galiana i Arapa Medina. Na suprotnoj obali je još jedna mala utvrda kao prva crta obrane samoga mosta. U njoj je sada hotel a pored nje veliki kompleks vojne bolnice. Pogled odozgo i sa pješačkog mosta na grad je fantastičan. Problem nastaje kada se treba popeti pješice nazad do grada ako vas ne doveze turistički autobus kao nas. Mi smo prošli kanjonom rijeke na odlasku i imali pogled za pamćenje. Danas je izgrađeno nekoliko novih mostova kojima se prometuje, a ova dva su prepuštena turistima.
Ulazna vrata
Ulaz u grad štitila su ulazna vrata sa kulama i bedemima. Na sjevernoj strani su bila glavna, Puerta El Sol izgrađena u 14. stoljeću na mjestu 300 godina starijih. Smatraju ih najlješim primjerom Mudejar stila u Španjolskoj sa okruglim kulama sa bedemima i šiljastim lukom ulaznih vrata. Iznad njih se nalazi i jedina džamija u izvornom obliku čudnog imena El Cristo de la Luz iz 1000. godine. Naime kada je kralj Alfonso osvojio Toledo i prošao pored džamije konj mu se okliznuo a njemu se učinilo da je vidio Krista, pa je tu ostavio svoj štit kao simbol i tu održao prvu misu u gradu. Najmlađa i najljepša vrata su Puerta Nueva de Bisagra izgrađena dva stoljeća kasnije nakon širenja grada. Ima također okrugle kule. Tu se cijelom dužinom uz bulevar mogu vidjeti zidine ispod kojih su lijepo uređeni travnjaci i zelenilo. Ispod zidina proteže se novi dio grada.
Na kraju panoramski obilazak autobusom oko grada s kratkim zaustavljanjem s druge strane rijeke i odakle se cijeli grad vidi najbolje. Sunce s prave strane za veličanstven pogled.
