San Sebastian je mondensko ljetovalište na sjeveru Španjolske blizu granice s Francuskom. To je ujedno i drugi po veličini grad pokrajine Baskija pa mu je i drugo ime Donostia na baskijskom. Leži na rijeci Urumea, u velikom zalivu u obliku školjke sa, mnogi se slažu,najljepšom europskom pješčanom plažom La Concha. Zaliv je omeđen brdima Monte Igeldo i Monte Urgull, sa čijih vrhova je fantastičan pogled. Na ovome drugome je velika statua Isusa pa podsjeća na Rio. U samom zalivu je otok do koga voze brodići i koji je i sam plaža. Grad je osnovan 1180.godine u okviru kraljevine Navare u blizini samostana iz 11. stoljeća, posvećenog svetom Sebastijanu. U 13.stoljeću pripojen je Kastilji daleko moćnijoj srednjevekovnoj državi, kada počinje njegov razvoj kao ratna i trgovačka luka. Dva stoljeća kasnije tu ulogu preuzima Bilbao na sjeveru i Sevilja na jugu pa slijedi period velike krize. Biva često pljačkan i spaljivan. Početkom 18. stoljeća, dolaze Francuzi i grade utvrde, a kasnije i Napoleonove trupe. Nakon bitaka za prevlast nad gradom 1813. godine, između portugalsko-engleske vojske i Francuza, grad je do temelja uništen nakon požara. Pravi procvat počinje tek 1863. godine, kada su srušene stare gradske zidine, nakon čega je grad počeo da poprima svoj današnji oblik. Grad dobiva nove stambene četvrti, avenije, šetališta, trgove, mostove, engleske vrtove, kao i željeznicu. Postaje omiljeno ljetovalište europske aristokracije, kao i samog španjolskog dvora. Za vrijeme I. svjetskog rata, u gradu su utočište našli članovi ruske carske dinastije Romanovih, Lav Trocki, Moris Ravel, Mata Hari, kao i mnogi drugi pripadnici svijetskog džet-seta toga doba. Postaje omiljeno ljetovalište i generala Franka.
Plaže
Grad ljeti po danu živi na plažama Ondaretta i La Concha zaštićenima od vjetra okolnim brdima i otokom. Besprijekorno su održavane. Većim dijelom su od finog zlatno-žutoga pijeska i prostiru duž čitavog zaliva. Preko rijeke je i treća plaža Zurriola, poznata po velikim valovima idealnim za daskanje. One vrve životom i raznim sadržajima i danju i noću. Ljeti se organiziraju brojni festivali i koncerti na otvorenom. Na slikovitom stjenovitom otočiću Santa Clara se u vrijeme oseke stvori prekrasna plaža. Do tamo je moguće čamcem ali i plivajući. U srednjem vijeku bio je karantena za hodočasnike oboljele od kuge, koji su išli za Santjago de Compostelu u Galiciji. Veličina i površina plaža jako ovisi o plimi i oseki. Duž njih je dugačka šetnica, parkovi, prekrasne vile pa je doživljaj prošetati i van sezone kupanja. Na sredini zaliva na brdašcu iznad tunela unutar prekrasnog parka je Palača Miramar. Nekada kraljevska rezidencija kraljice Marije Kristine danas je Muzička škola. Izgrađena je krajem 19. stoljeća u stilu engleskog romantizma.
El Monte Igueldo
Na kraju zaliva je brdo Igueldo. Podno njega, na kraju plaže Ondarreeta, su skulpture Češljevi vjetra (El Peine del Viento) poznatog umjetnika Eduarda Chillide, koji je teške željezne konstrukcije ugradio u stijene tik do mora, koje pak valovi za jakog vjetra nemilosrdno zapljuskuju. Ljubitelji tenisa tu mogu igrati na terenima Kraljevskog kluba. Na vrh brda se može pješice ali i starom uspinjačom. Odatle, sa terase restorana je najbolji pogled grad i zaliv. Na vrhu je toranj stare utvrde, hotel i stari zabavni park iz 1913.godine sa najstarijim coasterom u Španjolskoj. Zanimljivo je da je napravljen od betona, a pogled sa njega u prirodne provalije ispod je zastrašujući, mada sama vožnja nije divlja. Ulaz je 2,2€ ako dolazite pješice ili autom ili 3,1€ uspinjačom. Svaka vožnja se plaća posebno 1-2,5€. Što zbog lošeg vremena, što zbog podsezone, ništa nije radilo osim restorana i maloga muzeja u tornju.
El Monte Urgull
Na drugom kraju zaliva je brdo Urgull. Do njega se može 20-minutnom laganom šetnjom kroz šumu iz staroga grada. Predvečerje je idealno za posjetu, jer se može uživati u zalasku sunca iznad zaliva. Gore je mala tvrđava i dvorac Santa Cruz de La Mota, sa malom kapelom i topovima baterije koja je nekada branila grad. Prva utvrda je napravljena u 12.stoljeću, pa srušena u ratu i obnovljena kasnije. Prostorom na vrhu dominira 12 metarski kip Isusa izgrađen 1950.godine. Podno brda se nalazi stara luka Donostije, sa mnoštvom malih brodica i jahti, kojih je dosta usidreno i po cijelom zalivu. Oko brda je napravljena šetnica uz more El Passeo Nuovo, kojom se iz luke stiže na obalu rijeke i drugu stranu staroga grada. Počinje ispred zgrada najstarijeg Aquariuma u zemlji sa dugačkim staklenim tunelom, gdje iznad Vas plivaju ribe. Tu je i zgrada Pomorskog muzeja. Par koraka dalje na šetnici su umjetničke kreacije i zanimljiva instalacija sa podzemnim kanalima, gdje silinom oceana voda poput vodoskoka ide visoko u zrak. Inače na tom mjestu kada je more uzburkano valovi udaraju u stijene i prave bijelu zavjesu visoku i desetak metara.
Stari grad Parte Vieja
Podno brda Urgull se smjestio stari grad sa uskim ulicama, u kojima je posebno bučno uvečer, kada mnogobrojni turisti navale u restorane, kojih je na sve strane. Kažu da imaju najviše restorana sa Michelinovim zvjezdicama po kvadratnom metru. Uživaju u pinčosima ili tapasima, kako ih ovdje zovu. Pinchosi su brand i ponos grada. Svaki kafić ih ima na šanku. Svatko se spacijalizirao za nešto. netko nudi tradicionalna, a netko modernu , a često i eksperimentalnu gastronomiju. Obavezno treba probati cider, nisko alkoholno piće od jabuka u nekom od lokala koji se zovu Sidrerias. Stari dio grada, Parte Vieja nije velik i do 1863.godine bio je opasan zidinima. Dio se može vidjeti i danas u blizini luke, gdje su gradska vrata Portaletas. Centrom grada se smatra trg Constitution, sa srednjevjekovnim zgradama i balkonima sa kojih su se gledale borbe s bikovima. U prošlosti su se na njemu održavana krunisanja, podizali ustanci, objavljivali proglasi, odrubljivale glave giljotinom u vrijeme francuske uprave. U blizini je prekrasna barokna crkva Santa María Eliza iz 18. stoljeća, te crkva San Vincente i zgrada dominikanskog samostana iz 16.stoljeća u stilu pozne gotike u kojoj se danas nalazi muzej San Telmo. Kao gradski muzej ima stalnu izložbu o razvoju društva grada kao i neke koje se smjenjuju tijekom godine.Također su izloženi neki arheološki etnogtafski esponati, a tu su i slike domaćih autora.
Palače novoga dijela
Na mjestu nekadašnjih gradskih zidina je izgrađen bulevar Aldapa sa mnogobrojnim trgovinama i drvoredima i velikom pješačkom zonom. Dijeli stari dio grada od palača nastalih po Kortasarovom projektu, gdje su izgrađene paralene i okomite ulice i blokovi zgrada. Bulevar (Boulevard Zumardia) počinje najmonumentalnijnijom zgradom Gradske vijećnice Ayuntamiento, na samoj obali. Izgrađena sa fasadom od žutog peščenjaka 1882.godine kao casino. Svoje zlatno doba je doživio je u vrijeme I. svijetskog rata, kada je radi zatvaranja mnogih francuskih, postao najveća kockarnica Evrope. Ispred njega je naljepši park grada Alderdi Eder. Do njega na samoj obali je neobična, modernistička zgrada Kraljevskog nautičkog kluba (Real Club Naútico) u obliku broda iz 1929. godine. Iz daljine zaista liči na usidren brod u luci. Duž bulevara je mnoštvo prekrasnih zgrada, a u staroj tržnici na drugom kraju je trgovački centar sa trgovinama i restoranima. Iza njega je ribarnica. Bulevar završava na rijeci, na čijoj se obali nalaze mali trgovi, parkovi, te kazalište Victoria Eugenia, i najluksuzniji hotel grada María Cristina. Obje građevine je projektirao francuski arhitekt Šarl Meir, koji je projektirao pariski i madridski hotel Ritz. Sa Boulevarda počinje pješaka zona sa trgovinama i robnim kućama u čijim se okolnim ulicama nalazi veliki broj trgovina visoke mode.. Ona prolazi pored parka i zgrade parlamenta Baskije, presjeca još jedan bulevar sa drvoredima i nastavlja sve do Katedrale. To je neo-gotička Katedrala (La Catedral del Buen Pastor), čiji 75 metara visoki toranj dominira gradom. Izgrađena je 1897.godine sa posebnim ukrasima oko prozora i jednim od najvećih orgulja Europe. Cijela četvrt Amara, koja se prostire južnije je izgrađena u art nuvo stilu, a u njoj su i željeznička i autobusna stanica.
Rijeka Urumea i mostovi
Oko rijeke Urumea sa obje strane se nalaze prekrasne zgrade. Premošćuje je nekoliko mostova. U početku su bili drveni, ali su ih poslije zamijenili prava umjetnička djela. Najljepši je Puente de Maria Cristina iz 1905.godine, sa četiri obeliska okružena mnogobrojnim skulpturama. Visoki su 18 metara, a most je bio napravljen zbog željezničkog sjevernog kolodvora izgrađenog na suprotnoj strani.
Most Santa Catalina je najstariji most u gradu. Spaja dva trga Plaza de Espana i Plaza de Euskadi. Treba ga preći i pogledati okolne zgrade na trgu na drugoj obali.
Zadnji do ušća je most Zurriola, sa svetiljkama u obliku malih svjetionika sa velikim kuglastim lampama na vrhu u art deco stilu. Preko njega se dolazi na trg ispred novog kulturnog i kongresnog centar Kursaal, čije rmoderno arhitektonsko rješenje baš svima se i ne sviđa. Svakako treba prošetati duž šetnice uz plažu Zurriola, možda otići do crkve San Ignazio i trga pokraj nje i vidjeti život grada u stambenom bloku.
Grad je svakako najljepše posjetiti ljeti za vrijema ljetnjeg festivala Semana Grande, koji se održava u kolovozu. Tada se po gradskim ulicama i trgovima održavaju koncerti tradicionalne muzike, a večeri završavaju vatrometom.
