TRST UVIJEK SAMO SHOPING ODREDIŠTE

Bezbroj puta sam bio u Trstu sa samo jednim ciljem. Obići što više trgovina, tražiti nešto povoljno i kupiti sve, od hrane, odjeće, obuće i tehnike. Obično je cijela obitelj išla i lutali smo od trgovine do trgovine dok su god noge mogle izdržati. Nikada u gradu nismo gledali lijepe trgove i palače, a kamoli ušli u kakav muzej. Prije nekoliko godina, pišući putopisne reportaže iz cijelog svijeta, palo mi je na pamet da nitko nije pisao nikada o Trstu. A onda ga je posjetio Goran Milić i napravio prekrasnu reportažu u seriji Idemo na put s Goranom Milićem – A sad u Europu. Nije bilo smisla kopirati ga, pa je sve palo u zaborav.


Nakon toga sam se iznenadio kada sam saznao da Trst ima izvrsno učuvano rimsko kazalište i tvrđavu u samom centru grada. Nisam mogao vjerovati da sam prolazio stotinu puta pedesetak metara dalje i nikada zavirio u susjednu ulicu. Čak i visoke kamene zidine utvrde su mi se činile samo obične zidovi povišenih kvartova, tako česti u Trstu. Ne sjećam se niti da ih je Milić spomenuo. Pokušao sam tu epizodu pronaći na Internetu. Imaju sve osim one o Trstu. Doduše njegove reportaže bile su više o životu nego turistički vodiči. Prije nekoliko dana smo s prijateljima krenuli u Opatiju u nedjeljnu šetnju uz more. Zbog karnevala kolona auta je bila još od skretanja s autoceste, pa smo samo nastavili dalje i odlučili da odemo do Trsta kao turisti na pizztu.

Zlatno doba šverca
Trst se nalazi u velikom istoimenom zalivu. Najveća je luka na Jadranu preko koje ide velika većina nafte, kave, auta, tekstila i druge robe s dalekog istoka. U sjevernom dijelu grada je željeznički kolodvor, plaže i dvorac Miramare Maximiliana i Charlotte od Hapsburga, dok dio prema Sloveniji čini velika inustrijaska zona, ispresjecana brojnim autocestoma, nadvožnjacima, petljama, tako da se lako izgubiti. Niti autonavigacija ne razlikuja da li idete paralelnom cestom ispod nadvožnjaka ili po njemu. 
Dok se spuštamo cestom iz Rijeke prolazimo pored monumentalne zgrade tršćanskog univerziteta za čiju je gradnju osobno Benito Mussolini položio kamen temeljac 1938. godine. Uz samu obalu su stara lučka skladišta i željeznička stanica izgrađena 1878.godine. Ustvari Franc Jozef je 21 godinu ranije otvorio novu prugu kao vezu luke s Bečom. Pored je i autobusna stanica. Nekada je tu bilo stotine autobusa, ljudi koji su dolazili kupiti kod Giovannia kavu, ulje, čokoladu i druge kućne potrepštine ili krpice u bezbrojnim okolnim dućanima ili štandovima u samom parku ispred stanice. Štandova više nema a broj preživjelih dućana je minimalan. Jedno vrijeme su nahrupili Kinezi, koji su stavljali lampione ispred ulaznih vrata, sugerirajući niske cijene. Talijani su odgovorili stavljanjem talijanske zastave. Lampiona više nema, a malo je i zastava. Raj za švercere i brojne butike u drugim državama je i dalje dućan Mirela gdje se može i danas kupiti gardaroba za svega par eura. Nalazi se između dvorane Tripcovich i rive.

Kanal Grande
Sa rive počinje 300 metara dug Kanal Grande, u kojm se nakada trgovalo, a sada su usidrene male barke. Sličan ima i Rijeka. Oko njega su prekrasne palače kao i dalje duž rive. Na rivi je i aquarium. U prvoj Palazzo Gopcevich  je muzej posvećen teatru i muzici u protekla dva stoljeća. Nekadašnji trg Ponte Rosso  posjećuju samo golubovi, koji se motaju oko fontane. Od legendarnih štandova niti ovdje ništa. Na kraju kanala crkva Svetog Ante podignuta 1848.godine na mjestu još starije. Svojim izgledom liči na grčki hram s dorskim stupovima i timpanonom bez reljefa.
Austrijski car Karlo VI dao je naseliti 1717. godinre Trst trgovcima iz cijele imperije. Tako su došli i Srbi, Bosanci, Crnogorci, Dalmatinci i nešto kasnije Grci. Marija Terezija je odobrila Grcima izgradnju crkve 1751.godine, čija je gradnja počela odmah na kanalu uz učešće i srpske zajednice.  Trideset godina kasnija Grci napuštaju savez i grade na rivi novu crkvu, jer su se odlukom Guvernera liturgije morale održavati na grčkom i srpskom jeziku paralelno. Srpska zajednica je morala isplatiti grčki udio, ali time nisu prestali financijski probleme. Naime slana voda i močvarno zemljište je dovelo do pucanja zidova i urušavanja, pa je 1869. podignuta nova pravoslavna crkva.

Piazza Unita
Uz rivu se nalazi najveći europski trg uz more i najljepši gradski trg Piazza Unita d’Italia s nizom palača i fontanom četiri kontinetna, jer su tada mislili da ih nema više. Trg je s nekoliko okolnih ulica rezerviranih za pješake srce života grada. Na njemu se stalno nešto dešava, pa tako i razni koncerti, od klasike do heavy metal, kojima prisustvuje i do 15.000 ljudi. I on je djelo Austro-Ugarske monarhije. Trgom dominira velika palača gradske uprave s tornjem, satom, zvonom po kome udaraju dva lika zvana Mikeze i Jakeze. U nekadašnjoj palači Loyda je sada Uprave Provincije Friuli Venezia Giulia. Preko puta je još ljepša palače nekadašnje lučke uprave a sada policije, koja se sva bljeska zlatnim odsjajem. Iza nje je velika zgrada opere Verdi. Šetamo do trga s zgradom burze i pješačkom zonom do najbolje gradske pizzeria Bianco. Teško je naći slobodno mjesto, ali ako navratite kada prođe famozni period za ručak i malo sačekate počaste Vas i pjenušavim vinom spumante.

Tvrđava
Odlazimo do obližnjeg rimskog kazališta. Može se vidjeti s ulice. Iznad njega se nalazi brdo s tvrđavom na vrhu i garažom u njegovoj utrobi. Penjemo se stepenicama ispred crkve Santa Maria Maggiore iz 17.stoljeća, pa dalje strmim uličicama, do veliko trga s katedralom San Giusto. Podignuta je u romaničkom stilu u 14.stoljeću, pa njen vanjski dio ne odiše nekim bogatstvom osim prekrasne rozete iznad vrata. Na  zvonik se može popeti, pa je pogled na plato veličanstven. Pored je muzej povijesti i umjetnosti Orto Lapidario. Taj plato je naseljen još od brončanog doba. Ime grada potiče od Tergeste, slavenske riječi Terg, što je označavalo mjesto na kojem se trgovalo. Rimljani dolaze u prvoj polovini 2.stoljeća i grade Capitolino s monumentalnim propilejima i naseljavaju okolinu. Oko hrama od koga skoro ništa nije ostalo, gradi se 133.godine prva ranokršćanska bazilika, čije se temelji vide ispod zvonika. Tu je bilo sjedište uprave, trgovine i cjelokupnog života grada. Na platou je i već spomenuta tvrđava iz 15.stoljeća. Pored zidina, mogu se vidjeti neke sale s srednjevjekovnim predmetima i oružjem iz života stanovnika utvrde. Na velikom platou je spomenik palim u ratu, podignut 1935.godine. To je ustvari najviša točka Parka sjećanja (Parco della Rimembranza), velikog parka posvećenom palim borcima u raznim ratovima. S vrha je prekrasan pogled na dio Trsta. Tko voli šetati kroz zelenilo može nazad do trga Carlo Goldoni stepenicama kod tunela. S trga vode dvije okomite glavne ulice grada s mnogim robnim kućama i trgovina. Corso Italia do Burze i Via Carducci od gradske tržnice do trgova s monumentalnom zgradom suda i alejom s kafićima, restoranima i trgovinama Viale XX Settembre.


This entry was posted in Europa, Friuli venezia Giulia, Italija, Trst. Bookmark the permalink.

Odgovori