Heidelberg je grad s 145.000 stanovnika u njemačkoj pokrajini Baden-Württembergu. Nalazi se u dolini rijeke Neckar desetak kilometara od Mannheima. Iznad grada se uzdiže brdo s ruševinama dvorca stradalog u požaru 1764. godine. Diči se najstarijim sveučilištem Njemačke iz 1386. godine. Nije stradao u savezničkim bombardiranjima jer nije imao jake industrije kao niti danas, kada živi od posjeta 11,9 milijuna turista godišnje. Bio je jak centar nacista još prije rata, a kasnije baza američke vojske.
Ako dolazite vlakom najbolje se opskrbiti informacijama na stanici u prvom od nekoliko turističkih informativnih centara grada. Pored je i međugradska autobusna stanica. Tko ne voli mnogo pješačiti može odmah sjesti na neki gradski autobus jer su glavne atrakcije udaljene 4 kilometra. A vraćati se onda možete pješice sve do Bismark trga, koji je glavno prometno čvirište gradskih autobusa i tramvaja. Ja sam tamo uzeo hotel.
Glavna ulica
Hauptstrasse je pješačka zona prepuna trgovina, kafića i restorana. Duga je skoro 2 km i jedna je od najdužih u Europi. Pješacima i trgovinama pripada veći dio. Pruža se između Bismarckplatza i obale Neckara odakle krećemo pješice u obilazak. Glavna ulica prolazi mnogim trgovima, prepuna je palača i tradicionalnih kuća. Muzej Kurpfälzisches se nalazi u baroknoj palači Morass s prekrasnim dvorištem i vrtom i i arheološkim postavkama od prapovijesti, Rimljana do stilskih soba palače i slika velikih umjetnika 19. i 20. stoljeća. Ističu se zbirke Frankenthalskog porculana i srebrnog posuđe posljednjih vladara.
Glavni trg je Marktplatz. To je najstariji trg grada, nekadašnja trnžica, s brojnim lokalima gdje se ljudi okupljaju i uživaju u piću i hrani, kao i u okolnim uličicama. Na njemu je pročelje ogromne zgrade Gradske vijećnice Rathaus koja se pruža niz Glavnu ulicu. Ispred vijećnice je fontana s Herkulovim kipom iz 1706. godine. Simbolizira herojske napore stanovnika u obnovi razorenog grada u proteklim ratovima. Kip Herkula je replika a original se čuva u Na trgu je i crkva Heiliggeistkirche, izgrađena 1398. godine na mjestu još starije. Neki djelovi unutrašnjosti i toranj datiraju iz kasnijeg vremena. U njoj je nastala poznata Blblioteca Palatina, koja je opljačkana i knjige prenesene u Rim 1623. godine. Od 5000 knjiga i 3524 rukopisa, samo je 885 vraćeno 1816. godine. Danas pripada evangeličkoj crkviu. Na 38 m visoki toranj vodi 208 stepenica odakle je prekrasan pogled na grad i dvorac na brdu. U njoj se održavaju razni koncerti.
Odmah slijedi mali trg Kornplatz gdje se nekada trgovalo žitom. Na njemu je palača Palais Prinz Carl, poznata po zabavama za aristokraciju u 18. i 19. stoljeću. Duga je lista poznatih osoba koje su tu bile. Jedna je i carica Sisi. Danas služi za raskošna vjenčanja i bankete. S trga vozi uspinjača do dvorca. Kupovinom karte kupuje se i ulaznica za dvorac. Uspinjača vozi i dalje na vrh brda.
Zadnji na koji nailazimo je Karlsplatz u podnožju dvorca. Nastao je 1805. godine na mjestu srušenog franjevačkog samostana. Na njemu je Heidelberška akademija znanosti i dva najstarija studentska kafića Gasthaus Zum Seppl iz 1634. godine, i obližnji Gasthaus Zum Roten Ochsen iz 1703. Za vrijeme Adventa i božićno-novogodišmkih praznika na trgu je klizalište. Na mnogim drugim trgovima su štandovi s prigodnom ponudom. S ovog trga je najljepši pogled na dvorac. Također i noću kada je osvijetljen.
Stari most
Odlazimo opet na rijeku na Stari most (Alte Brücke) Izgrađen u 18. stoljeću od pješčenjaka umjesto drvenog. Povezuje stari grad s dijelom grada Neuenheim. Prolazimo kroz srednjovjekovna vrata s dvije kule, dio nekadašnjih gradskih zidina. Na mostu se nalaze skulptura Carlu Theodoru, koji je dao izgraditi most i rimskoj božici Minervi. Na obali uz drugu stranu mosta se nalazi Ljubavni kamen. To je okrugli kameni prsten, gdje zaljubljeni parovi pomoću lokota zaključavaju vječnu ljubav, a potom bacaju ključ u rijeku. Naime, tu su 1808. godine sastajali pisac i pjesnik Eichendorff i njegova voljena o čemu govori i pjesma Pogled.
Put filozofa
Najljepši pogled na grad i dvorac Heidelberg nalazi se na 440 metara visokom brdu Heiligenberg. Tu mogu vidjedi ruševine samostana sv. Mihovila i sv. Stjepana, bunar uklesan u stijenu i ogromna pozornica na otvorenom iz vremena nacionalsocijalizma Thingstätte. Ljubitelji šetnje u prirodi neće propustiti obići pješačku stazu i sve to posjetiti. Philosophenweg ili put filozofa je svjetski poznato šetalište na kojem zbog blage klime čak rastu bademi, smokve i kesten.
Brana
Propuštam pentranje po brdima i zadovoljavam se pogledom odozdo. Odlazim kod brane preko koje je pješačka šetnica. Rijeka Neckar je zahvaljujući 27 brana i brodskih prevodnica plovna 200 km od ušća u Rajnu blizu Mannheima sve do Plochingena / Wernaua. Tim je svladana 160,7 m visinska razlika.
Brane pored transporta brodova reguliraju protok vode, štite od poplava, daju struju i vodu i nude priliku za vodeni sportove. Postoje mnogi turistički kruzezi koji ne voze ponedjeljkom, kao što su zatvoreni muzeji. Odmah nailazim na slavoluk po uzoru na rimske podignut 1781. godine u čast Electora Karla Theodora.
Univerzitet
Odlazim u četvrt gdje se nalaze zgrade najstarije Univerziteta Njemačke. Prolazim pored velike crkve u kojoj je Muzej sakralne umjetnosti i liturgije. U bočnoj ulici stražnje strane stare zgrade Univerziteta je jedinstveni u svijetu Studetski zatvor Studentenkarzer koji je bio u funkciji od 1778. do 1914. Zatvarani su zbog sitnih prijestupa časne gospode (Kavaliersdelikte) poput narušavanje mira, opijanja u javnosti, vrijeđanja vlasti, neslanih šala između studentskih bratstava i sudjelovanja u dvobojima. Zatvor bi trajao od tri dana do četiri tjedna ali se moglo prisustvovati predavanjima. Zidovi su svi u grafitima i slikama i predstavljaju svojevrsno umjetničko djelo. Može se posjetiti kupovinom zajedničke ulaznice za Univerzitetski muzej. U prizemlju je predstavljena povijest sveučilišta. Posebno je impresivna stara dvorana za predavanja i rektorat. Svoj pečat su mu dali filozofi Hegel i Jaspers, kemičar Bunsen, fizičar Helmholtz, ekonomist Weber i filozof Karl. Na 12 fakulteta je upisano oko 28.000 studenata. Ispred ulaza na trgu je Fontana lavova (Löwenbrunnen). Nekada je služila za pitku vodu a danas je popularno sastajalište i polazište za mnoge gradske ture. Kaže se da lav simbolizira snagu Izbornog Palatinata. U skulpturu lava urezan je datum 1712, mada se ne zna točan datum nastanka fontane. U obližnjem nekadašnjem augustinskom samostanu je Martin Luther 1518. godine pravdao svoje teze u poznatoj Heidelberškoj raspravi. Šetamo do prekrasne Univerzitetske biblioteke i Univerzitetske crkve.
Dvorac
Schloss Heidelberg iako ruševina od crvenog pješčenjaka je među najvažnijim renesansnim građevinama sjeverno od Alpa. Nalazi se na brdu Königstuhl i dominira pogledom na stari centar grada. Do njega se može autobusom i uspinjačom s trga Kornmarkt, koja produžava još jednu stanicu do vrha brda. Prvi dio je izgrađen prije 1225. godine, da bi bio proširen na dva dvorca oko 1294. Udarom groma 1537. je uništen gornji dvorac. Proširen je opet 1650. godine, da bi ga krajem 17.stoljeća uništili Francuzi u stalnim ratovima. Konačno 1764. još jedna munja izazvala je požar i sve pretvorila u ruševine. Pet stotina godina bio je dom Knezova elektora iz Palatinata, koji su stalno nešto dograđivali, želeći svoje ime ostaviti povijesti. Niz impozantnih renesansnih građevina poput Gläserner Saalbau, Ottheinrichsbau, Friedrichsbau i Englischer Bau i njihova veličanstvena pročelja uokviruju dvorište.
Palača Ottheinrich je jedna je od najljepših i najstarijih građevina njemačke renesanse. Brojni kipovi vladara, antičkih heroja i rimski careva krase fasade. Zbog zaštite od propadanja originali su danas su smještene u dvoranama i mogu se pogledati izbliza. Brojne izložbe se održavaju u Carevoj dvorani i Dvorani lordova. Muzej o povijesti farmacije nalazi se u podrumu palače. Palača Friedrichsbau također obiluje figurama, ali ovaj puta predaka kraljevske obitelji, čime je Friedrich IV ovjekovječio svoje pravo na vlast. Na malim zabatima je božica pravde i ženske figure koje predstavljaju proljeće i ljeto. Originali su također preseljeni umutra.
Velika bačva
Frederick V. je izgrado englesku palaču s gotičkim prozorima u 16. stoljeću za svoju buduću ženu, englesku princezu Elizabeth Stuart. U vinskom podrumu je 1591. godine napravljena vinska bačva u koju je stalo 130.000 litara vina. Stradala je u Tridesetogodišnjem ratu i 1664. Zamijenjena još većom od 200.000 litara. Treća verzija je najveća na svijetu i prima 220.000 litara vina. Oslikani drveni lik dvorske lude Perkea čuva stražu nad njom. Zgrada za dame izgrađena je oko 1515, nalazi se uz zgradu Bačve. Velika svečana kraljeva dvorana je u prizemlju a na katovima su bile sobe za dame. Tijekom proslava vino se jednostavno pumpalo kroz cijev u susjednu zgradu i Kraljevsku dvoranu. Još je lakše bilo otići na kat u neku od soba gdje su dame čekale.
Vrtovi
Romantični vrtovi Hortus Palatinus smatrani su 8.svjetskim čudom početkom 17.stoljeća, jer primarna je bila obrana, a ne uživanje i šetnje u vrtovima. U zapadnom dijelu dvorskog dvorišta, stare utvrde ustupile su mjesto vrtu, terasama, pećinama, skrivenim od pogleda vrtnim nišama i “čarobnim strojevima”. Topnički vrt, odakle je najljepši pogled na dvorac je bio ograđeni, privatni vrt za izbornicu Elizabetu. Hortus Palatinus je ipak ostao je nedovršen izbijanjem Tridesetogodišnjeg rata. Bez održavanja usljedilo je njegovo propadanje. Kasnije je korišten kao povrtnjak, da bi bile kasnije zasađene razne rijetke biljke i drveće u stilu engleskog krajobraznog vrta. Šetajući njima danas mogu se pronaći ostaci stupova vrtnih niša ili uživati u pogledu na dolinu i palaču. Ulaz u vrtove se ne plaća ako idete pješice uz dosta veliku uzbrdicu.
