Luxembourg ili zvanično Grand Duchy of Luxembourg je najmanja država asocijacije zemalja Beneluxa, koja je prethodila stvaranju Europske unije. Istoimeni srednjevjekovni grad se nekada smatrao Gibraltarom sjevera Europe, zbog svoga strateškog položaja i utvrde izgrađene na visokoj litici. Danas je stari grad pod zaštitom UNESCO-a. U gradu Luxembourgu sa okolinom živi oko 120.000 stanovnika ili jedna četvrtina. U njemu su neke institucije Europske unije i mnoge banke. Zlatna generacija se sjeća najpoznatije radio stanice Radio Luxembourg, gdje su se skidali najveći hitovi toga vremena. Bila je dio RTL grupacije, nastale 1924.godine, koja je danas prisutna u deset zemalja pa i kod nas. Emitira 53 TV programa i 28 radio. Lani je imala promet od 6 milijardi eura, a zapošljava 9590 djelatnika.
Luxembourg ima svoj aerodrom udaljen od centra manje od 10 km. Sa hrvatskim gradovima je slabo povezan, osim sa Dubrovnikom. Ali su zato odlične veze sa okolnim low cost aerodromima Brussels Charleroi u Belgiji i Frankfurt Hahn u Njemačkoj, koji je ustvari bliži Luxemburgu nego Fraknfurtu. A do tamo se lako, brzo i jeftino stiže Ryanairom iz naših krajeva, posebno ljeti. Sa oba aerodroma bus transfer osigurava Flibco, čije se karte mogu kupiti i online, često po svega 5€, ako se uzmu dovoljno ranije. Luxemburg je također dobro povezan brzim SNCF vlakovima sa ostalim europskim gradovima.
Gradovi Frakfurt, Luxembourg i Metz iako u tri države veoma su dobro poslovno i kulturno povezeni, pa često mnoge predstave, koncerti, izložbe i razna druga kulturna događanje se odvijaju u sva tri grada. Unutar grada i okoline prometuje bezbroj autobusa. Gotovo svi prolaze pored željezničke i autobusne stanice. Karta kupljena u busu za jednu vožnju je 2€, a dnevna na kiosku 4€. Taxi sa željezničke stanice do centra je 7€-11€.
Gare district
Ja sam tamo stigao Ryanairom iz Rijeke u subotu i odsjeo tri noći u hotelu Vauban u samom centru u Luxembourgu. Bio sam gost turističke zajednice grada, koja je isplanirala boravak i potrudila sa da vidim što je više moguće. Uz to otišao sam vidjeti u nedjelju i francuski Metz modernim TER vlakom, koji prometuje dvadesetak puta dnevno i vozi svega 50 minuta. Povratna karta je oko 21,2€.
Započnimo obilazak sa dijelom grada oko željezničke stanice poznatom kao Gare district. Inače grad, koji nije velik, je podijeljen na mnoge distrikte. Kako mu samo ime kaže, ovaj je oko željezničkog kolodvora. Na trgu Place de la Gare 1859.godine je zbog vojnih razloga izgrađen prvi željeznički kolodvor u gradu. Uglavnom je bio od drveta. Pola stoljeća kasnije izgrađena je monumentalna glavna zgrada i visoki toranj sa satom u stilu Moselle baroka. U predvorju je vitraž sa obrisom grada, dok je strop oslikan od strane domaćeg umjetnika Armanda Strainchampsa.
Preko puta je PostMusée, koji ima izuzetnu zbirku maraka, starih fotografija, impresivan broj starih telefona i telekomunikacijskih uređaja, od kojih su neki veoma rijetki. Izvorni poštanski šalter datira iz 1912,a stara poštanska kočija iz 1880. Tu su i mnoge lutke poštara u uniformama i mnoštvo predmeta koji pokazuju poštanski život u prošlosti. Ulaz je besplatan.Oko trga i u okolnim ulicama je nekoliko veoma dobrih hotela sasvim pristojnih cijena.
Sa trga vode dvije ulice i obje vode preko mostova u stari dio grada Ville Haute (Gornji grad). Kraća je prepuna trgovina. Krećemo onom dužom Avenue de la Liberté sa nekoliko prekrasnih palača. Njome prolaze gotovo svi autobusi ka centralnoj gradskoj autobusnoj stanici. U jednoj od palača je sjedište Arcelora, najveće kompanije za proizvodnju čelika u svijetu. Izgrađena je 1922.godine,s 4 krila i velikim unutarnjim dvorištem, ulaznim portalom sa stupovima i zabatom. Sa nekadašnjih 30.000 radnika spala je na par tisuća. Preko puta iza maloga parka na Trgu Pl. des Martyrs je umjetnička galerija suvremene umjetnosti Am Tunel u novoj zgradi Banque et Caisse d’Epargne de l’Etat Luksemburg, koja se nalazi 50 metara ispod zemlje. Ulaz je besplatan.
Avenija završava na trgu Platze de Metz ili Burbon platou, gdje je nekada bila tvrđava Burbon. Ona je bila dio obrane i jedna od mnogih utvrda, koje su uništene nakon 1867.godine padom grada. Na njemu je zanimljiva zgrada sa tornjem, nekadašnje sjedišta banke Caisse d’Banque et de l’Etat Epargne Banka, koja je jedinstven muzej u Luksemburgu, koji govori o 150 godina povijesti bankarstva. Ulaz je besplatan.
Na trgu je vidikovac sa koga se lijepo vidi stari grad, njegove zidine i krivudava duboka klisura koja ga okružuje.
Roosveltov bulevar
Kada se pređe „Novi most“ ili Pont Adolphe, završen 1903.godine, kao most sa najvećim lukom toga vremena, izlazi se na trg Place de Bruxelles. Malo dalje je centralna autobusna stanica Hamilius odakle počinje pješačka zona i na drugu stranu Avenija Le Royal sa mnogim bankama. Na Roosveltovom bulevaru u zgradi Casino Luxembourg je još jedan muzej suvremene umjetnosti, a prekoputa paviljon posvećen kralju Adolfu. Par metara dalje Place de la Constitution i Gëlle Fra Memorial. To je ustvari visoki obelisk sa pozlaćenim kipom žene na vrhu, pa odatle i naziv Zlatna žena. Podignut je 1923.godine u čast palim Luksenburžanima u Prvom svjetskom ratu. Hitler ga je srušio, da bi tek 1984.godine restauriran i simbolizira slobodu i otpor naroda Luxembourga. Nalazi se na zidinama Beck bastiona, podignutoga 1644.godine za vrijeme prve španjolske vladavine. Poslije je nadograđivan i rušen. Odatle se najljepše vidi mali park i dio grada ispod zidina. Unutar zidina se sakrio Petrusse Casemates, mreža tunela i otvora sa 54 topa, koji su branili grad.
Par metara dalje je još jedan trg sa Nacionalnom knjižnicom i bočnim ulazom u Katedralu. Glavni je ulaz iz paralelne ulice Rue de Notre Dame. Katedrala Blažene Djevice je izvorno bila isusovačka crkva. Gradnja je započela 1613.godine. To je izvanredan primjer kasne gotike, sa komponentama i ukrasima renesansnog stila. Do nje je još jedna crkva izgrađena 1742.godine, koja ja za vrijeme Francuske revolucije bila kazalište. Posebno se ističe njen portal. Dalje niz ulicu su zgrade suda, koje uokviruju veliki trg. Sa njega vodi lift u donji dio grada ispod litica. pa onaj drugi most Viaduct, koji vodi nazad na željezničku stanicu preko Pétrusse doline i riječice, koja će se malo dalje uliti u za nijansu veću Alzette. Zovu ga i „Stari most“ ili Viaduct, jer je izgrađen 1861.godine od kamena sa 24 luka visoka 45m. Stabilno stoji za razliku od Novoga mosta, koji treba dobiti zamjenu nešto niže.
Trgovi staroga grada
Od trga Hamilius gdje je autobusna stanica, svega stotinjak metara je udaljena mala Vauban utvrda, sa zanimljivim stazama, koncentričnim krugovima. Takvih je utvrda bilo na sve strane. Nekada biti utvrđen grad značilo vječito biti pod opsadom, što je dvojako koštalo. Prvo zbog troškova vojske i drugo biti bez prihoda zanatlija od trgovine i poljoprivrede. Svaki osvajač u susjedstvu želio ju je osvojiti da bude njegova. Na kraju je donešena odluka da se zidine maknu i proglasi nebranjeni grad, što je i učinjeno.
Sa trga Hamilus kreće Gran Rue i još jedna paralelna ulica, koje sa još nekim poprečnim čine glavnu pješačku i šoping zonu. Obe vode do istoga trga Place d’Armes. Obje su krcate restoranima, kao i sam trg, koji je postao mjesto okupljanja mladih i starih, mještana i turista. Na njemu je i muzički pavilion, gdje su cijeli dan u okviru Ljeta u Luksemburgu svirali orkestri. Uz to bila je subota i buvljak. Trg je završen je 1671. godine. Francuske postrojbe Luja XIV su zasadili lipe i trg koristile za vojne parade. Na njemu je Gradska palača Cercle Municipal sa nekoliko velikih dvorana, gdje su neke tijela EU svojevremeno zasjedala. Povezan je mostom sa novim zdanjem kulturnog centra Le Cité.
Odmah do njega je i najveći trg u gradu Place Guillaume II, prema vladaru Nizozemske i Luxemburga, čiji je spomenik, brončani konjanik, u centru trga. On je Luksemburgu dao da osnuju svoj Parlament. Tu je trg bio još od 13.stoljeća zajedno sa crkvom i samostanom, koji su srušeni i materijal djelomično iskorišten za granju Gradske vjećnice, koja je završena 1838.godine. Na trgu se danas održavaju koncerti i razne proslave, kao i sajmovi i tržnica, a tu je i ured Turističke zajednice.
Treći trg Place Clairefontaine je par koraka od Katedrale. Na njemu je skoro postavljeni spomenik omiljene vojvotkinje Charlotte, koja je iz Londona u izgnanstvu preko radio BBC-a bodrila svoj narod da izdrže nacističku njemačku okupaciju. U dvije obližnje palače su dva ministarstva.
Zanimljiv je i trg Place du Théâtre, pokraj Kazališta i kapucinskog samostana koji datira iz početka 17.stoljeća. Francuzi su za vrijeme revolucije samostan pretvorili u kasarnu a crkvu u kazalište. Posebno su zanimljive brončani kipovi srednjevjekovnih zabavljača.
Grand Ducal Palace
Ulica Rue du Marché-aux-Herbes krije najljepšu palaču grada, dostojnu Velikog vojvode, čija je obitelj koristi kao gradsku rezidenciju. Imao sam je sreću posjetiti, kroz jednosatnu vođenu turu, jer je ljeti otvorena za posjete, kada veliki vojvoda koristi svoj godišnji odmor. Tada ispred nema garde, niti na vrhu tornja zastave. Grand Ducal Palace je izgrađena u stilu flamanske renesanse 1574.godine. Posebno se svojom ljepotom ističu stepenice dodane mnogo kasnije. Za njenju zadnju obnovu potrošeno je 1,6 kg zlata. Unutra su portreti cijele dinastije, originalni namještaj i mnoštvo umjetničkih djela. Palača je vlasništvo države, ali sve unutra je privatno vlastištvo dinastije. Damama će biti zanimljivo vidjeti haljinu u kojoj se lani udala priceza, istkanu i od srebrenih niti. U istoj ulici je i zgrada Parlamenta i Europska kuća, u kojoj građani mogu dobiti sve informacije o radu Europskog parlamenta i komisija.
Nacionalni muzej povijesti i umjetnosti doživio je proširenje i obnovu. Nove podzemne galerije se koriste vrlo značajne arheološke zbirke muzeja. renovirana stara zgrada je dom likovnih umjetnosti, srednjovjekovne zbirke, kovanice i medalje, te oružja. U blizini je i najstarija crkva i dominikasnski samostan u gradu St Michael. Ova današnja je izgrađena 1688.godine na mjestu prve iz 987.godine.
Nedaleko je i Gradski povijesni muzej, sa veoma zanimljivim postavkama, koje govore o povijesti grada i države. Ne propustite vožnju najvećim liftom koji sam vidio. Cijela soba ide gore dole 5 katova, a iz njega se prekrasno vidi dolina ispod zidina.
Balkon Europe i Casemates Bock
Chemin de la Corniche ili „najljepši balkon u Europi” proteže se na bedemima uz dolinu rijeke ALZETTE. Sagradili su Španjolci i Francuzi u 17. stoljeću. Sa njega je veličanstven pogled dolinu Alzette i distrikte Grund i Rham Plateau. Šetnica počinje sa trga pravde i završava preko mosta gdje su ostaci Bock utvrde. Siegfried, grof od Ardenna, kupio je 963.godine ovaj veliki stjenoviti greben na kojem gradi svoj dvorac, Imao je strateški ključnu ulogu, jer je okružen sa tri strane dubokom dolinom rijeke ALZETTE i utvrdom, koju je bilo lako braniti. Unutar stijene je Casemates Bock, sa podzemnim galerijama i tunelima obrane. Tu je boravila vojska, koja je kroz otvore gađala topovima neprijatelje. Kako se radi o uskoj i veoma dugačkoj stijeni, na četiri mjesta su napravljeni mostovi, koji su se lako mogli srušiti, ako bi neprijatelj kojim slučajem uspio zauzeti prethodni dio. Danas su od kamene, a nekada su bili drveni.
Ljubitelji šetnje neće propustiti sići u dolinu i obići zidine sa donje strane, uz potpuno drugu perspektivu na grad. Poznata Wenzel ruta vodi sa Balkona Europe u dolinu, što cestom, što stepenicama. Nemojte se čuditi zašto netko ima vrt u dolini, kada se zna pošto su nekretnine i zemljište u gradu. To je vrt muzej, dio prirodoslovnog muzeja, gdje se djeca uče kako što raste i kako se uzgaja. U dolini preko rječice je pješački kameni most Stierchen i mala utvrda sa zidinama, koja vodi u dvorište samostana. Iznad se nastavljaju dalje Wenzel zidine, čije se velike kule upravo renoviraju od temelja, jer su davno namjerno bile srušene. Bile su duge 875m i imale su 37 tornjeva i 15 ulaznih vrata. Ustvari radi se o spomenicima kako je nekada to izgledalo, jer se samo radi pola tornja, kako bi se istaknulo da nije povijesni objekat. U cijelom kompleksu će biti naselje za građane treće životne dobi.
Prolazimo kroz dvorište Neumunster opatije, u čijim su zgradama bili i samostani, bolnice, zatvor, kasarne, a sada su izložbeni prostori, gdje se održavaju koncerti i jazz večeri. Upravo je bila izložba posvećena srtipovima. I tu je zanimljiv dio staroga grada sa uskim uličicama i malim kućicama i prirodoslovnim muzejom. Kada se pređe opet rijeka unutar stijene je napravljen lift koji nas vraća na trg i Grad Pravde odakle smo prošli.
Kirchberg
Na putu za ovaj novi dio grada u Avenue de la Porte-Neuve primijetio sam jedan veliki zamak. Prvo sam mislio da je to palača velikog vojvode, zbog same veličine i ljepote. Oko nje je i park. Čudno je bilo da je nitko ne spominje u turističkim vodičima. Nekada je genaral Paton tu imao stožer. Danas je to Dom za umirovljenike Fondation J.P. Pescatore. Ne znam koliko košta boravak.
Par metara dalje je veliki trg i parking na kome je trenutno bio luna-park. Na trgu je i moderna zgrada kazališta i opere. Pitam se s obzirom na veličinu grada, tko napuni sve te silne dvorane i koliki se novci odvajaju tamo za kulturu.
Nakon prelaska najdužeg i najnovijeg mosta stiže se na moderni trg Place de l’Europe sa novom monumentalnom zgradom filharmonije sa tri koncertne dvorane, koje mogu primiti 120-1500 gledatelja. Do nje je i novi kongresni centar, a prekoputa zgrade EU Parlamenta i EU Suda Pravde, te nekih banaka i korporacija. Nešto dalje niz aveniju je veliki sportsko-kulturni centar i sajmište, te tgovački centar Auchan. Kada vidite veličinu tih EU zgrada i svu silinu EU administracije, a znajući za visinu njihovih plaća, na možete da se ne upitate čemu sve to i hoće li nešto ipak ostati i za nas obične male ljude daleko od politike.
Iza zgrade Opere je muzej moderne umjetnosti MUDAM ili Musée d’Art Moderne Grand-Duc Jean. U modernističkoj zgradi kakva dolikuje su izložbe nekoliko umjetnika. Nisam ljubitelj toga tipa umjetnosti, kao i većina ljudi i ne znam tko bi uopće nešto kupio od onoga izloženoga.
Ispod je utvrda Fort Thüngen, koja je ime dobila po austrijskom zapovjednik tvrđave, barunu Thüngenu. Sagrađena je 1732.godine i okružuje je duboki jarak. Dolazilo se kroz 169 metara dug podzemni tunel kroz stijene. Dograđivana je u nekoliko navrata, a potom srušena, gdje su na kraju ostale samo tri okrugle kule, takozvana Tri žira i bedemi ispod nje. U njoj je sada zanimljiv mali muzej Musée Dräi Eechelen.
Skraćeni tekst objavili su sljedeći mediji:
