Valencia je smještena na obali Mediterana i po veličini i važnosti je treći grad u Španjolskoj i najveći na jugu zemlje. Ima oko milion stanovnika i još toliko u okolnim gradićima. To je spoj stare povijesne jezgre i moderne futurističke arhitekture. Široki bulevari sa palmama i mnogobrojni parkovi daju mu poseban pečat. To je najbrža rastuća turistička destinacija u svijetu. Hrvatske turističke agencije ga nepravedno zaobilaze, a tamo se ima što vidjeti i naučiti u mnogobrojnim muzejima. Sva ona silna maturantska putovanja u Barcelonu, morala bi obavezno posjetiti i ovaj grad. Možda će i Ryanairova direktna avionska linija iz Trsta i Venecije što promijeniti.
PARKOVI I PRIRODA
Kada gledate satelitsku snimku Valencie na Google mapsu ili slijećete na aerodrom udaljen svega 11 km od centra, prvo što zapazite je 10 km duga zelena površina, koja presjeca grad i liči na rijeku. To je Jardin del Turia, park nastao 1960 godine, nakon velikih poplava rijeke Turie tri godine ranije. Da se izbjegnu budući problemi, rijeci su promijenili tok, a u njenom suhom koritu nastao je jedinstven park se mnogim sportskim igralištima, mjestima za odmor i šetnju. Tu je nikao kompleks muzeja i zgrada namijenjenih umjetnosti i kulturi, svemirskog izgleda. Smatram da bi ga svi arhitekti i studenti arhitekture morali posjetiti, a nama ostalim smrtnicima ostaje samo da se divimo mašti i hrabrosti autora. Iako je i danju pogled nezaboravan, noću je još ljepši. Raznobojna svjetla u kombinaciji sa odsjajem sa vodenih površina, daju svemu čudesan izgled.
Ali nije to jedini park. Na svakom su koraku. Veliki ili mali ugurani između trgova i zgrada. Široki dugi bulevari sa nekoliko redova drvoreda, čine ovaj grad jedinstvenim. Uz to je Jardin Botanico jedan od najljepših botaničkih vrtova u Europi i ne smije se zaobići. Tu je nekada bila kraljevska palača, koju je Napoleon sravnio sa zemljom, a stanovništvo raznijelo materijal.
U okviru luke se nalazi i marina, gdje je stanica jedriličarske regate America cup i te Arena, staza formule 1, koja se vozi i ulicama toga dijela grada. Sjeverno od luke se nastavljaju uređene i široke pješčane plaže sa hotelima. Valencia je poznata i po svome istoimenom nogometnom klubu, koji igra u ligi prvaka.
Južno od grada je Parc Natural de l’Albufera, čudna kombinacija pješčanih dina uz obalu mora, najvećeg slatkovodnog jezera Španjolske i močvara sa trskom u unutrašnjosti. To je ptičiji rezervat pod zaštitom UNESCO-a sa 250 vrsta ptica. Može se obići turističkim brodićima. Veliki dio se obrađuje i zasijana je riža. Inače Valencija je carstvo naranči. Proizvode se masovno u cijeloj regiji. Sušno podneblje i sustav kanala za navodnjavanje potiče još i arapskog doba i funkcionira manje više i danas. Mnoge ulice imaju drvorede naranči. Nitko ih ne bere, jer kažu da tu ne mogu dozrijeti i uvijek su kisele. Probali smo jednu. Zaista je kisela.
POVIJESNA JEZGRA
Stari dio grada nekada su opasavale kamene zidine i rijeka Turia. U XIX stoljeću su srušene i napravljene ulice sa mnogim palačama. Od dvanaest ulaznih vrata ostala su dvoja Torres de Serranos i Torres de Quart. Na tom prstenu s južne strane na trgu Xativa, je izgrađena prije 150 godina Korida, u stilu rimskog amfiteatra, ali od cigle. Druga je po veličini u svijetu. Tri puta godišnje je sezona kada se odvijaju borbe (ožujak, srpanj, kolovoz). Cijena ulaznica je od 50€ pa naviše, ovisno o danu i matadoru, koji su poznate zvijezde. Unutra je i mali muzej. Prije sto godina je pored izgrađeno velebno zdanje željezničke stanice. Bijela art-nuovo zgrada sa simbolima naranči izvana i iznutra. Mnogi ne uđu u nju i pogriješe. Desno od ulaza je nekadašnja sala za informacije, sa posebno napravljenim slikama od keramičkih pločica, gdje se pokazuje tipično selo, priroda i odjeća toga doba. Iza stare zgrade je napravljena nova stanica za superbrzi vlak AVE, koji vozi do Madrida za svega sat i pol. U planu je da se sve tračnice spuste ispod zemlje i iznad napravi Central park. Političari su dali obećanje još prije 30 godina i svi očekuju da se to uradi. Što bismo tek mi onda trebali sve očekivati od naših.
Stotinjak metara dalje je najveći trg Placa de l’Ajuntament s monumentalnom Gradskom vijećnicom, i zgradom pošte, te mnogim palačama. Zaštitni znak grada je šišmiš. On je i u grbu grada i nogometnog kluba. Priča kaže da je kršćanski kralj Aragona došao sa šljemom, na kojem je bio zmaj raširenih krila i protjerao arapske osvajače nakon nekoliko stotina godina vlasti. Domaće stanovništvo nije nikada čulo za zmaja i mislilo je da se radi o šišmišu. U njegovu čast su ga onda ugradili u grb. Centralni dio trga je ograđen 10m visokom čeličnom ogradom, gdje za vrijeme maškara (Las Fallas)od 15.-19. ožujka se svaki dan u podne i uveče ispaljuje vatromet i pucaju petarde. Pirotehničari od ranog jutra sve postavljaju, a ograda služi za zaštitu gledatelja. Promet u tom dijelu obično je u kaosu tih dana, jer mnogo svijeta dolazi svaki dan. Svaki dio grada pravi do 6m visoke lutke-karikature poznatih ličnosti, izrađene od drveta ili kartona, koje stoje svuda po gradu. Voze se i u karnevalskoj povorci, te se spaljuju na 300 mjesta u gradu. Građani očigledno smatraju da je sve to dobra zabava, jer istu gradonačelnicu vole i biraju već 20 godina, mada je svako malo netko spaljuje.
Između ova dva trga je pješačka zona i u mnogim uličicama nalazi se stotinjak malih restorana, sa izuzetno pristupačnim cijenama. Svi imaju nekoliko stolova na ulici, koji su puni u vrijeme ručka i večere, jer je temperatura krajem veljače bila viša od 20oC, a uvečer tek par stupnjeva niže. Tu se nalazi izvrstan moderan hotel Sorolla Centro***, gdje dvokrevetna soba košta svega 70€. Van centra sobe se mogu naći i za 50€. Kada ste u centru dobra stvar je što ne morate trošiti novac i vrijeme na javni transport i uvijek ste u centru zbivanja. Trideset metara udaljena metro stanica, garantira da se do aerodroma stiže za svega 20 minuta. Prvi metroi kreću od pet sati, tako da se stiže i na ranojutarnje letove.
Najznačajnija povijesna građevina je Katedrala, građena krajem XIII. sve do XV.stoljeća. Oko nje su tri trga i tri ulaza. Sa trga Reina je glavni ulaz izrađen u baroknom stilu. Odatle polaze i turistički autobusi. Postoje dvije linije. Jedna vodi kroz stari dio grada, a druga obilazi i nove dijelove. Kupovinom jednodnevne karte sve se sasvim lako i brzo obiđe, ako se ne dolazi preko agencije sa vodičem. Dok smo čekali bus popili smo pivo u kafiću do stanice. Nismo mogli vjerovati da je svega 1€. Još se moraju mnogo naučiti o turizmu, jer obično na takvim mjestima u drugim zemljema košta i desetorostruko. Drugi ulaz je na trgu Almonia. Ta strana je u romaničkom stilu, a na trgu je također Biskupska palača i novo zdanje Arheološkog muzeja grada, gdje se mogu vidjeti i ostaci iz doba Rimljana, osnivača grada. Treći ulaz u gotičkom stilu je sa strane najljepšeg Trga Virgen s predivnom fontanom, posvećenom rijeci Turia. Zbog izuzetnog značaja za navodnjavanja tijekom povijesti, već pet stoljeća ispred tog ulaza, jednom tjedno, zasjeda vijeće od 8 seljaka. Ono se brine o ravnopravnoj podjeli vode kroz sustav kanala. Članovi se stalno izmjenju. Na sastancima se nikada ništa ne zapisuje i uvijek se govori glasno, da sve mogu čuti i drugi koje tema zanima. Unutrašnjost Katedrale je urađena od alabastera. Čak je korišten umjesto stakla na prozorima kupole, pa daje čudnu bjeličastu svjetlost. U kraljevskoj kapeli se čuva zlatni pehar iz kojeg je Isus pio na posljednjoj večeri, a u drugoj su dvije poznate slike Francisca Goye. Sve trudnice Valencije obavezno donesu cvijeće i stave ispred kipa Marije sa Isusom i naprave devet krugova po crkvi, kako bi njihovo dijete došlo na svijete živo i zdravo. Unutar crkve je i mali muzej, a može se popeti i na zvonik Miguelete, simbol grada.
Na istom trgu je i barokna Bazilika Gospe od beskućnika iz XVII. stoljeća, čija je unutrašnjost čak ljepša od unutrašnjosti same katedrale. Zanimljivo je da se ljeti, preko cijelog trga, sa njenog krova razvuče platno sve do susjedne zgrade i tako napravi hlad. To je čest slučaj na jugu Španjolske. Oko trga je stari dio grada, koji je poznat po malim trgovima, na kojem je skoro uvijek neka crkvica, starim kućama i palačama, koje su preuređene u kafiće, klubove, restorane. Na trgu Patriarca je istoimena crkva, koja se zove Siskstinska kapela Valencie, čiji se oslikani strop i kupola moraju vidjeti.
Ulaz u crkve je uglavnom besplatan ili se nešto simbolično plaća. Slično je i sa muzejima. Nedjeljom je ulaz besplatan. Obližnji Muzej keramike je smješten u prekrasnoj rokoko palači. Pored eksponata keramike od Rimljna na ovamo, naupečatljivija je tipična bogataška kuhinja iz XIX. Stoljeća, urađena sva u živopisnim keramičkim pločicama, sa raznim motivima iz života. To je ujedno i bila rezidencija markiza, kroz čije se odaje također prolazi.
Nedaleko od Katedrale na Trgu Mercato su tri impozantne građevine. Velika zgrada tržnice sa fasadom od raznobojne keramike s kraja XIX stoljeća nije nas oduševila cijenama voća i povrća koje smo vidjeli. Mahune i paprike po 6€, a jagode i trešnje po 10€. Zatvorena je nedjeljom, a ponedjeljkom nema ribe , jer niti ribari ne love dan ranije. Ali zato je nedjeljom ispred pravi mali vašar i pravi raj za filateliste i numizmatičare. Inače nedjeljom je grad prepun ljudi, koji idu na mise, ali i u restorane na ručak. Prekoputa je La Lonja dela Seda burza i tržnica svilom. Ova zgrada sa početka XVI.stoljeća je jedina zgrada pod Zaštitom UNESCO-a i najbolji je primjer kasno gotičkog stila. Pored velike dvorane sa visokim uvrnutim stupovima, je unutarnje dvorište sa narančama, te poslije dograđena zgrada, gdje su se donosile odluke o visini naknada koju su trgovci i brodari morali plaćati. Do tržnice je prekrasna crkva Santos Juanes, na čijem vrhu na zvoniku je ptica raširenih krila. Siromašni roditelji bi tu dovodili svoju djecu, koju nisu mogli više hraniti i rekli bi im da gledaju gore jer će ptica poletjeti. Za to vrijeme oni bi pobjegli, nadajući se da će neki od bogatih trgovaca svilom ih uzeti za sluge.
ČUDO ARHITEKTURE
Još je mnogo toga staroga što smo obišli, u tri dana naše posjete. Mnogo je raznih muzeja u koje nismo imali vremena niti zaviriti. Ali glavni razlog za posjetu Valenciji je Ciudad de las Artes y las Ciencias ili Grad umjetnosti i nauke. To je kompleks od pet velikih građevina čudnih oblika, smještenih u koritu isušene rijeke. Namjena mu je promicanje kulture i obrazovanje mlađih generacija. Same građevine su toliko impozantne da ih je nemoguće opisati. Srećom slike će reći same. Prva u nizu je Palau de les Arts Reina Sofia, opera i koncertna dvorana, sa 4 odvojene pozornice na kojima se izvode i kazališne predstave raznih žanrova. Zahvaljujući svojoj nevjerojatnoj akustičnosti, postala je jedan od najzančajnih opernih centara u Europi.
Nešto dalje je Hemisferic, zgrada koja simbolizira ljudsko oko. To je prva zgrada cijelog kompleksa, koja je počela sa radom 1998.godine. Unutra se gotovo leži u sjedalima, a iznad gledatelja se prikazuju filmovi na velikom kuglastom platnu, površine 900m2. Način snimanja je takav da imate osjećaj da ste baš Vi upravo u centru zbivanja. Ipak ne radi se o najnovijim 3D projekcijama sa naočalama, mada svi dobiju posebno dizajnirane bežične slušalice, gdje biraju jezik. Predstave traju jedan sat i edukativnog su karaktera. Teme su svemir, Amazona, Arabija, Afrika, morska čudovišta, divlje životinje u gradovima, dinosaurusi i evolucija.
Oko zgrade Hemisferica je svuda voda u plitkim bazenima, koja za sunčanog dana, zrcali plavo nebo pa cijeli kompleks postaje plavičast. Voda se iz tih bazena može ispustiti, pa se sve pretvara u ogromnu površinu, gdje se održavaju koncerti na otvorenome i drugi skupovi za nekoliko stotina tisuća ljudi. Čak su na dnu bazena ugrađena velika svjetla, koja noću sve to pretvaraju u igru boja. Isto je i oko mnogo veće bijele susjedne zgrade Muzeja nauke (Museo de las Ciencias Príncipe Felipe). Unutra se na veoma maštovit način, pomoću interaktivnih maketa može štošta naučite iz fizike, kemije, biologije, astronomije. Djeca mogu napraviti mnoge eksperimente ili na bezbrojnim ekranima pokrenuti neku prezentaciju. U nekoliko sala se odvijaju prezentacije sa osobljem muzeja. Tesli je posvećen jedan dio koji se zove Kazalište elektriciteta. Muzej je uspio prvi puta u Europu dovesti izložbu posvećenu popularnoj naučno-fantastičnoj seriji Zvjezdane staze, koja već nekoliko desetaka godina je nepresušnih izvor ideja naučnicima. Ne zaboravimo da su scenaristi osmislili laser, CAT scan, mobilne telefone, vrata koja se sama otvaraju i još mnogo toga što danas svakodnevno koristimo. Izloženo je nekoliko maketa brodova Enterprise i na desetke originalnih kostima i oružja. Može se sjesti i uživiti u ulogu na replici komandnog mosta. Kao klinac bio sam frik koji je bio zaluđen serijom, a očigledno da sam još.
Paralelno Hemisfericu i Muzeju nauke je Umbarcle, 300m duga građevina, sa metalnim lukovima ispod kojih je park sa palmama. Kao da su zaboravili postaviti krov. Unutra se šeta, ali je i privremena izložba o dinosaurusima u prirodnoj veličini, koji se miču i riču. Ukupno je 28 eksponata a najveći je dug 27m. Ispod parka je veliko parkiralište.
Kako je cijeli kompleks dug dva kilometra, na dva mjesta ga presjecaju mostovi i ceste. I mostovi su čudo arhitekture. Jedan ima konstrukciju, čije razapete čelične sajle podsjećaju na harfu. On je ujedno i najviša građevina Valencije sa visinom od 54m. S druge strane je Agora, tamnoplava zgrada, koja podsjeća na neki šljem. Unutra se održavaju teniski mečevi, koncerti, kongresi i izložbe. Sljedećih godina će se održavati Valencia fashion week, što će mnoge modno osvještene privući da dođu.
Konačno sve završava sa najvećim akvarijem u Europi Oceanografic sa 45.000 životinja 500 raznih vrsta. Od otvaranja u prosincu 2002. godine ga je posjetilo preko deset milijuna ljudi. To je opet kompleks za sebe sa nekoliko zgrada, naravno čudnog oblika, u kojem su životinje iz raznih eko sustava (Mediteran, Crveno more, ocean, tropska mora, Antartic, Artic). Tu je i velika metalna kugla u kojoj slobodno lete mnoge ptice močvarice. U delfinariju sa tri bazena i gledalištem se odvijaju predstave sa delfinima. Atrakcija je bijeli kit Beluga, pingvini, morski lavovi. Oko zgrada su jezera izgrađena kao prirodna staništa i u njima su također životinje. Ispod je stakleni tunel dug stotinjak metara, kroz koji prolazite, dok iznad i oko Vas plivaju morski psi i druge ribe. U njima se može organizirano i prenoćiti u vrećama za spavanje, što je svakako klincima doživljaj. U kružnom restoranu gdje su svi zidovi od stakla i gdje oko Vas također plivaju ribe, može se i ručati.
Ulaznice za cijeli kompleks muzeja koštaju 36€. Za grupe i djecu su popusti. Mogu se kupiti i samo pojedinačne ulaznice za pojedine muzeje. U svakom slučaju sve vrijedi pogledati i potrebno je odvojiti cijeli dan za posjetu. Više se može pogledati na stranici www.cac.es. Ako pak Vam muzeji dosade iskoristite priliku i posjetite veliki trgovački centar Carrefour prekoputa. Čak je tamo pametno otići ručati u neki restoran, jer su cijene mnogo niže nego u restoranima unutar muzeja. Pronađite restoran Neco, gdje ćete za 9,95€ moći probati najbolje specijalitete Valencije i jesti neograničeno slana i slatka jela sa švedskog stola.
Na potpuno suprotnom kraju isušenog korita rijeke Turia je napravljen Bioparc, novi zoološki vrt jedinstven u svijetu. Životinje nisu u kavezima, već se slobodno kreću u svojim prirodnim staništima. Radi se o velikim površinama okruženim stijenama ili vodom u kojima zajedno žive tri nosoroga, pet žirafa, desetak antilopa ili pak cijelo krdo slonova. Naravno da su lavove ipak odvojili zasebno. Uglavnom je sve od betona, ali napravljeno tako da izgleda prirodno. Čak i posebno afričko drveće. Posjetitelji se kreću po nekoj vrsti nasipa imaju dobar pregled. Više na www.bioparcvalencia.es.
HRANA
Hrana je nešto u čemu Španjolci uživaju. Uglavnom se u restoranima nude tradicionalni tapasi. To vam daje slobodu da za vrijeme jednog obroka probate pomalo od svega. Gotovo uvijek sve počinje ili završava paelom. Česti su restorani sa morskim plodovima. Pored Katedrale smo bili i u malom restoranu La Sardineria i naručili nekoliko raznih tapasa, sardine, lignje, hobotnicu, pečeni krumpir, masline i sos od svježe rajčice, te paelu od plodova mora. Servira se u malim tanjurima. Konobar ih iznosi jedno za drugim, tako da uvijek jedete toplo. Razne su kombinacije tapasa počev od minijaturnih sendviča, pizze pa do vrhunskih jela. Dok smo bili u Valencii, bio je tjedan restorana pod pokroviteljstvom turističke zajednice pod imenom Cucina oberta (Otvorena kuhinja). U 62 vrhunska restorana su se nudili specijaliteti po popularnim cijenama od 20€ za večeru i 30€ za ručak. Mi smo iskoristili priliku i bili gosti poznatog restorana La Lola pokraj same Katedrale. Pored vrhunske hrane u stilu francuske kuhinje, restoran nudi flamenko pjesmu i ples. Ime je dobio po poznatoj pjevačici flamenka, a sav interijer je u tonovima njene tradicionalne haljine. Nakon koktela dobrodošlice, uz svako jelo od pet slijedova pila se druga vrsta vina. Inače je ovaj kraj poznat po dobrim vinima, ali tradicionalno piće je Agua de Valencia (voda Valencie). To je alkoholni koktel na bazi narančinog soka i kažu da popiti jednu čašu nije dovoljno, a tri je već previše. Pije se obično u posebnim lokalima koji se zovu Horchateria (Narančerija). To su u stvari slastičarnice, gdje se nude i neke vrste tapasa. Dvije najstarije su odmah pokraj katedrale. Horchateria de Santa Catalina i Horchateria el Siglo.
Skraćena verzija objavljena u Časopisu Croatian Traveller ovdje.
