Bilbao je sa 350.000 stanovnika najveći grad u Baskiji, na sjeveru Španjolske. Iako se proteže sve do Biskajskog zaliva i ima morsku luku, teško se može smatrati gradom na obali mora. Centar grada se smjestio desetak kilometara južnije na rijeci Nervion, koja ga dijeli na stari i novi dio. Poslije grada ona će se spojiti sa rijekom Irauregi i načiniti dugačko široko ušće. U istočnom dosta skučenom dijelu grada Casco Viejo su uske uličice pune trgovina, kafića i restorana. Na suprotnoj strani rijeke i u ostatku grada je zapanjujuća suvremena arhitektura i Guggenheim muzej koji je dao pečat gradu i proslavio ga. Za razliku od mnogih španjolskih gradova, koji su radi poplava izmjestili korito rijeke van grada, Bilbao je svu svoju ljepotu vezao upravo za rijeku. Prostrana šetališta , čudni mostovi i prekrasne zgrade na obalama sa raznobojnim fasadama, tjerati će Vas da prošetate i obiđete sve pješice. Obilazak na neki drugi način je prevara samoga sebe. Čudno je da su Baski decenijama pokušavali dobiti samostalnost terorističkim akcijama, koje su zgražavale svijet, a onda izgradili sve ovo. Možda je to upravo i bilo rješenje španjolske vlasti da upumpa ogromni novac u grad i smiri stanje. Baski pričaju baskijski jezik, koji je veoma teško razumjeti. Natpisi ulica su svi i na španjolskom, a engleski je svuda prisutan u govoru velikog broja ljudi.
Promet
Aerodrom Bilbao na koji smo sletjeli je udaljen 12 km od grada. Moderna zgrada koju je projektirao poznati svjetski arhitekta Santiago Calatrava najbolje se vidi iz zraka dok slijećete. Sa njega se do grada za svega petnaestak minuta stiže redovnom autobusnom linijom 3247 Bizkaibusa za svega 1,4€. Bilbao ima i dvije metro linije L1 i L2, koje centrom grada idu zajedno, a onda se račvaju i svaka ide svojom obalom zaliva na sjever. U gradu još prometuju gradski autobusi i moderna tramvajska linija. Za turiste je osmišljena BILBAOCARD kartica koja nudi besplatan neograničen prijevoz gradom i popuste za ulazak u neke muzeje, restorane i trgovine, te dvije vođene dvosatne ture subotom i nedjeljom. Jedna obilazi stari grad, a druga novi. Nema visokih temperatura tipičnih za jug. Dapače prosječna ljeti je 17 oC – 23oC, a zimi 8 oC-14 oC. Nažalost po turiste nekada zna biti magle i kiše. Mi smo imali sreće da smo nakon 5 dana oblaka i kiše dočekali dva sunčana dana. Bilbao je nekada živio od željezne rude i čelika, a danas od uslužnih djelatnosti namijenjenih korporacijama i turizma. Luka ima ogroman promet i ima stalne veze sa više od 500 luka po svijetu.
Obalama rijeke
Rijeku koja krivuda dolinom premošćuje u gradu deset mostova. Neki su samo za pješake. Sa njih je često i najbolji pogled na okolne obale. Novi mostovi su čuda arhitekture. Odsjeli smo u modernom Hotelu Hesperia Bilbao**** koji je na samoj desnoj obali rijeke i ispred koga je široka šetnica. Bili smo gosti Basquetour agencije koja promiče turizam u Baskiji. Rijeka je očigledno nekada bila mnogo šira. S obje strane su gotovo cijelom dužinom dodane nove površine, koje drže bezbrojni stupovi u vodi. Negdje su i natkrivene, negdje su dječja igrališta. Pogled kao iz bajke na obje strane. Futuristički mostovi, neboderi i Gugenhajmov muzej. Oni željni pogleda na grad iz visine, mogu se ukrcati u dvjestotinjak metara udaljenu uspinjaču Funicular de Artxanda i uživati u prirodi na vrhu brda. Vozi već skoro stoljeće.
Ah taj Calatrava
Gotovo odmah ispred hotela je jedan od modernih simbola grada, pješački most Zubizuri, kojeg je u svom stilu napravio Santiago Calatrava. Dok šetate njime pitate se kako prkosi zakonima gravitacije. Mostovi su dojmljivi noću, kada su osvjetljeni. Dva visoka staklena nebodera Arata Isozaki u pozadini samo upotpunjuju dojam, a iza njih je trgovački centar. Stižemo do sljedećeg mosta i gradske vijećnice Ayuntamiento izgrađene 1892.godine u eklektičnom stilu. Ispred skulptura Jorge Oteiza . Mnogo je skulptura i drugih umjetnika na raznim mjestima po gradu. Idemo dalje obalom pokraj parka u pravcu staroga grada. Dan majki je i svi nose cvijeće. Na jednom mjestu improvizirana tržnica cvijećem. Gužva je neopisiva mada su cijene dvostroko više nego kod nas. I voće je dosta skuplje mada većina dolazi iz južnošpanjolske pokrajine Andaluzije.
Puente Arenal
Ulaz u stari grad Casco Viejo je kod mosta Puente de Arenal, koji spaja ulice ispred prekrasne zgrade glavne željezničke stanice Concordia sa parkom i trgom. Na trgu se nalazi prekrasna neobarokna zgrada opere Teatro Arriaga, izgrađene 1890.godine, koja je nakon velikog požara obnovljena i proširena tri desetljeća kasnije. Ime je dobila po Baskijskom Mozartu. Trg nosi ime po crkvi San Nicolas izgrađenoj 1754.godine u baroknom stilu. U parku je posebno subotom i nedjeljom veoma živo. Na pozornici se odvijala predstava u srednjovjekovnim kostimima posvećena tvorcima grada.
Cisco Veijo i Plaza Nueva
Ulazimo u stari grad sa uskim uličicama prepunim trgovina, restorana i kafića. Najpoznatije su sedam ulica, koje tako i zovu i svima morate proći da osjetite život Cisco Viejo četvrti. Par koraka dalje je četverougaoni glavni trg Plaza Nueva, na kojeg možete samo nabasati prolazeći kroz neki prolaz iz okolnih uličica. Ustvari to je ogromna neoklasicistička zgrada iz 1851.godine sa velikim unutarnjim dvorištem i kolonadama, prepuna života i danju i uvečer. Nedjeljom je tu buvljak, a djeca i njihovi roditelji razmjenjuju sličice koje skupljaju. Na trgu neka folklorna grupa izvodi tradicionalne narodne plesove. Ne znamo da li je tako stalno ili samo imamo sreće. Gradnja trga je dugo trajala, jer su stanodavci staroga grada zaustavili gradnju bojeći se konkurencije novih luksuznih stanova. Za vrijeme posjete kralja, investitori su mu se obratili i obećali da će trg nosti kraljevo ime, te da će podići njegovu statuu na konju. Dok je trg izgrađen kralj je umro i trg nikada nije dobio konjanika. Na drugom obližnjem trgu se nalazi arheološki i etnografski muzej poznat kao Museo Vasco. Vrijedi dati 3€ i vidjeti tko su bili Baski, njihovu kulturu i nošnje. Šetajući niz uličice pješačke zone nailazite na mali trg i katedralu Santiago, uguranu između zgrada, građenu u periodu 14.-15.stoljeće. Nikada nije dobila drugi zvonik, jer se opasno nakrivila, pa su morali raditi potporne stubove. Oko njene apside ,sa vanjske strane su izgrađene male trgovine, koje i danas rade.
Mercado de Ribera i Atxuri
Odlazimo na obalu rijeke. Tu je svakako najzanimljivija tržnica isključivo hrane Mercado de Ribera, koja je najveća takve vrste u Španjolskoj i Europi. Izgrađena je 1930.godine, nalazi se uz obalu rijeke, a štandovi se prostiru na nekoliko katova. Posebno su zanimljivi stakleni vitraži. Njena veličina i ljepota se najbolje vide sa suprotne obale. A unutra nema čega nema. Nažalost nedjelom ne radi. Iza nje, do istoimenog mosta se ugurala crkva San Anton. Prolazimo pored bolnice sa početka 20.stoljeća od žutog kamena sa grčkim stubovima na ulazu. Kamena zgrada stare željezničke stanice Atxuri u neobaskijskom eklektičnom stilu, izgrađena 1883.godine. Dolazimo do nekadašnje crkve, a sada muzeja Museo Diocesano de Arte Sacro na trgu Encarnacion. Za simboličnu ulaznicu od 2€ se može vidjeti osam stoljeća povijesti crkve na tim prostorima, uz mnogo umjetnički djela, slika i zlatnih predmeta. I to bi bilo sve od staroga grada. Šopingholičari mogu danima lutati duž sedam paralelnih ulica prepunih trgovina, a ljubitelji dobre kuhinje mogu probati razne tapase, zalogaje na štapićima, koje ovdje zovu pincho. Ako se pređe San Anton most i stigne se do novoga trga Saralegi Plaza, okruženog novogradnjama. Noge više nisu slušale pa smo odustali. U sredini je velika stara obnovljena peć sa dimnjakom za dobivanje željeza. Par koraka dalje je veliki park sa amfiteatrom i novom sportskom dvoranom Miribilla. Na obali iznad Riberra mosta je Muzej reprodukcija. Uglavnom su izložene kopije djela klasične skulpture Grčke i Rima i služi za edukaciju djece. Vraćamo se tramvajem u hotel.
Noviji dio grada od prije 100 godina
Drugi dan idemo u obilazak dijela grada koji je napravljen planski prije stotinu godina , kada se grad morao širiti i na ovu stranu rijeke. Zamišljeno je da sve ulice kreću iz centralnog trga Plaza de Don Federico Moyua i radijalno se šire do mostova koji su tada izgrađeni. Oko ulica su vremenom nicale zgrade, a mnoge su kasnije zamijenjene novijima.
Krećemo sa trga Plaza Circular na kome je spomenik utemeljitelju grada Don Diegu Lopezu de Haro i donedavno najviši neboder u gradu. Tu je i najbolje uređen ured turističke zajednice koji smo ikada vidjeli. Na trgu je i ulaz u dvije željezničke stanice Bilbao Abando i Concordia gdje vrijedi ući i pogledati veliki vitraž. Sama zgrada je gledana sa rijeke veličanstvena i veoma neobična.
Tu počinje glavna i najduža ulica Bilbaoa Gran Via ili točnije Calle Gran Vía Diego Lopez de Haro. Nije samo ime dugačko. Ona je duga 1,6 km i prepuna je robnih kuća. Prolazimo pored zanimljive zgrade Uprave Provincije Biskaj, čiji je Bilbao glavni grad. Pored i paralelno su ulice sa mnoštvom restorana. U jednom (Cafe Irvna ) smo navečer uživali u pinchosima i flamenku. Iako je trebalo rezervirati unaprijed, ugurali smo se nekim Njemcima za stol. Gostujuća grupa iz Malage je napunila dvoranu i oduševila prisutne.
Plaza Moyua
Veliki kružni tok sa fontanom i parkom u sredini je poslovni centar grada. Na njemu su neke od najznačajnih zgrada u gradu. Napravljene su u periodu 1894.-1926.godine u raznim stilovima. U nekima su središta velikih kompanija i banaka. Najstarija zgrada je napravljena po uzoru na zgrade na briselskom Gran Platz trgu. Sin vlasnika željezare se zaljubio u Brisel i po povratku sa studija želio je živjeti u takvoj zgradi i u Bilbaou. Naravno da je tata želju ispunio. Ali nije zanimljivo samo gore ,treba sići i dole u metro stanicu i vidjeti kako je umjetnički osmišljena. Takvih stanica je nekoliko na najprometnijim trgovima i sigurno čete ih zapaziti, ako koristite podzemnu željeznicu. Njihovi su često ulazi na ulicama polukružne prozirne cijevi, koje odlaze u podzemlje. Tu je upravo počela kiša, pa smo pobjegli u jedan restoran i ručali napokon nešto što nije pinchos, mada je bilo servirano kao skup više pinchosa.
Sa Plaza Moyua vodi glavna pješačka ulica Ercilla Kalea sa mnoštvom trgovina. U okolnim ulicama su brojne robne kuće. Stižemo do još dva zanimljiva trga i nastavljamo do nekadašnje vinarije iz 1909.godine, a sada kulturno sportskog centra La Alhondiga. Prvobitno je trebala biti zgrada Gugenheim muzeja, ali je odlučeno da se da na korištenje građanima Bilbaoa. Napravljena je knjižnica, media centar, fitness, aerobik i plesni studio, a vrhunac je na krovu bazen sa kupačima čije stakleno dno vidite dok prolazite hodnikom 30 metara ispod. Prolazimo pored još jedne futurističke staklene zgrade Uprave za zdravstvo osiguranje i vraćamo se opet na trg Moyua.
Plaza Euskadi
Na putu do drugog najnovije izgrađenog velikog trga Euskadi Plaza prolazimo pored veoma zaniimljivih zgrada. Na trgu je Museo de Bellas Artes sa umjetničkim djelima ne samo baskijskih umjetnika. U staroj i novoj zgradi kriju se remek djela i poznatih svjetskih majstora. Pametno je uzeti zajedničku ulaznicu sa Guggenheim muzejom i uštedjeti ponešto. Ispred zanimljiva instalacija. Sve vrste svjetiljki i rasvjetnih stupova koje možete vidjeti u Bilbau. Trgom dominira najviši neboder Baskije, Torre Iberdrola sa 40 katova i 165 m visine. Utrošeno je 60.000 tona betona, 8500 tona željeza, a 9.600 dvostrukih prozora ,pokriva površinu od 44.000 m². Zgrada je poslovna i nažalost se ne može na vrh, odakle je pogled veličanstven. Druga zgrada je novi shoping centar, a posebno je zanimljiva zgrada sa najskupljim stanovima u gradu. Kada se gradila četvorni metar je koštao 9000€, ali je zbog krize sada 5000€, što je i dalje trostruka vrijednost od drugih. Zanimljiva je po tome što su na njoj ugrađeni svi arhitektonski elementi raznih stilova, koji se nalaze na raznim zgradama po gradu. Pa tako tu se mogu vidjeti svi tipovi prozora, kupola…
Euskalduna Palace
Sa trga do novoga zdanja Euskalduna Palace vodi put i kroz ogromni park Dona Casilda. Zelenilo, fontane, paviljoni, jezerce, labudovi. Euskalduna Palace je kongresni centar, ali se tu održavaju koncerti i druge manifestacije. Ima dva potpuno različita lica, pa je vrijedi pogledati i sa suprotne obale. Ako volite parkove i moderne skulpture, možete još šetati duž obale sve do Gugenheim muzeja. Iza nje, praktično ispod mosta u obliku bumeranga, koji čudno skreće preko rijeke, je zgrada pomorskoga muzeja. Dio industrijske baštine i lučkih dizalica , brodova je izložen vani i u kanalima. Nešto dalje je preko trga Plaza Sagrado Corazón de Jesús, na kojem je veliki kip Isusa, se stiže na novo izdanje najstarijieg španjolskog stadiona San Mamés gdje igra Atletico Bilbao još od 1913. godine. Tu je i autobusna Termibus i željeznička stanica San Mames.
Šetamo obalom kroz prekrasno uređen park sa mnogim djelima moderne umjetnosti. Tu su nekada bila brodogradilišta i luka. Slomom privrede prije 30 godina, gradske vlasti su pozvale najpoznatije svjetske arhitekte da osmisle novi izgled cijele te oblasti. Tako je nastao park, dječija igrališta, hoteli, shoping centar i već spomenute zgrade. U njemu još jedan čudan pješački most, koji praktično završava na 1.katu zgrade Univerziteta, koja dominira suprotnom obalom.
Guggenheim muzej
Konačno stižemo do glavne atrakcije grada. Muzej je otvoren 1997.godine, a projekt je izradio Frank Gehry. Valovita struktura od titaniuma i stakla u kombinaciji sa vapnencom, čini ovu građevinu jedinstvenom u svijetu. Ako ste propustili posjetiti Guggenheim muzeje u New Yorku i Veneciji evo još jedne prilike u Bilbau. Vrijedi ući i provesti nekoliko sati unutra, gledajući čudne instalacije napoznatijih svjetskih umjetnika. Mnogi će se pitati čemu sve to i da li je to uopće umjetnost, ali svi će ući unutra. Obavezno treba obići oko muzeja i vidjeti poznatu brončanu skulpturu La Mama u obliku pauka ili Puppy skulpturu od čelika, zemlje i raznobojnoga cvijeća u obliku psića.
Pored muzeja je još jedan čudni most nazvan po Princezi od Španjolske. To je ustvari most na kat, koji ne povezuje dvije obale već susjedno brdo, ide preko zgrada i kroz njih i konačno se spušta na drugoj obali na tlo. Čak prolazi posred Guggenheim muzeja. Dobra stvar je što se odozgo dobro vidi sama zgrada muzeja pored čijih krovova prolazite. Da bismo sišli sa mosta na suprotnoj obali moramo sedam katova liftom ili stepenicama.
Puente Vizcaya
Ipak najčudniji most od svih je desetak kilometara sjevernije. To je Puente Vizcaya 164 m duga i 50 m visoka metalna konstrukcija i viseća platforma koja s jedne obale na drugu svakih 8 minuta prevozi 6 auta i nekoliko desetaka putnika. Pješaci se mogu popeti na vrh liftom i preći most uživajući u pogledu na luku. Pod zaštitom UNESCO-a je , a izgrađen je 1893.godine. Prelazak unutar platforme košta svega 0,35€, ali je zato prelazak pješice po vrhu dvadeset puta skuplji. Pojedinim danima hrabri se mogu okušati u bungee skokovima. Do tamo vozi metro i to s obje strane ušća, ali je bolje ići vlakom C1 Bilbao Abando – San Mames – Santurtzi (Portugalete) sa glavne željezničke stanice ili stanice kod autobusne, koji staje na samoj obali, dok su metro stanice u gradu pa se treba snaći. U sva tri slučaja treba pješice proći još 600m. Vožnja traje oko 22 minute. Pomalo je zastrašujuće dok prolazite pored napuštenih tvornica i polusrušenih kuća radničkih naselja u kojima ljudi žive i danas. Više na www.puente-colgante.com.
