VICENZA SAN JEDNOG ARHITEKTE

 Vicenza je glavni grad pokrajine Veneto i ima preko 120.000 stanovnika. Ime potiče od rimskog naziva Vicetia ili Vincentia što je značilo pobjedonosna. Najveći procvat doživljava u 16.stoljeću. Arhitekta Andrea Palladio, zaljubljenik u antičke građevine napravio je nekoliko remekdjela kojima se Vicenza danas ponosi. Po njegovim knjigama i nacrtima njegovi sljedbenici su napravili što on nije uspio za života završiti. Njemu je posvećen i muzej u jednoj od palača koje je napravio. Mnogo toga je pod zaštitom UNESCO-a. Čudno je tako lijep i zanimljiv grad nije na programu naših turističkih agencija, iako je svega 80 km udaljen od Venecije i 40 km od Padove.


Vidikovac
Mi smo grad posjetili nakon sajma Cosmofood i odlučili tu prespavati. Prvo smo posjetili brdo Monte Berico gdje se nalazi Muzej ujedinjenja i otpora (Museo del Risorgimento e della Resistenza). Mala postavka koja govori o borbi protiv Napoleona i ujedinjenja u Kraljevinu Italiju, te borbi Talijana protiv fašizma. Vicenza je bila jedan od centara partizanskog pokreta Italije. Podignut je na mjestu gdje se 1848. godine odigrala jedna od velikih bitaka. Par kilometara dalje je Bazilika Monte Berico, jedno od najvećih marijanskih svetišta Italije. Madona se ukazala jednoj seljanki 1462. godine, te je tu izgrađena malo pomalo veličanstvena barokna bazilika s brojnim umjetninama. Skoro do samoga centra grada vode dvije dugačke  kolonade ukupne dužine 650 metara. Ispred bazilike je napravljen 1924.godine spomenik palim u prvom svjetskom ratu i vidikovac, s koga se prekrasno vidi grad i njegovi tornjevi.

Krilati konji
Sam centar grada okružuje nekoliko parkova. Na putu od hotela zavirujemo u Giardini Salvi da vidimo skoro obnovljenu fontanu s krilatim konjima i žabama koje štrcaju vodu. Obnovu je platila poznata marka mineralne vode Recoaro, članica grupe Sanpellegrino. U jednom kutu parka na samoj obali rječice Seriola je lođa Valmarana iz 1592.godine. Park se proteže duž zidina srednjovjekovne utvrde pored jednog od ulaza i tornja Torrione di Porta Castello iz 12.stoljeća, nadograđenog 150 godina kasnije. Međutim kako je stoljećima kasnije nestala potreba za tom vrstom obrane, većina zidina se srušila kako bi se stvorio prostor za širenje grada.

Piazza di Castello
Rušenjem utvrde nastao je trg Piazza di Castello s nekoliko prekrasnih palača u kome su sjedišta raznih firmi, trgovine i banke. Najznačajnije su nikada završena Porto i Thiene koje je napravio Palladio. Na trgu se nekada trgovalo, kao i danas pojedinim danima. Mnoštvo kombija i tendi preplavi mnoge gradske trgove.  U jednom dijelu trga je spomenik revolucionaru Garibaldiju. S trga kreće glavna ulica grada, koja nosi ime slavnoga arhitekte. Prepuna je palača i trgovina.

Duomo
Velika katedrala od cigle se nalazi na velikom istoimenom trgu Duomo. Podignuta je u gotičkom stilu 1430.godine. Samo je prednja fasada ukrašena ružičastim mramorom. Kasnije je dodana renesansna apsida, a Palladio je radio zahvate na kupoli. U podrumima se mogu naći ostaci crkvi od 5-13 stoljeća koje su nestale u požarima ili zamijenjene većima. Ipak podzemlje krije mnogo vrjednije tunele i rimske kripte, s mozaicima i oslikanim zidovima, koje se mogu posjetiti. Služile su kao podzemni prolazi, ali i skladišta oružja i hrane. Ulaz je s trga kao i u muzej Diocesiano s blagom crkve i liturgijskim predmetima. Nekada je to bila biskupska palača, gdje je svoj pečat također ostavio Palladio.

Basilica Palladiana
Najznačajnije djelo slavnog arhitekta je bazilika iz 1546.godine, čija jezgra je drevni Palazzo della Ragione iz kasnogotičkog razdoblja. U lođama u prizemlju nalazimo nekoliko zlatarskih radnji, po kojima je grad poznat, kao i neka mjesta za izložbe. Tu je i Muzej nakita. Mramorno stubište vodi do gornje lođe i velike dvorane s bakrenim krovom u obliku preokrenutog trupa broda. Zvonik Torre di Piazza visok je 82 metra i podignut na obrambenoj konstrukciji tornja moćne obitelji Bissara. Na samom vrhu je terasa i restoran. Iako je gradnja počela još dok je arhitekta bio mlad, zavšiili su je njegovi sljedbenici. Piazzu dei Signori, nekadašnji Rimski forum krasi još nekoliko prekrasnih palača, rezidencija vladara grada i kapetana zaduženog za obranu. Dok smo bili tamo stalno smo nailazili po gradu na kontroverzne skulpture Salvatorea Dalia. Vjerojatno slon na žirafinim nogama upotpunio je prostor trga na kome su dva visoka stupa. Jedan s lavom iz 15.stoljeća govori da je grad bilo nekada pod Mletačkom republikom a drugi iz 17.stoljeća s likom izbavitelja.

Teatro Olimpico
Prolazimo pored crkve i samostana Santa Corona, gdje se smjestio Arheološki i prirodoslovni muzej. Iza njega, u Palazzo Leoni Montana smjestila se galerija s antičkim vazama, slikama Veneta i ruskim ikonama. Izbijamo na trg Piazza Matteotti i ulazimo u najljepšu palaču slavnog arhitekta, Palazzo Chiericati, u kojoj je gradski muzej s najvećom kolekcijom slikara Veneta. Dok čekamo naš red da uđemo u kazalište Olimpico, šetamo oko kompleksa srednjovjekovnih zgrada s visokim tornjem kao orijentirom, sve do mosta Ponte degli Angeli. Konačno ulazimo u nešto jedinstveno na svijetu. nismo niti sanjali da će Palladio u 72.godini života osmisliti ovako nešto. Pravo umjetničko čudo, koje je pored svoje drvene strukture preživjelo 440 godina i još je u funkciji. Samo kazalište je po uzoru na rimska, ali pozornica je nešto što nismo očekivali. U početku smo mislili da se radi o odličnoj slici, ali su nam objasnili da je iza pet kamenih lukova scene prava drvena konstrukcija i sedam ulica. Zahvaljujući perspektivi, igrama sjene i svjetla čine se jako dugačke. Osmislio ih je Vincenzo Scamozzi kao scenografiju za prvu predstava Kralj Edip. Bilo je to takvo čudo da je scena ostala trajno.  

San Lorenzo
Vraćamo se nazad glavnom ulicom. Već pada mrak. Grad naglo oživljava. Odlazimo do trga i crkve San Lorenzo, izvanrednom primjeru gotičke arhitekture. Zdanje potiče iz 1280. godine, a unutrašnjost je puna vrijednih umjetničkih dijela. Dok smo šetali tražili smo restoran da sjednemo i večeramo. Nismo ga našli. Samo fast food. Na kraju smo pojeli kebab. Možda nismo znali gdje da tražimo, mada ni sveznajući Google nije ništa nudio.


This entry was posted in Europa, Italija, Veneto, Vicenza and tagged . Bookmark the permalink.

Odgovori