MAFRA I OBIDOS

Četvrti dan našeg boravka u Lisabonu smo se odlučili za još jedan izlet. Jedino logično rješenje je bilo da angažiramo lokalnu agenciju Inside Lisbon, sa kojojom smo dogovorili desetosatni izlet kombijem za osam ljudi. A nas je bilio upravo osam.  Kako je to bio naš drugi izlet, dobili smo i besplatan tranfer iz hotela za aerodrom zadnji dan našeg boravka u Lisabonu. Iako Inside Lisbon u ponudi ima redovne izlete gdje se može prijaviti 1-8 ljudi, mi smo htjeli vidjeti više, pa smo ubacili u program i neka mjesta koja se obično ne posjećuju, a htjeli smo se i okupati u oceanu. Nažalost ovako gust raspored nije dozvoljavao dugo boraviti na istom mjestu, jer se pola vremena gubilo putujući iz mjesta u mjesto. Pauze  za odmor u lokalnim kafićima su bile kratke, a ručak u restoranu smo unaprijed otpisali i jeli nešto s nogu u prolazu. Da bi vidjeli isto , koristeći javni prijevoz bi nam trebalo dva dana. Uz to spašeni smo od bespotrebnog pješačenja od stanica javnog prijevoza do spomenika i nazad. Sat vremena za posjetu svakom odredišto bio je sasvim dovoljan. Uz to iznos od 55€ po osobi, ne bi bio dovoljan za javni prijevoz, a vidjeli smo Mafru, Obidos, kupali se u Foz do Arelho, pa posjetili Alcobacu, Batalhu i Fatimu.

Mafra

Nakon vožnje od 45 minuta stigli smo u Mafru. Oko palače je bilo veliko gradilište, jer se obnavljao trg ispred nje. Ulaz se naplaćuje 7€, a uz Lisbon card je besplatan. Lisbon Card inače omogućava besplatan ulaz u većinu muzeja, besplatan javni prijevoz u Lisabonu i još mnogo toga. Najbolje je uzeti onaj koji vrijedi 72 sata i košta 39€.

Palača u Mafri je ogromna i monumentalna i teško je opisati riječima njenu veličinu. Dimenzije 250m x 250m govore dovoljno.  Uključuje kraljevske odaje, samostan, tri unutrašnja dovorišta i baziliku. Najbolje je reći da je država bankrotirala gradeći je i pored zlata koje je stizalo iz rudnika u Brazilu. Taj veličanstven spomenik je izgrađen 1717.godine, kao zavjet i u čast rođenja kćeri kralja Joao-a V. Kralj je htio izraditi nešto dostojno veličine i ljepote španjolskog El Escoriala i Katedrale Svetog Petra u Rimu. U jednom trenutku je radilo čak 45.000 ljudi, nekoliko umjetnika iz inozemstva, a 7.000 vojnika je bilo za nadzor. Izgrađeno je 5.200 vrata, 2500 prozora, 880 dvorana i soba, 154 stubišta, 29 dvorištia i dva zvonika sa najvećom svjetskom zbirkom od po 57 zvona, koja se mogu čuti sa 24 km udaljenosti.

U središtu je barokna fasada bazilike sa dva zvonika, a sa strane su dvije velike kule s četvrtastim kupolama. Pored ekstravagantnih soba kraljevskih apartmana,opremljenim iznimnim namještajem i slikama posebno se ističe prekrasna barokna knjižnica ukrašena dragocjenim mramorom i policama od egzotičnog dreveta. Jedna je od najboljih u Europi. Sadrži 36.000 svezaka, uključujući i prva izdanja nekih knjiga. Tamo je i prva enciklopedija. Zanimljivost je da u knjižnici žive mali šišmiši, koji se hrane insektima i na taj način doprinose čuvanju toga kulturnoga bogatstva. Pored kraljevskih odaja bilo je i 330 jednostavnih ćelija za redovnike. Obično je to velika prostorija razdjeljena paravanima sa jednostavnim krevetima u obliku široke daske.

Kraljevska bazilika izrađena je od crvenog i sivog mramora i ima jednu od najvećih svjetskih kupola. Također sadrži jedanaest kapela, prekrasne barokne orgulje i fine skulpture u atriju. Može se posjetiti bolnička ljekarna s čudnim medicinskim instrumenata i park, koji je nekada bio lovište. Obilazak smo završili za sat vremena i nakon polusatne vožnje stigli u Obidos.

Obidos

Obidos se nalazi 80 km sjeverno od Lisabona i najzanimljiviji je srednjevjekovni utvrđeni grad u Portugalu.  Smatraju ga i najromantičnijim, jer je vjenčani poklon kralja Dinisa kraljici Isabel 1282.godine. Ali i zbog njegovih nevjerojatno slikovitih kamenih ulica sa šarenim kućama, dvorištima i loncima ispunjenim cvijećem, zbog gotičkih vrata i prozora, malih bijelih crkvica i ponajprije 13m visokih zidina, koje ga okružuju. Još su Rimljani tu imali utvrdu, pa Arapi. Nakon kršćanskog osvajanja 1148.godine, dvorac je saniran i proširen u više navrata. Palača je pretrpila veliku štetu u potresu 1755.godine. Zidine gotovo u ruševinama konačno su obnovljene prije 60 godina.

Od gradskih vrata iz 18. stoljeća ukrašenih slikama od keramičkih pločica vodi glavna ulica Rua Direita do glavnog trga Plaza de Santa Maria sa fontanom iz 15. stoljeća, stupom srama, gradskim muzejem, te istoimenom crkvom. Nedaleko je i crkva Misericordia s prekrasnim baroknim vratima, a izvan zidina je Amoreira akuadukt. Svakog srpnja se održava Srednjovjekovni sajam, koji dočarava srednji vijek sa vitezovima i vješticama,  srednjovjekovnom glazbom i kazališnim predstavama. Za tu prigodu se grade štandovi u obliku kućica iz toga vremena. Slično je u studenome tijekom Međunarodnog Festivala čokolade sa nevjerojatnim čokoladnim skulpturama. Cijeli kraj je poznat po likeru od višnje Gigna ( čitaj žiža), koji se servira u čašicama od čokolade, koje se pojedu kada se popije liker. Košta 1€. Okus identičan Krašovim Griotte bombonijerama. Naravno da smo probali. Tu smo propustili kupiti te čokoladne čašice za ponijeti kući, misleći da ćemo ih naći u Lisabonu. Krivo. Sat vremena je brzo proletio, a pentranje po zidinama nas je podsjetilo da je vrijeme ručku. Umjesto ručka u restoranu kupili smo neke lokalne proizvode na štandovima, koji svi redom jedu.

Iako Obidos nije na moru obavezno treba posjetiti i obližnju Lagunu Obidos, koja je najveća u Portugalu i nešto je što se rijetko viđa. Dugačka je 6 km i široka 1-1,5km. Nekada je dopirala podno zidina utvrde, ali se more povuklo. Dubina vode od 0,5- 5 metra i široke pješčane plaže koje je okružuju i koje struje, plima i oseka stalno mijenjaju su idealne za kupanje u inače hladnom oceanu, gdje su valovi ponekad i više desetina metara. Naravno tu je raj za surfere i druge vodene sportove, kao i na cijeloj toj obali. Malo sjeverniji dio drži i svjetski rekord o surfanju i visini vala od 28 metara. Brojni ribari sa dugačkim štapovima su dokaz da tu ima i ribe. U laguni se masovno uzgajaju školjke i jastozi. Na obodu lagune su borove šume i malo mjesto Foz do Arelho sa nekoliko ribljih restorana i kafića i beskrajno velikom plažom. Sa uzvisine je spektakularan pogled na to remek djelo prirode. Naravno da nismo propustili priliku da se okupamo. Temperatura vode u oceanu kao u Jadranu u svibnju, dok je u laguni nešto toplija ali i muljevita, pa se kupanje svelo na uđi i izađi što brže. Iako valovi nisu bili veliki nisu baš niti odavali neku sigurnost da se otisnemo u dubinu. Drugih kupača nije niti bilo, mada je bio kraj lipnja i temperatura zraka oko 40oC. Tek poneki suncobran i dvoje koji se sunčaju. Vozeći se obalom prošli smo i pored velikog zaliva u obliku školjke Sao Martinho do Porto‎, sa širokim pješčanim plažama. Najpoznatije turističko mjesto u tom dijelu je Nazare, sa ribarskom lukom i plažama okolo. Tu se dobro jede u nekom od restorana na obali. Bilo nam je dosta mora pa nas je put odveo u Alcobacu u unutrašnjost. O tome čitajte u sljedećem postu ovdje.


This entry was posted in Europa, Ljetovanje, Mafra, Obidos, Portugal, Putovanja and tagged , . Bookmark the permalink.

Odgovori