Skoplje je glavni grad Republike Makedonije, bivše republike Jugoslavije. I danas se vodi spor sa Grčkom oko korištenja ovoga naziva. Ipak spomenik konjanika pripada Aleksandru Velikom ili Aleksandru Makedonskom i nalazi se na jednom od glavnih trgova Skoplja. Dočekati će Vas i na aerodromu i u većini gradova Makedonije.
U Skoplje smo posjetiti sajam Tehnoma, u organizaciji Obrtničke komora Rijeka, koja je većim dijelom sufinancirala put za svoje članove. Iznenali smo se veličini sajma i broju izlagača. Koga više zanima o samom sajmu može pogledati ovdje.
Nakon sajma zajedno sa izvrsnim makedonskim vodičem Aleksandrom Avramovskim smo obišli Skoplje. Mene je dojmio način prezentiranja sa jakom nacionalnom notom i ljubavi prema svojoj zemlji, čime je dio te ljubavi prenjeo i na nas. Ostali smo iznenađeni koliko se toga napravilo i što se sve radi kako bi se grad pretvorio u jednu modernu turističku metropolu. Skoplje je jedno veliko gradilište, gdje se grade tri mosta, 15 zgrada i 58 spomenika posvećenih povijesnim osobama, koje su obilježile povijest Makedonije. Ideja projekta Skopje 2014 je i jačanje nacionalnog identiteta, kroz brandiranje Aleksandra Velikog, Filipa II Makedonskog, Ćirila i Metodija, Cara Samuila i ostalih. Grad je pun konjanika i spomenika koji simboliziraju razne događaje poput Ilindenskog ustanka i slično. Cijeli grad se pretvara u jedan udžbenik povijesti Makedonije. Još nije sve završeno ali kada bude turisti će imati što slikati. Naš vodič nam je rekao da do prije par godina obilazak Skoplja je trajao pola sata i sve ste vidjeli. Danas Vam za brzinski obilazak treba pola dana, a ako hoćete vidjeti sve i ući u mnoge muzeje onda odvojite dva puna dana. Posebno su interesantni turisti sa dalekog istoka, koji nemaju pojma o povijesti, ali kod svakoga spomenika naprave desetke slika.
Nakon panoramske vožnje i razgledanja užeg centra grada iskrcali smo se podno tvrđave Kale i dalje nastavili pješice. Prva moderna zgrada je Memorijalni centar holokausta, posvećen stradalim Jevrejima u Makedoniji. Malo ljudi zna da je Makedonija jedna od rijetkih zemalja u svijetu, koja je priznala stradanja i donijela zakon o obeštećenju. Preko puta nje je počinje kompleks petnaest zgrada vladinih institucija i državnih ustanova, građenih raznim stilovima od antike preko baroka do neoklasicizma. Sve su poredane jedana do druge uz obalu Vardara i svaka je impozantna na svoj način. Mišljenja su podijeljenja, ali osobno podržavam takvo razbacivanje novcem, kako mnogi misle, jer će nešto ostati i generacijama iza. Prolazimo pored zgrada kazališta i Muzeja Makedonske borbe idemo pored gradilišta fontana i spomenika Filipu II Makedonskom do stare čaršije. Na putu nam je crkva Svetog Dimitrija sa zvonikom. Unutra prekrasan oltar i freske, koje se nekim čudom pojavljuju ispod crnih naslaga taloženih kroz stoljeća. Sada je prilično dobro vide, a kažu da su prije nekog vremena zidovi bili potpuno crni i da nisu posljedica restauracije.
U starom gradu miris ćevapa nas odmah podsjeća da je vrijeme ručku. Kako proći a ne probati. Uz ćevape dobijete i ljutu pečenu papriku i luk. Dok je jedete suze idu na oči. Obilazak nastavljamo krećući se uskim uličicama sa kaldrmom prepunih raznih zanatskih radnji i trgovina. I ovdje mnogi zanati nestaju i gase se, pa vlada poduzima mjere da se sačuvaju. U nekadašnjem bezistanu, gdje se trgovalo tekstilom, gotovo da je sve prazno. Najbolje prolaze trgovci suvenirima i zlatari. Možete kupiti razne vrste opanaka i rukom tkanih ćilima i ponjava.
Nazaobilazne za turiste su i dvije džamije u koje se može ući, ali se mora obuća ostaviti vani ispred vrata. U nekadašnjem hamamu, gdje se moglo okupati sada se održavaju koncerti na klaviru. Taj skopski hamam je jedinstven po tome što se napravljen simetrično, pa su se u njemu mogli kupati i muškarci i žene istovremeno, ali svako u svojoj polovini. Do tada se kupalo svaki drugi dan. U hanu, gdje su nakad trgovci noćili sa svojom robom i karavanom danas je Fakultet za likovnu umjetnost, pa se tu mogu vidjeti neki radovi budućih umjetnika. U nekim kafićima se ne služi alkohol. Svi piju turski čaj sa malim komadićem limuna, koji košta svega 1,2 kn. Uvečer smo vidjeli i kafić pun srednjoškolki odjevenih tipično za muslimanske zemlje. Nismo se penjali na tvrđavu, jer je krenula kiša, a već je padao i mrak. Odozgo je vjerojatno pogled fantastičan.
Vratili smo se nazad i prošli pored nove osmokatnice Arheološkog muzeja, sa visokim stupovima, izgrađene poput Aristotelovog Liceuma u kome je svoje znanje sticao i Aleksandar Veliki. Potom smo prešli preko starog turskog kamenog mosta iz 15.stoljeća i stigli na centralni trg sa mnogim spomenicima, a najveći je posvećen Aleksandru Velikom. Velika fontana oko njega i lavovi uz muziku i razne boje izvode svoji program. Oko trga se gradi mnogo toga. Sa trga je prekrasan pogled posebno noću , kada su stari most i zgrade na suprotnoj obali obasjani reflektorima. U rijeci dva vodoskoka koji visoko bacaju vodu u zrak, praćenu izmjenom boja.
Nešto dalje se vide Trijumfalna kapija Makedonija. Nešto manja od one u Parizu, ali sa reljefima opet iz povijesti. Na vrh se možete popeti. S druge strane je park sa nekoliko spomenika i komplesk sa vječnom vatrom. Glavna pješačka zona je prepuna trgovina, restorana i kafića. U njoj je i Muzej Majke Tereze i dvije statue ispred. Unutra mnoštvo slika i nešto stvari iz njenoga života. Na katu iznad mala kapela, a u prizemlju bogat izbor suvenira posvećen ovo izuzetnoj ženi. Pješačka zona završava zgradom stare željezničke stanice, koja je dijelom srušena u zemljotresu. U njoj je sada muzej.
Jedna od atrakcija je i veliki metalni križ (Milenijski krst), koji stoji na vrhu brda Vodno i koji se lijepo vidi iz grada posebno noću. Visok je 67 metara i dva puta teži od Kipa slobode u New Yorku. Do njega vodi žičara. Nekadašnji stadion Vardara je obnovljen i kapacitet mu je 35.000 sjedala. Nosi ime Filip II Makedonski i primjer je modernog stadiona sa natkrivenim tribinama.
Još mnogo toga bi se moglo vidjeti da je vremena. U svakom slučaju kada radovi budu bili gotovi Skoplje će zasjati punim sjajem i biti će nezaobilazna točka svakog turiste. Draž tome će dati i brojni autobusi na kat, od kojih su neki isključivo za turiste.
Kako će sve izgledati nakon 2014. godine pogledajte u kratkom filmu.
