Na jugu Španjolske u toploj Andaluziji nalazi se Granada i svjetsko čudo Alhambra, sa prekrasnim palačama i vrtovima. Ali nije samo to što vrijedi vidjeti tamo. Mnogi trgovi i zgrade su mješavina raznih europskih stilova sa primjesama arapske (maorske) arhitekture. Jedna od naljepših katedrala ikada sagrađenih je upravo tamo. Fascinira stari dio grada Albaicin sa svojim uskim, strmim uličicama i zbijenim bijelim kućicama i Sacramonte cigansko naselje ukopano u stijene sa najboljim flamenko show programima u cijeloj Španjolskoj . Granada je puna života i ljudi koji uživaju u bezbrojnim malim i jeftinim restoranima u izobilju hrane.
Puna turistička sezona traje 8 mjeseci od početka ožujka do kraja listopada. A onda dolaze na red skijaši. Granada se smjestila podno planinskog lanca i nacionalnog parka Sierra Nevada, na kojem je najviši kontinentalni vrh Španjolske, čija visina je 3478 metara i na kojoj su najjužnija europska skijališta. Iako se na samoj planini nalazi nekoliko velikih ski resorta, mnogi skijaši odsjedaju u gradu.
Zahvaljujući baš tom izobilju snijega (čitaj vode za navodnjavanje) sve je prepuno maslinika, kao i u cijeloj Andaluziji. Svaki centimetar zemlje ili bolje reći pijeska su zasađeni. Ne čudi što je pravo maslinovo ulje na policama supermarketa svega 2€.
Zahvaljujući tom izobilju vode je i nastala Granada upravo na tom mjestu. Dolaskom Maora iz Afrike 711. godine, stigla je i kultura navodnjavanja i sasvim drugačije arhitekture. Oni će vladati punih osam stoljeća Granadom, čak dva stoljeća više nego ostatkom Andaluzije. Razlog je strateški položaj neosvojive utvrde Alhambra, koja se smjestila na liticama jednog od dva brežuljka Granade i koja je dobivala vodu sa Sierra Nevade sustavom kanala. U samoj utvrdi su pored vladara i vojske živjeli i seljaci i zanatlije, posebno za vrijeme opsada, jer su današnji vrtovi Generalife ustvari bili namijenjeni uzgoju povrća i voća. Tek će Napolenonova vojska ih urediti u današnjem stilu francuskih parkova, mnogo stoljeća kasnije.Unutar debelih i visokih zidina sa mnogim kulama u kojima je živjela vojska su građene palače vladara iz Nasrid dinastije. Bio je običaj da svaki sultan napravi novi dio ili izgradi novu. Zajedničko im je svima da su sve imale unutarnja dvorišta, sa zelenilom ( stabla naranče i živice od mirte), te bazenima i fontanama. Čak su i sobe za prijem imale fontane. Tekuća voda iz njih, koja je dolazila sa visokih planina je hladila prostor ljeti i skidala temperaturu i do 4oC. A ljetne temperature su obično 30 oC-40 oC. Sve su ukrašene u stilu islama čipkastim ornametnom. Unutar zidina je bio cijeli grad sa ulicama, kućama, radnjama, trgovinama, javnim kupatilima i džamijom, koja je dolaskom kršćana pretvorena u crkvu.
Ulazak u Alhambru se plaća i preporuka je da se karta rezervira ranije, jer samo određeni broj turista se pušta da uđe svaki dan , a palače se mogu posjetiti u točno određeno vrijeme, koje je naznačeno na ulaznici. Zato je preporuka kupiti trodnevnu Granada card za 25€ i biti siguran za besplatni ulazak u sve glavne atrakcije, 24-satnu vožnju turističkim autobusom (CitySightseeing) i 5 vožnji gradskim autobusom.
Sa zidina Alhambre puca pogled na grad u ravnici i susjedno brdo Albaicin i Sacramonte. Sa vidikovca San Nicolas u straroj četvri Albaicin pak je najljepši pogled na Alhambru. Do tamo se dolazi uskom cesticom, koja se provlači između dva brda uz riječicu Darro. Mada do vrha vozi autobus, najveći doživljaj je ići pješice i zavirivati u dvorišta palača, koje se nalaze na putu. Uvečer obavezno treba otići na dvosatni flamenko show u Sacramonte i posjetiti muzej flamenka. Obično se održava u veoma malim restoranima ukopanim u brdo. U mnogima je obavezna i večera.
U ravnici se smjestio noviji dio grada. Glavna ulica je Via Colon prepuna palača, kao i nekoliko trgova u blizini. Na njenom početku je Katedrala. Gledajući ju izvana, zbijenu između zgrada, ne shvatate u kakvom remek djelu arhitekture se radi. A unutra ostajete fascinirani potpuno drugačijom formom, velikom kupolom i svodovima, ukrašenimm skulpturama sa koje vise anđeli. Cijela konstrukcija leži na elegantnim okruglim stupovima od bijelog kamena, koji se međusobno stapaju i prave veće. Redovi prozora sa vitražima bacaju čudnu svjetlost na dva reda velikih orgulja. Glavni oltar i mnogobrojni oltari okolo sa pozlatom, prepuni slika i skulptura ostavljaju Vas bez daha. Uz nju se nalazi i kraljevska kapela (Capilla Real), sa zbirkom slika i drugih vrijednih predmeta, koje svjedoče o tom prošlom vremenu, te mauzolejom i kraljevskim grobnicama. Oko katedrale smjenjuje se trgovi i uske uličice prepune trgovina i malih restorana. Jedan dio je još uvijek uređen u stilu stare Medine. Većina trgovaca su iz Maroka, koji se nalazi u neposrednoj blizini. Stoga ne čudi veliki izbor kožnih torbi, jakni i drugih proizvoda po izuzetno niskim cijenma. A cijena se cjenkanjem može još spustiti.
Fascinantna uska uličica Calle Navas sa nekoliko desetaka malih restorana. Svaki ima po nekoliko stolova na ulici i nekoliko unutra. Sve je prepuno i čeka se na red da netko ustane. Iako je Granada 70 km udaljena od mora gotovo isključivo se jede riba i morski plodovi. Zamislite stanovnike Gorskog kotara na ribi. Sve je servirano u malim porcijama (tapasima), koji se iznose u slijedovima. Cijene od 1,5€-2€ su zaista pristupačne. Za desetak eura dvoje se može najesti, osim u lancu restorana Ohlala, gdje jedna pizza košta 15€, mada broj pizzerija nije baš prevelik. Pored paelje, kebab je nešto što se dosta jede. Uz vino dosta se pije pivo već od 1€-1,5€ za 0,33l kriglu. Često uz njega društvo za stolom dobije tapas sa malim sendvičima.
Novi dio grada je prepun širokih avenija, sa drvoredima, parkovima, fontanama, čudnim modernim skulpturama. Tu je rođen Lorka, pa najveći park nosi njegovo ime. Naravno da i Granada ima svoju Koridu za borbu bikova i novi velebni Kongresni centar. Najposjećeniji muzej Andaluzije je Muzej posvećen nauci (Parque de las ciencias). U fantastičnim postavkama djeca mogu naučiti svašta, ali ni odraslima neće biti dosadno. Do njega je i veliki kulturni centar (Museum Caja Granada Memoria de Andalucia ) sa kazalištem, izložbama, raznim interaktivnim postavkama o životu u Andaluziji.
Tko dolazi u posjet Andaluziji u vlastitom aranžmanu obično uzme rent a car, mada se između gradova može elegantno i jeftino stići autobusima. Parkinga je dosta i uglavnom su ispod parkova, evenija, zgrada. Nisu jeftini. Cjelodnevna karta je 15€-20€, a toliko se plaća po osobi u hostelima i jeftinim hotelima. U hotelima sa tri zvjezdice dvokrevetna soba je 50€-60€, a onima sa zvjezdicom više 70€-120€
 |
|
| prosinac/siječanj 2011 broj 17 |
