NURNBERG

Nürnberg u Bavarskoj ima prekrasan stari grad i tvrđavu, te nekoliko ulica prepunih robnih kuća. To je grad gdje su nacisti održavali svoje najveće skupove u mega dvoranama i na stadionima. Ali to je i grad gdje su mnogi osuđeni za ratne zločine da se više ne ponove. Nažalost svijet je to shvatio ali ne i „mudraci“ s naših prostora.


Suđenje nacistima
Ujutro obilazak počinjemo Palačom pravde u kojoj se nacistima sudilo u poznatoj dvorani 600. Nekim čudom velika zgrada preživjela je bombardiranja saveznika, pa je odabrana za taj događaj u gradu koga su zvali prestolnica nacizma.  Ustvari samo prolazimo pored nje, jer se ne može uvijek ući i razgledati. I dalje je u funkciji pravde. Ali zato se može razgledati mali muzej pored.

Hauptmarkt
U srcu staroga grada je veliki trg na kome su štandovi s voćem i povrćem i brzom hranom. Cijene su tako visoke da mogu kupovati samo šeici. Recimo trešnje 25€/kg. Židovi u 12.stoljeću isušivanjem močvarnog zemljišta napravili svoje naselje na tom mjestu. Podigli su sinagogu 1320.godine koja će biti srušena nakon 29 godina u prvom progonu Židova od strane Karla IV. Ubijeno ih je oko 600, a ostatak raseljen po periferiji do sljedećeg progona 1499.godine. Židovsku četvrt zamijenio je veliki trg gdje se trgovalo, a sinagogu crkva Frauenkirche. Svaki dan u podne masa turista se okupi da bi gledala veliki živopisni sat iz 1509.godine i procesiju carskih elektora, plemića koji biraju cara, kako se dolaze pokloniti samom caru. Dok je bio carski grad tu su se održavale razne ceromonije, viteški turniri a danas je poznat po svom božićnom sajmu. Na trgu je gotička fontana Schöner Brunnen (Lijepa fontana) završena 1396.godine u obliku piramide s 40 skulptura svetaca, filozofa i drugih značajnih faca Svetog rimskog carstva. Ogradu od kovanog željeza dobiva u 16.stoljeću. Zadatak svih turista je da pronađu metalni prsten, koji ispunjava želje, promjera 10 cm dok rotira. Kasnije je zamijenjen navodno zlatnim, bakarnim, mjedenim, kojeg su krali u nekoliko navrata.

Rathaus
Najstariji dio kompleksa gradske vijećnice je velika svečana dvorana, koja datira iz 1340. godine i sa svojih 40 m dužine je bila najveća svjetovna dvorana sjeverno od Alpa. Godine 1520. Albrecht Dürer i W. Pirckheimer su bili zaduženi za oslikavanje zidova. Početkom 17 stoljeća se proširuje i dodaju se tri barokma portala. Uništena je u savezničkim bombardiranjima ali je brzo obnovljena.
Vijećnica gleda na stražnju apsidu kasno romaničke crkve sv. Sebalda sagrađene 1230. godine s dva viskoka četvrtasta tornja i jednim manjim okruglim između njih kao ulazni portal. Unutrašnji brodovi su prošireni kasnije u gotičkom stilu. Pored nje je mali trg i kuća iz 1328.u čijem se krovu nalaze još tri kata, čemu svjedoče krovni prozori. Bila je u vlasništvu bogate obitelji Schürstab. Očito je sastavljena od dvije ranije  izgrađene kuće, a današnji oblik je  dobila tek 1482. Na drugom kraju trga je zgrada koju je podigao car Karlo IV i koja je služila kao spavaonica i blagovaonica redovnika. Legenda kaže da je podignuta na mjestu kuće izgorile u požaru dok su nabrzinu grijali novu vodu za krštenje malog princa Wenzela, koji je prvu uneredio odmah na početku obreda. Zgrada je preživjela bombardiranje, a posebno se ističe mala apsida Chörlein na fasadi. Originalna je u muzeju. Nekada je bilo takvih apsida i balkona, što od kamena što od drveta, oko 450, ali je ostalo do danas stotinjak.

Dürer
Prolazimo trgić s spomenikom Albrecht-Düreru, čija je kuća malo dalje na trgu podno samih zidina dvorca. Tipična bavarska kuća s prizemljem i katom od kamena i drvenom konstrukcijom viših katova iz 1420. godine bila mu je dom početkom 16.stoljeća. U njoj je danas muzej, gdje posjetiteljima priču o njegovu životu priča njegova žena. Na trgu je i njegova čudna skulptura zeca ispred Pilatushaus, tipične bavarske kuće s kraja 15.stoljeća, s trokutaskim krovom, bijelom fasadom i drvenim gredama. Bila je u 19.stoljeću rezidencija Hansa von Aufsessa, osnivača muzeja Germanisches Nationalmuseum, čija je prva lokacija bila kula Tiergärtnertor, koja dominira trgom. Kamene zidine utvrde iz druge polovine 13.stoljeća, imaju na vrhu drvene nadstrešnice, kuda su patrolirali vojnici. Ime kaže da su to vrata koja su vodila u lovište. 1550.godine grad se proširio pa su dodane nove mnogo masivnije zidine, koje danas krase parkovi i mjesta za šetnju. Par koraka od trga je Historischer Kunstbunker u kojem su bila sklonjena sva umjetnička djela grada i tako spašena od bombardiranja saveznika.

Kaiserburg
Penjemo na vrh stijene na kojoj se smjestio carski dvorac, koji se prvi puta spominje u spisima 1050.godine. Više puta je dograđivan kroz stoljeća, čemu svjedoče razni tornjevi i zidine pored kojih prolazimo do vrha odakle puca pogled na gradske krovove. Svi carevi Svetog rimskog carstva su tu stolovali a i mnogi kasnije. O njihovu životu se može vidjeti u muzeju na vrhu. Dok se vraćamo nazad prolazimo pored Fembohaus, najveće renesansne kuća koja je preživjela bombardiranje, sagrađene 1596. godine za nizozemskog trgovca svilom. U njoj je Gradski muzej.

Mostovi Pegnitza
Riječica Pegnitz s načičkanim zgradama odmah uz vodu i nekoliko ada označava prelazak u nešto noviji dio grada. S mosta Museumsbrücke se vidi stara bolnica i starački dom Sveti Duh izgrađena 1339. godine od cigle. Novce je donirao lokalni trgovac.  1500.godine je proširena dodavši nova krila iznad rijeke i ade. Bila je to najveća društvena ustanova u srednjovjekovnoj Njemačkoj. Do nje je bila Spitalkirche, bolnička crkva, uništena tijekom bombardiranja, gdje se gotovo 400 godina čuvalo carskog krunsko blago. Stižemo na veliki trg gdje dominira trobrodna gotička bazilika Lorenzkirche s kraja 13.stoljeća. Impresivno pročelje i dva visoka zvonika su dodani kasnije. Na trgu je Nassauerhaus, jedan od najbolje sačuvanih primjera srednjovjekovne kule u kojoj se živjelo. Prva dva kata su podignuta u 13.stoljeću  za kraljevske administratore. Ostali katovi du dodani dva stoljeća kasnije. Kamena balustrada je ukrašena grbovima cara, pape i izbornih kneževa Nürnberga. Odatle počinje trgovačka zona s tri paralelne ulice prepune trgovina i robnih kuća. U zadnjoj je i moderno zdanje Germanisches Nationalmuseum.  Nekoliko kioska nudi specijalitet grada, nirbeške kobasice u žemlji. Za razliku od ostale Njemačke su veoma male, debele kao prst i duge 10 cm. Obično se uzimaju 3-4 komada. Ali koštaju 3,5-5€, što je dva puta skuplje od ostatka Njemačke, a količniski dvostruko manje.
U „Aleji kožara“ Weißgerbergasse je dvadesetak povijesnih kuća koje su preživjele rat. Nekada je cijeli grad tako izgledao. Većinom su to uske kuće s radnjom u prizemlju, podrumom i par sobica na katovima. S Karlsbrücke mosta gledamo drveni natkriveni most Henkersteg iz 1457. Od 16. do 19. stoljeća u kuli su bila vješala. Krvnik je tu živio u samoći, jer mu je posao smatran nečasnim. Dalje niz rijeku je sličan kameni most s krovom i tornjem. Podignut je uz Kettensteg, najstariji viseći most u Njemačkoj samo za pješake. Konačno stižemo do mosta mesara i mjesta gdje su prodavali meso od 1419.godine. Današnja zgrada je iz 1571.godine. Iznad ulaza je velika statua vola koji leži i latinski natpis “Sve stvari imaju izvor i početak, ali ovdje vidite vola koji nikada nije bio tele”.

Fontana života
Na kraju pješačke zone, tik ispred obrambene kule Weißer Turm iz 1250.godine, napravljena je 1981.godine velika fontana Ehekarussell. Simbolizira brak od početka do kraja, kroz niz skulptura, od mladenačke zanesenosti i opijenosti životom, rođenja djece, pa do raznih životnih situacija, svađa, preljuba i smrti. Mnogi likovi su goli, pa su mišljenja bila podijeljena. Čim se prođe toranj je trg  s dvije velike crkve. Katolička Elisabethkirche, iz 1800. godine pripadala je Teutonskim vitezovima, čiji križ je na vrhu velike kupole, dugo je bila jedina preostala u reformiranom Nürnbergu. Druga Jakobskirche iz 14. stoljeću s šiljastim tornjem, je isto pripadala teutonskom viteškom redu, ali je kasnije prešla protestantima.

Gradske nove zidine
Sižemo do još jednog velikog okruglog tornja Spittlertorturm. Širenjem grada, srušene su 1500. godine neke stare zidine i napravljene nove, jače, opremljene za borbu topovima. Također su podignute 4 velika tornja kao ulazna vrata na četiri strane grada. Iskopani su novi rovovi s vodom koja je okruživala bedeme. Svi građani su morali doći raditi ili platiti u novcu. Na odlasku prolazimo pored ostataka tih zidina, koje su djelomično srušene zbog prometnica i auta koji tu prolaze sada.


Mega nacističke građevine
Hitler je bio odabrao Nurnberg kao prestolnicu nacizma, pa je njegov arhitekt Albert Speer provodio njegove grandiozne planove u djelo. Danas se to ne spominje kao nešto što turisti trebaju vidjeti. Dapače mogu reći da je sve namjerno zapušteno. Prije trideset godina kada sam tu bio moglo se obići. Iz toga perioda je velika kružna zgrada s dvoranom za 10.000 ljudi, veliki stadion gdje su snimani svi veliki Hitlerovi govori. Sada su samo veliki kompleksi od kamena bez svrhe.



This entry was posted in Europa, Njemačka, Nurnberg, Putovanja. Bookmark the permalink.

Odgovori