Na putu za Rondu navratili smo u Marbellu ponovo nakon niza godina. To je jedno od najmondenskijih i najskupljih turističkih mjesta Andaluzije. Ostavili auto u garaži ispod Avenide del Mar i Alameda parka tik do plaže i prošetali njime slikajući se pored mnogobrojnih skulpura Salvadora Dalija. Sunce je uspjelo nekako se probiti kroz kišne oblake i nama dalo šansu da se ne smičimo. Otišli smo do glavnog gradskog trga Plaza de lis Naranjos sa vijećnicom i procvjetalim stablima naranči koja su intenzivno mirisala. Ništa čudno nije vidjeti velike plodove naranči i cvjetove na istom stablu. Plodovi su obično truli. Oni koji nisu truli su gorki i kiseli. Rekli su nam da su jestivi samo kada je sitan list. Što to znači ne znam. Gotovo svi drvoredi po ulicama su po cijeloj Andaluziji od stabala naranči. Obišli smo još ostatke zidina i stigli do drugog trga sa crkvom Plaza de la Iglesia. I tu su se spremali za procesije. Prošetali malo uskim uličicana i vratili se po auto u garažu.
