Jerez de la Frontera ili samo skraćeno Jerez (čitaj Herez) je grad u Andaluziji u kome živi oko 215.000 stanovnika. Nalazi se 90 km južno od Sevilje i 30 km sjeverno od Cadiza. Drugi dio naziva znači da je na granici između maorskog i kršćanskog dijela. Taj nastavak nose mnogi gradići i sela u tom dijelu Španjolske iako granice više nema stoljećima. Cijela regija je uglavnom poljoprivredni kraj poznat po uzgoju vinove loze, konja i stoke. To je grad sa bezbrojnim podrumima gdje se proizvodi konjak i nadaleko poznato vino šeri (sherry), koje je svoje ime dobilo po arapskom nazivu grada Sherīsh. Ono je i nastalo ovdje, isto kao i svjetski poznati flamenko, koji je postao simbol cijele Španije. Stoga ne čude brojni lokali u kojima se pjeva i pleše flamenko uz tapase i šeri. I nije to sve. Treće po čemu su jedinstveni je škola dresure i plesa čistokrvnih arapskih konja. Moguće pogledati treninge ili show programe sa konjima. Čak je u nekim podrumima uz degustacije vina, večere, ručkove, moguće doživjeti sve to skupa uz zvuke flamenka i plesačice. Sve ovo i bogati ostaci povijesnih zgrada, mješavina arapske i kršćanske kulture, svrstavaju Jerez u jednu od novih hit destinacija Španjolske. Grad ima trkaću stazu za aute i motore. Izgrađena je za trke Formule I. Samo je jedna održana i prebačene u Barcelonu radi većeg broja gledatelja.
Pl. las Angustias
Jerez je bilo prvo naše odredište na putu koji je trajao 9 dana. Doletjeli smo sa aerodroma Venecija Treviso u Sevilju i uzeli rent a car Goldcar. U grad stižemo predvečer. Odsjeli smo dvije noći u odličnom Itaka Hotel Jerez **** na samom rubu staroga grada. Bio je nekada samostan. U blizini je velika podzemna garaža gdje smo ostavili auto, mada se može ostaviti i u bočnoj ulici ako imate sreće. U blizini je i autobusna i željeznička stanica. Lokacija idealna. Hotel je pored Bodegas Díez Mérito, jednog od najstarijih gradskih podruma gdje odležava šeri. Zgrada je napravljena 1760.godine. Mnogi podrumi se mogu posjetiti kroz vođene ture uz degustaciju nekoliko vina na kraju. Ima ih stotinjak, ali im je radno vrijeme čudno i uglavnom samo par sati oko podne. Hotel se praktično nalazi na malom trgu s parkom Pl. las Angustias.
Mercado central
Odlazimo kroz stari grad i uskom uličicom pješačke zone Calle Doña Blanca i preko trga Esteve gdje je i gradska tržnica Mercado Central de Abastos. Ujutro se prodaje mnogo ribe, mesa, voća i povrća. Mogu se naći lokali gdje se odmah sve to može kušati. To je jedno od najpopularnijih mjesta za nešto gricnuti. Radi od 8 do 15. Okolo je mnoštvo lokala, kao svuda po gradu. Većina se zatvara zalaskom sunca. Zbog svog položaja u blizini mora, Jerez ima mnoga jela sa ribom i morskim plodovima. Ne zaboravite probati langostinos, kozice u umaku od sherry vina. Andaluzija zbog velikih vrućina ljeti živi na trgovima, što sjedeći na klupama u hladovini drveća, što na terasama restorana i kafića. U bočnim uličicama možete otići na pravu predstavu u kazalište Teatro Villamarta, koje liči sa dva tornja na kakvu crkvu.
Tabanco el Pasaje
Posjetili smo kultnu tavernu Tabanco el Pasaje -vinos y flamenco, gdje se može pogledati flamenko ples uz tapase i vino. Predstave su svaki dan 2-3 puta dnevno. Program traje oko 90 minuta sa uz užarenu atmosferu u prično malom prostoru, što dodatno pojačava doživljaj. Da biste dobili jedan od osam stolova trebate uzeti pored pića neke od domaćih plata sira, pršuta, pečene pancete i drugih delicija. Takvih lokala ima još. Flamenko je i dalje važan dio kulture u ovoj regiji, pa ima li boljeg mjesta za gledanje?
Calle larga
Nastavljamo glavnom trgovačkom ulicom i pješačkom zonom Calle Larga. Nekada je u 16.stoljeću u palačama živjelo plemstvo. Na početku je El Gallo Azul polukružnog pročelja iz 1929.godine, dar gradu od obitelji Domecq povodom izložbe u Sevilli. Dizajnirao ju je čovjek koji je dizajnirao Plaza de España u Sevilli. U prizemlju je tapas bar s najboljom hranom i vinom u gradu, mada je ovdje sve izvrsno s cijenama nižim nego kod nas na Jadranu. Ulica je sva u nekim montažnim ložama, gdje se sjede gledatelji kada se održavaju procesije povodom Uskrsa.
Stižemo do samostana Convento de Santo Domingo, izgrađenog van gradskih zidina. Navodno je tu održana prva katoličke misa nakon protjerivanja Arapa u 13. stoljeću. Tu je bila bolnica u nedavno snimanoj TV seriji The Crown o kraljici Elizabeti II. Danas je tu kulturni centar s mnogo priredbi i izložbi. Kako radi do 21.00 zavirili smo unutra.
Preko puta je barokna palača iz 18.stoljeća Palacio Domecq o koju smo posjetili drugi dan.
Arenal
Glavni trg grada je Arenal. Ispod njega je veliki parking. Na njemu je velika fontana s konjanikom. u središtu. Posvećen je kontradiktornom Miguelu Primu de Riveri, rođenom u Jerezu. Postao je diktator Španjolske 1920-ih. Njegov sin je osnovao fašističku stranku, koja će dovesti do Francove vladavine. Podloga trga je ukrašena nekom vrstom mozaika. U velikoj zgradi s arkadama je Ured turističke zajednice i info punkt.
Alcázar de Jerez
Maurska utvrda Alcázar de Jerez. datira iz 11. stoljeća za vrijeme dinastije Almohada. Kasnije su ga preuzeli kršćani nakon ponovnog osvajanja Andaluzije. Kada se uđe unutra prolazi se iz dvorišta u dvorište sa palmama i narančama gdje se šetaju paunovi. U palači vladara pored soba više se ne može posjetiti Camera obscura za spektakularan pogled na grad. To je tamna komora s ogromnim lećama na i u visokom tornju koja generira sliku grada u prizemlju tornja. Nažalist prije par tjedana je stradala u požaru. Drevne zidine sa stražarskom kulom, vrtovima i džamijom, starim mlinom i ogromnim glinenim posudama za dobivanje maslinovog ulja, su djelić povijesti Andaluzije. Mezquita je jedina preživjela džamija od svih onih u Jerezu. Mala je, ali dobro očuvana i restaurirana. Unutra su arapske banje Baños árabes del Alcázar. Kupke i bazeni dolaze od Rimljana. Arapi su dodali više topline i paru. Može se vidjeti i sustav podizanja vode iz bunara.
Bodegas ili vinski podrumi
Ispod utvrde je park i kip osnivaču vinarije González Byass, koji je najveći proizvođač sherrya na svijetu. Kip stoji pored bačve Tío Pepea, podruma smještenih ispod tvrđave. Bodegas Tío Pepe se mogu obići s vodičem gdje se završi degustacijom. Ulica Ciegos smatra se jednom od najljepših ulica u Španjolskoj. Danas je dio Bodegas Tío Pepe. Naime zbog vinove loze koja je izrasla i stvorila krov nad njom je jedinstvena u svijetu. Sada kada nema lišća loze nije nam bila zanimljiva.
Bodegas Cayetano del Pino
Posjetili smo jedan koji ima vođenu turu u 18.00, što nam je nekako bolje vrijeme za degustaciju sherry vina, nego u deset ujutro. Očigledno se ovdje još uvijek vino pije cijeli dan umjesto vode kao u srednjem vijeku. Ili je sve prilagođeno grupama s kruzera. Bodegas Cayetano del Pino & Cía osnovana je prije 135 godina. Proizvodi vrhunaska vina, koja se tijekom obilaska i predstavljanja načina dozrijevanja mogu i kušati. Ovisno kakvu ste ulaznicu kupili možete uz vođenu turu posjetiti samo muzej šerija s zbirkom vinskih etiketa ili još i kušati dvije ili četiri vrste vina grickajući orašaste plodove. Mogu se kušati i arhivska vina. Sva vina odležavaju u bačvama od američkog hrasta. Bačve su poredane u tri ili četiri reda jedna na drugoj i tu dozrijevaju zahvaljujući posebnoj klimi sa atlanskog oceana. Dva puta godišnje u razmaku od 6 mjeseci iz bačvi prvoga reda se flašira vino. Zatim se one dopune vinom iz bačvi iznad njih u drugome redu. One se dopune vinom iz bačvi trećega reda, a one pak četvrtog reda. Zatim se u te najgornje doda mlado vino. Bačve koje se koriste imaju minimalno 90 godina.
Ova vina s juga Španjolske imaju daleko veći sadržaj alkohola nego naša vina i većina vina u svijetu. Blaga vina imaju 15-17% a jaka 19-20%. Kada smo kušali prvo mislili smo da pijemo rakiju. Često ih zato smatraju aperitivima i digestivima, mada se piju kao normalna vina. Možda ipak u manjim količinama.
Katedrala
Sagrađena je u 17. stoljeću. Unutra je muzej s mnoštvom religijskih predmeta i slika poput Djevojke koja spava Francisca de Zurbarana. Unutrašnje dvorište s drvećem naranči posebno je u proljeća kada procvjetaju i ispune ga posebnim mirisom. Zvonik ima dijelove koji datiraju iz 15. stoljeća. Izgrađen je na ostacima džamije i stare crkve. Može se popeti na njega i pogledati grad iz ptičje perspektive. Plaća se ulaz u nju i penjanje na toranj.
Trgovi staroga grada
Odlazimo do trga Mercado na kojem se nalazi arheološki muzej i prekrasna palača Riquelme koja se sada renovira. U muzeju se može vidjeti mnogo togaod prapovijesti, grčkih i rimskih eksponata, predmeta od keramike i stakla raznih krajeva svijeta.
Plaza de la Asunción, jedan od najljepših trgova za posjetiti u Jerezu. Na njemu se nalaze neke važne povijesne građevine poput Iglesia de San Dionisio, crkva iz 15. stoljeća i Antiguo Cabildo (stara gradska vijećica), koja je sagrađena u 16. stoljeću. Tada je Španjolska bila na vrhuncu svoje moći kao rezultat svoje trgovine s Amerikama. Na njih se nadovezuje i treći trg Pl. Plateros sa tornjem iz 15.stoljeća s prvim satom grada i brojnim lokalima sve do malog trga Plaza de la Yebra. Vrlo je popularan među mještanima koji vole uživati u tapasima u hladu drveća. Ovo mjesto ima neke od najpopularnijih restorana grada.
Kuda god prođete su uske uličice pješačke zone s bezbrojnim lokalima. Jedan od trgova u hladovini je Plaza del Progreso s dječijim igralištem i malo dalji Plaza del Banco s velikom binom za orkestar i predstave i ogromnim stablom fikus magnolije. Brojni su i restorani s povoljnim cijenama i ukusnom hranom.
Palacio Domecq
Pored samostana Convento de Santo Domingo, koga smo sinoć posjetili je barokna palača iz 18.stoljeća Palacio Domecq. To je dom jedne od obitelji s najdužom tradicijom proizvodnje vina u Španjolskoj. S velikim središnjim dvorištem od talijanskog mramora, veličanstvenim balkonima, slikama, tapiserijama, skulpturama primjer je buržuaske kuće. Svakako je vrijedi posjetiti. Na to se nastavlja trg s velikom fontanom Plaza Mamelon. Smatraju ga najelegantnijim trgom u gradu.
JEREZ KONJI I PLES
Kraljevska andaluzijska škola konjičke umjetnosti ili Fundación Real Escuela Andaluza del Arte Ecuestre je škola čudesnog plesa čistokrvnih andaluzijskih konja. Prije par godina gledao sam lipicanere u dvoru u Beču. Ovdje u Jerezu to je dignuto na mnogo viši nivo. Mogu se posjetiti štale, dvorište za vježbanje, gledati dresura i vježbe u velikoj dvorani, koja prima 1600 gledatelja. U sklopu su Muzej konjičke umjetnosti i kočija s mnoštvom predmeta vezanim za konje. Tu je i kraljevska kočija za vjenčanje kralja i njegove izabranice. Sedla raznih vrsta za konje i radne bikove, odjeća jahača i razni predmeti za njegu konja. Vrhunac je predstava ‘Kako plešu andaluzijski konji’ koja traje sat i pol vremena, uz prekrasnu španjolsku glazbu i kostime iz 18. stoljeća. Unutra je još jedna palača s malim muzejom, knjižnicom za studente i fakultetom za izobrazbu jahača. Samo 6 studenata se prima svake godine iz cijelog svijeta nakon stroge selekcije. Studij traje 4 godine. Postoji i škola za sedlare i sve predmete od kože. Konji također uče oko 5 godina dok ne dobiju šansu za prve nastupe. Najteže točke izvode tek nakon 10 godina vježbi. S dvadeset godina odlaze u mirovinu na farmu. Škola ima 120 konja. Svakom se naravno zna porijeklo. Sam program je nešto fantastično i to je broj jedan u Andaluziji što se mora vidjeti.
