Udine su grad u Friuliji pored koga smo toliko puta prošli s ciljem šopinga u velikom trgovačkom centru Citta fiera. Nije nam padalo na pamet ući u centar grada i vidjeti što ima u njemu. A ima mnogo toga. Možda nešto pojesti i popiti na brojnim trgovima venecijanskog šarma. Regija graniči sa Slovenijom i Austrijom pa je prava mješavina naroda, kultura, jezika, dobre hrane i vina.
Ako dolazite autom, najbolje ga je ostaviti ne ogromnom trgu Piazza 1.Maggio ili bolje reći kružnom toku s parkom u sredini. Oko njega su brojna parkirna mjesta a ispod njega velika garaža. Sve važno je odmah u blizini. Nedjeljom je parking besplatan ako ne idete u garažu. Mjesta ima dovoljno iako je lokalni sajam i buvljak. Na brojnim štandovima se može naći svašta. Od starina, prehrambenih proizvoda lokalnih proizvođača, obuće i odjeće. Na jednom štandu se prodavalo i crkveno zvono.
Nakon sastanka s poslovnim parterom odlazimo u kratki turistički obilazak. Tu ćemo se vratiti na ručak sa njim u obližnju piceriju. Začuđujuće je da su brojni restorani i kafići zatvoreni nedjeljom. Čak i oko trga.
Castello
Idemo prvo na brežuljak na kome se uzdiže dvorac, čije zidine vidimo dok se penjemo kroz šumarak. To je najstariji dio grada. Prvo nailazimo na toranj najstarije gradske crkve Santa Maria, podignute nakon zemljotresa. 1511.godine na mjestu stare iz 4. stoljeća. Na zvoniku je brončani anđeo koji se okreće s vjetrom i smatra se simbolom grada. Na vrhu veliki plato odakle se vidi cijeli grad, Alpe svuda oko njega i u daljini čak Jadransko more. Na platou je zgrada dvorca. Ovo što ima izgrađeno je nakon 1517. godine, nakon potresa koji je uništio prijašnje zgrade koje su bile iz 10 stoljeća. Dvorac je pretvoren u muzej 1906. godine. U njemu se nalaze Gradski muzeji i Galerije povijesti i umjetnosti. U Dvorani parlamenta nekada je zasjedao Parlament Domovine Furlanije, osnovan u dvanaestom stoljeću. Zidovi su ukrašeni freskama velikih umjetnika, uključujući Giambattista Tiepola kojim se grad ponosi i koji je svoju slavu stekao stvarajući upravo tu. Scene veličaju Furlaniju u Mletačkoj Republici. Na zadnjem katu izložba stare fotografske opreme i fotografija. Na krovu dvorca mali toranj i vatrogasna promatračnica radi uzbune u slučaju požara u gradu.
Piazze Liberta
Spuštamo se puteljkom duž koga je natkriveno šetalište s arkadama na glavni gradski Trg Slobode (Piazza Liberta), kojeg smatraju najljepšim venecijanskim trgom van same Venecije. Tome svjedoči krilati lav iznad vrata kroz koja prolazimo. Drži šapu na knjizi što znači da je grad saveznik Mletačke republike i priznaje njihove zakone. Na trgu se nalazi nekoliko statua i spomenika. Prvi je kip mira, dar cara Franje I. u spomen na sporazum iz Campoformida. Do njega je visoki stup na kojem je božica pravde, podignut 1614. godine u znak sjećanja na pogubljenja koja su izvršavana tu. U sredini su kipovi Herkula i Kaka, a na suprotnoj strani replika fontane iz 16.stoljeća koji su uništili Francuzi. Do nje je nezaobilazni stup s venecijanskim lavom na vrhu.
Trg okružuju prekrasne zgrade s arkadama. Jedna je Loggia del Lionello, povijesno sjedište općine. Izgrađena je u gotičkom stilu 1428. godine od zlatara Niccola Lionella. Obnovljena je nakon požara 1876. godine. Izrađena je od redova bijelog i ružičastog mramora. Unutra je oltar Bogorodice s djetetom i oltar domovine Furlanije. Tu se čuva bimetalni termometar, posuda od kovanog željeza za meteorološke instrumente i nekoliko poprsja na zidu.
S druge strane trga je dugačka renesansna lođa San Giovanni iz 1535. godine. U središnjem velikom slavoluku je kapela Furlanima koji su pali za domovinu početkom prošlog stoljeća. Dio zgrade je kula sa satom, na čijem vrhu su dva Maura koji ritmično otkucavaju sate svojim čekićima po velikom zvonu. Zovu ih Huomini delle Ore (ljudi sata ili vremena). Nekada je i to bio dio natkrivenog puta ka dvorcu.
Stari grad
Šetamo pješačkom zonom ulice Via Mercatovecchios, čije ime govori da se tu uvijek trgovalo. Sve palače imaju natkrivena šetališta uz izloge trgovina, kako bi gospoda mogla kupovati i po kiši i po suncu. Mnoštvo malih uskih uličica čine staru gradsku jezgru prepunu trgovina, restorana, fast food radnjica i kafića. Nedjeljom je sve zatvoreno za razliku od poznatih turističkih odredišta Italije. Poznate su autentične konobe u kojima se pije vino iz pehara u vrlo veseloj atmosferi, na koju nailazimo na trgu Piazza Matteotti. Sav je okružen terasama kafića i restorana. Tu je mjesto druženja i okupljanja stanovnika grada danju i noću. Zovu ga dnevna soba grada. Nastao je u 13.stoljeću širenjem grada i gradnjom drugog kruga zidina. Zovu ga i Mercatonuovo, jer je postao nova tržnica grada. Na njemu je zanimljiva crkva San Giacomo sa balkonom i neobičnim zvonikom sa satom. Prvo je izgrađena 1378. godine kapelica, koja je kasnije proširena. Prekrasno pročelje je dodano 1525. godine. Unutrašnjost u baroknom stilu. Šetamo do malog potočića koji teče uz stare zidine i vraćamo se kroz galeriju s trgovinama u stari grad.
Na obližnjem malom trgu u palači Aronco je uprava grada. U kući Casa Cavazzini je mali muzej moderne umjetnosti. Mnogo je veći trg Piazza XX Settembre s nekoliko zanimljivih palača. Na trgu Piazza Garibaldi je spomenik ovom revolucionaru i dvije ogromne palače u kojima su sada neke škole i fakulteti. U jednom kutu je mala zgrada Muzeja etnografije regije. Prolazimao i pored zanimljive palače suda izgrađene od kamena, cigle i riječnih oblutaka i crkve San Francesco napravljene u istom stilu.
Tiepolo
Stižemo i do Katedrale (Duomo), pročelja napravljenog od cigle s netipičnim oktagonalnim zvonikom. Gradnja je počela u romaničkom stilu 1236.godine. Nakon zemljotresa u 14. stoljeću se obnavlja a veće promjene doživljava 1735. godine. Zanimljivo je da je početkom 20.stoljeća joj vraćeno gotovo izvorno pročelje iz 14.stoljeća. U osamnaestom stoljeću Udine su bili grad slikara Giambattiste Tiepola čija se remek djela mogu vidjeti i u Katedrali i u obližnjoj crkvici Oratorio della Purità pored Duoma. U Patrijaršalnoj palači je muzej Gallerie del Tiepolo. Tu se mogu vidjeti i djela drugih umjetnika, bogato ukrašene sobe, knjižnica, postavka jedne od najznačajnijih drvenih skulptura Italije i mala riznica crkvenog nakita. Na povratku na parking prolazimo pored jedne od preostalih obrambenih kula i ulaznih vrata grada.
