SINTRA, QUELUZ, CABO DO ROCA

Prvi naš izlet van Lisabona smo napravili u Queluz, Sintru i Cascais. Sa željezničke stanice sa trga Rossio do tamo vozi vlak, koji je besplatan onima koji imaju Lisbon Card, karticu za besplatni ulazak u mnoge muzeje i vožnju javnim prijevozom. Mi smo se odlučili da angažiramo lokalnu agenciju Inside Lisbon, sa kojojom smo dogovorili desetosatni izlet kombijem za osam ljudi. Inside Lisbon u ponudi ima redovne dnevne izlete za Sintru i Cascais, ali mi smo ubacili u program i posjetu Queluzu i Estorilu. Iznos od 45€ po osobi je dvostruko od onoga što bi koštalo bez njih, ali smo uštedjeli pola dana i tako vidjeli više.



Queluz

Queluz se nalazi na pola puta do Sintre i udaljen je od Lisabona svega 16 km. U njemu je prekrasna rokoko kraljevska palača. Ulaznica u palaču je 7€ , ali je besplatna za one koji kupe Lisbon card. Ružičasto pročelje palače se nalazi na trgu s kipom kraljice Marije I. Dao ju je sagraditi u 17.stoljeću kralj Pedro II kao svoj dvorac u omiljenom lovištu. Kasnije je proširena i pretvorena u prekrasnu palaču, koja podsjeća na francuski Versailles. Iako je otvorena za javnost, često su to boravili dužnosnici i državnici kao bivši američki predsjednici Eisenhower, Carter, Reagan, Clinton i mnogi drugi.

Tu se ljeti održavaju koncerti klasične glazbe i show program sa dresiranim konjima. U koncertnoj dvorani, ako je vjerovati putopiscu i jednom od najbogatijih ljudi Engleske Williamu Beckfordu, tu je izvodio opere i koncerte kraljičin orkestar, kojeg je smatrao najboljim u Europi. Svakako najvažnija prostorija je soba sa tronom, sva u ogledalima i ukrašena kristalnim lusterima i pozlaćenim kipovima, gdje su se održavali banketi i svečane večere. Treba spomenuti i četvrtastu kraljevsku spavaću sobu, sa zapanjujućim muralom Don Quijotea, čiji zasvođen strop i podni ukrasi od egzotičnog drveta joj daju kružni izgled. Engleski i francuski  namještaj, fini porculan, tepisi  se nalaze i u ostalim prostorijama.  U nekadašnjoj kuhinji je sada restoran, poznat po svojim slasticama, od kojih su mnogi po drevnim samostanskim receptima.

Iza palače su vrtovi ukrašeni skulpturama i fontanama sa temama klasične mitologije. Kroz park protiče rijeka Jamor u dužini 115 metara, čije je korito uobličeno u kanal sa oslikanim plavim i bijelim keramičkim pločicama. Tu je i jezero gdje se kralj vozio u čamcu. Čovjek bi mogao tu provesti cijeli dan. Nažalost mi smo imali samo sat vremena i morali dalje.

Sintra

Sintra je mali gradić u brdima 32km udaljen od Lisabona sa najviše zamkova i palača u Portugalu, a vjerojatno i u svijetu. Mješavina je povijesti i mašte. Grad iz bajki. Pod zaštitom UNESCO-a je. Kao da su svi vladari i plemići tu morali napraviti svoje ljetnikovce.Lord Byron je bio oduševljen mjestom i posvetio mu jednu svoju poemu, a  Williamu Beckfordu je čak neko vrijeme bio i dom. Mjesto je dobilo ime po rimskoj božici mjeseca u doba staroga Rima. Maori na vrhu jednog brda s bujnom vegetacijom grade kamenu utvrdu i dvorac sa nekoliko fontana i palaču sa malom utvrdom u samom mjestu. Potom se na susjednom brdu gradi najljepši od svih dvorac Pena sa prekrasnim parkovima.

Mi smo Sintre stigli polusatnom vožnjom autocestom. Za one koji dolaze željeznicom postoji jeftini, kružni gradski turistički autobus (br.434), koji vozi svakih pola sata i sa njim se uz malo pješačenja mogu obići sve znamenitosti. Naravno ako imate cijeli dan na raspolaganju za Sintru.

Zbog uskih krivudavih jednosmjernih cesta posjetu je najbolje početi sa maorskom utvrdom Castelo dos Mouros. Stoji tu na najvišem brdu od 8.stoljeća i bio je glavno maorsko vojno uporište, sve dok ga 1147.godine nije bez borbe zauzeo Afonso Henriques nakon kratke opsade. U 14.stoljeću su ga obnovili kršćani, a dva stoljeća kasnije biva napušten. Zadnju obnovu u romatičnom duhu doživio je 1840.godine. Pogled sa kamenih kula i 450m dugih zidina, koje krivudaju po obroncima je sve do oceana. A tek pogled na Pena dvorac i mjesto u podnožju su očaravajući. Za šetnju po uskim strmim zidinama čovjek mora imati dobru kondiciju i ne plašiti se visine.

Ali najpoznatija građevina u Sintri sa jedinstvenim parkom je Pena Palace (Parque e Palácio da Pena). Izgrađena je 1840.godine i stoji ravnopravno uz bok sa Neuschwanstein dvorcem Ludwiga od Bavarske u Njemačkoj, iako je zapravo sagrađena 20 godina prije, na ruševinama samostana. Ima sve elemente srednjevjekovnog zamka, mada je najromantičniji zamak ikad napravljen. Pokretni most, čudne kule i zidine, zgrade sa velikim i malim kupolama, bogato ukrašene lukove i vrata raznih stilova i sve to u pastelnim nijansama. Dojam ne umanjuje niti činjenica da su boje vremenom izblijedile.  Zamak kao iz crtića. Ekstravagantna unutrašnjost je uređena sa viktorijanskim namještajem  bogatih ukrasa, mnoštvom slika i porculana kraljevska obitelji. Vrijedna divljenja je velika dvorana za ples, arapska soba i dijelovi oltara iz 16.stoljeća, koji je dio starog samostana, osnovanog u čast povratka flote Vasca da Game.

Oko palače je park, pun raznih stabala i egzotičnih biljkaka donešenih iz kolonija, gdje se posebno ističu divovske sekvoje, bare, fontane i crni labudovi. Na najvišoj točki je kip kralja Ferdinanda koji gleda prema svojoj palači. Od ulaza do dvorca na vrhu vozi i turistički bus dvorca, ali se stigne i pješice za isto vrijeme.

Na glavnom trgu u samom centru Sintre je National Palace, koja datira iz 14.stoljeća i koja je izgrađena na mjestu bivše maorske palače. Njene dvije gigantske konusne kule-dimnjaci daju pečat gradu. Ostatak građevine je kombinacija maorskog, gotičkog  i kasno gotičkog portugalskog (manuelinskog) stila. Unutrašnjost podsjeća na tipične maorske palače sa najvećom kolekcijom slika u svijetu izrađenih na zidovima od glaziranih keramičkih pločice (Mudejar azulejos). Još je nekoliko iznimnih soba. Sala sa labudovima, arapska soba, soba sa oružjem, koju diči zasvođen strop ukrašen grbovima 74 plemićke portugalske obitelji, velika kuhinja s kapacitetom za 1000 obroka i unutarnja dvorišta, gdje je poznati portugalski pjesnik Camões čitao stihove kralju. Zanimljivo je da se dan kada je pjesnik umro slavi kao nacionalni praznik.

Par koraka dalje na istom trgu je jedan zanimljiv muzej. Museu do Brinquedo ili muzej igračaka sa zbirkom od preko 20.000 predmeta, uključujući 3000 godina stare egipatske igračke, Hornby vlakove iz 1930-ih, rođendanske i božićne darove kraljevskoj djeci, a neke od prvih igrački automobila. Muzej je osobna kolekcija, skupljana čitav život. Vlasnik će se rado slikati sa posjetiteljima.

Quinta da Regaleira je još jedan dvorac sagrađen za vrijeme posljednjih dana portugalske monarhije 1904-1910.godine u gotičko-manuelinsko-renesansnom stilu, sa mnoštvom malih šiljatih tornjeva. I on djeluje kao da je iz bajke. Okružen je vrtom prepunim mitoloških i ezoteričnih simbola, kipovima bogova, tajanstvenim bunarima, barama i pećinama. Vrhunac je kružno stubište u obliku bunara ukopano u zemlju, koje simbolizira smrt i preporod i vodi u “rajski vrt”. Nalazi se uz samo cestu, odakle se prekrasno vidi.

Nešto dalje je elegantna Seteais palača iz 18.stoljeća sa slavolukom u sredini i dva krila, koji su obnovljeni 1955.godine i pretvoreni u luksuzni hotel.  U sobama su kristalni lusteri, murali i starinski namještaj. U njenom parku se u kolovozu održava poznati festival “Noites de Bailado“ s plesnim i baletnim predstavama, gdje učustvuju najveća svjetska imena.

Još dalje niz cestu je Monserrate palača, izgrađena 1858.godine i koja je skoro obnovljena i pretvorena u muzej. Njeni romantični vrtovi su prepuni raznih biljaka, počev od ruža i borova pa do 3000 vrsti suprtopskih biljaka, paprati i 24 vrste palmi, koje tu uspijevaju zahvaljujući izuzetno blagoj mikroklimi. Kombinacija je gotičko i maorskog stila, a kupola je rađena po uzoru na Duomo u Firenci. Šuma od hrasta plutnjaka je svuda okolo, kao i u cijeloj regiji. Od njegove kore se dobiva pluto. Kora se prvi puta guli nakon 30 godina, ali je neupotrebljiva, kao i nakon sljedećih 20 godina. Tek nakon 70 godina prilikom trećeg guljenja kore dobiva se pluto iznimne kvalitete, od koga se čak rade mnogi predmeti i suveniri, pa čak i ženske torbice.

Samostan (Convento dos Capuchos) iz 16.stoljeća je potpuna suprotnost romantičnim i blještavim palačama. To je ​​labirint uskih hodnika, kapela i ćelija urezanih u stijene, obloženih plutom. Pluto se koristilo kako bi se smanjila vlažnost i kao zvučna izolacija radi meditiranja u tišini. Često ga zovu i samostan od pluta.

Posjeta Sintri ne bi bila potpuna bez kušanja nadaleko poznatih slastica iz Casa da Piriquita caffea kod glavnog trga. Iako se može kupiti u većini kafića i slastičarnica u gradu ovo je najpopularnije mjesto i uvijek je red. Receptura je strogo čuvana tajna već stoljećima. Travesseiros  i Queijada de Sintra su lokalni specijalitet. To su kolači od sira začinjeni cimetom i bademima sa kremastim punjenjem. Mnogi ih nose prijateljima u poklon pakiranju. Dosta su skupi u odnosu na veličinu, a mnogi baš nisu nešto niti oduševljeni previše kada kušaju. Loša stvar je što će Vas pokušati i prevariti kod plaćanja. Inače to je čest slučaj u Portugalu. Tko ne voli slatkiše može nešto pojesti u nekoliko malih restorančića oko jedne uske uličice prepune trgovina suvenirima. Ako pak planirate prenoćiti, možete odsjesti u malom šarmantnom Lawrence’s Hotelu,  najstarijem na Iberskom poluotoku.

Cabo da Roca

Petnaestak kilometara zapadno od Sintre i isto toliko sjeverno od Cascaisa su 140m visoke litice Cabo Da Roca i ocean. To je najzapadnija točka kontinentalne Europe sa svjetionikom i križem i stihom pjesnika Luisa de Camões “ovdje  zemlja završava i more počinje”. Može se dobiti i potvrda koja navodi da ste bili tu. Zbog stalnog, hladnog i jakog vjetra čak i ljeti nema drveća, već samo trava, žbunje i kamen. Mjesto za vidjeti i pobjeći što prije, ali pogled je veličanstven.

Naš izlet se nastavio posjetom Guincho plaži, Cascaisu i Estorilu, ali o tome čitajte ovdje.


This entry was posted in Cabo do Roca, Europa, Portugal, Putovanja, Queluz, Sintra and tagged , , , . Bookmark the permalink.

Odgovori