Glavni grad Južne Koreje se nalazi na tridesetak kilometara od granice sa svojim ratobornim susjedom na sjeveru. Od mora je udaljen 15-20 km, ovisno odakle računate. Kroz njega protiče i rijeka Hangang ili samo Han, koja nešto prije grada nastaje spajanjem dvije rijeke koje stižu s planina. U njemu živi petina svog stanovništva države ili 10,1 milijun. Centrom grada dominiraju mnogobrojni neboderi i široki bulevari i trgovi. I pored izuzetno razvijene metro i autobusne mreže povoljnog taksi prijevoza na ulicama je bezbroj automobila. Tako mala zemlja je peta u svijetu po broju proizvedenih auta. I sam sam vozač već dva Hyundai. Sve je veliko i monumentalno i u duhu promicanja kulture, tradicije i povijesti Koreje. Gdje god je moguće nudi se nova tehnologija kroz mnogobrojna praktična rješenja.
Malo povijesti
Južna Koreja ili službeno Republika Koreja se nalazi u Aziji na poluotoku okruženom Japanskim morem na istoku, Istočnokineskim na jugu i Žutim na zapadu. Još od 2 stoljeća su to vladala plemena koja se ujedinjuju i tvore jednu državu. Njena samostalnost biva u nekoliko navrata prekidana osvajanjima Mongola, Kineza i Japanaca. Nakon drugog svjetskog rata i kapitulacije Japana 1948. godine dobiva samostalnost. Ali pod uticajem Sovjetskog Saveza stvara se na sjeveru Demokratska Narodna Republika Koreja, koja dvije godine kasnije napada južni dio. U rat se uključuju Amerika i Kina pa 1953. stupa na snagu primirje i podjela zemlje 38.paralelom. Stvorene su dvije države, koje su zvanično još uvijek u ratu. Zanimljivo je da u cijeloj Koreji živi svega 1% stanovništva koje nisu Koreanci. Skoro polovina su ateisti. Danas je to moderna visoko razvijena zemlja, čiji je predsjednik Moon Jae-in, koji na sve načine želi ujediniti poluotok i donijeti mir svima.
Promet
Tamo sam doletio Qatar airwaysom preko Dohe. Sletili smo na aerodrom Incheon, koji se nalazi na otoku udaljenom 40-50 minuta vožnje luksuznim autobusima s širokim kožnim sjedalima. Najskuplja su opcija ali najbolja jer razne linije staju po raznim djelovima grada i ispred svih većih hotela. Na aerodromu posebni radnici ubacuju vaše kofere, a vozač ih vadi na stanici gdje izlazite. Najbrža opcija je vlak do centralne stanice. Odatle dalje metro linijama. Kada se sve zbroji i oduzme ništa nije brže nego autobusom, a samo se namučite tegleći prtljagu. Tisuće autobusa raznih boja kruže po gradu. Svaka boja označava da li su lokalni unutar kvarta ili povezuju dva susjedna ili više njih ili su prigradski, gradski. Nerijetko ćete izbrojiti ih pedesetak u jednom križanju dvije avenije. Cijena karte je oko 1€ i može se kombinirati metro i bus koristeći pametne kartice. Metro je savršeno organiziran i siguran. Nigdje ne možete pasti s perona, jer postoje i vrata na peronima, koja se otvaraju kada vlak stigne. Nitko se ne gura, svi čekaju strpljivo u redu. Mreža linija je izuzetno gusta i pokriva sve dijelove grada. Sa svake stanice postoje razni izlazi, koji su pored naziva ulice obilježeni i brojem. Gdje trebate izači možete pogledati na mapama unutar stanica i na google mapsu i upamtiti samo broj.
Yongsan i Dragon city
Razlog posjete Seulu je bio četvrti najveći azijski sajam Seoulfood, gdje pored hrane i repromaterijala i aditiva može se naći i razna oprema za proizvodnju i pakiranje. Bio sam gost KOTRA-e, njihove organizacije koja promiče trgovinske veze i naravno izvoz roba iz Koreje. Sajam se održavao na modernom Kintex sajmištu na periferiji grada. Smešteni smo bili u novom poslovno-trgovačkom dijelu Dragon City u hotelu Ibis Style u dijelu grada Yongsan. Ultramoderno, novo zdanje s dva nebodera s poslovnim zonama, nekoliko hotela i mini šoping centrom s nekoliko restorana. Dragon City centar je direktno povezan tunelom s ulicom s trgovinama elektronikom i Yongsan željezničkom stanicom, gdje također ne nedostaje trgovina i restorana. Hoteli nude izbor europske hrane, što često nije slučaj po restoranima. Zapamtimo najviše turista u Koreju stiže iz Kine, Japana i drugih azijskih zemalja. Prvi dan sam otišao večerati. Stao sam ispred restorana koji svoju ponudu reklamira na panou s slikama i opisom hrane. Odmah mi je prišao jedan mlađi čovjek u odijelu i pitao trebam li kakvu pomoć pri izboru hrane, jer osoblje rijetko govori engleski. Savjetovao mi je što da uzmem, naručio za mene u restoranu i otišao svojim putem. Konobari su uglavnom naučili No Spicy ( ne ljuto), što ne smijete zaboraviti reći kod narudžbe. Sve ostalo će pratiti ljubazan osmijeh i naklon, pa što dobijete. Tom večerom je započeo tjedan riže u mojoj prehrani. Kruh se može kupiti u nekim trgovinama ali košta jako mnogo. Naravno da svi svetski brandovi restorana brze hrane su također prisutni. Ja sam se odlučio za domaću hranu i nisam se pokajao.
Yongsan četvrt je poznata po elektronici. Okolo po starim skladišnim prostorima i nekoliko modernih šoping centara je bezbroj trgovina televizora, telefona, razne elektronike, informatike. Izuzetno su popularni ventilatori i grijalice i sve na struju, Mnogo je trgovina rabljene robe. Ovaj dio grada je namijenjen samo tome. Ako mislite kupiti nešto, tu je pravo mjesto. Iako su navedene cijene, moguće je cjenkanje. Mnogi se proizvodi mogu dobiti i upola jeftinije. Cijene su dosta niže nego u Europi. Ipak ovo nije dio za turiste. Kada zatvore trgovine oko 19 sati, sve postaje sablasno pusto. Stoga sam se treći dan preselio u centar, odakle je sve bilo na dohvat ruke a mnogo toga se moglo obići pješice.
War Memorial
Svaka država ima svoje heroje i odaje im počast monumentalnim spomenicima. Jedan takav je i War memorial of Korea do koga vozi plava linija metroa broj 4 (stanica Samgakji). Ja sam došao lokalnim busom iz Yongsana koji staje tik ispred. Veliki trg i još veća zgrada za sjećanje na rat koji je doveo do podjele zemlje i želje za mirnim ujedinjenjem. Na bočnom ulazu kip dvojice braće koji se bore jedan protiv drugoga u ratu i podijeljenoj zemlji, čiji zagrljaj izražava pomirenje, ljubav i oprost. Veliki obelisk je također podjeljen, dok sa svake strane borci jurišaju jedni na druge. Ispred zgrade nalazi se prostrano dvorište i jezero gdje posjetitelji mogu uživati u prirodi. S jedne strane u dvorištu tenkovi, avioni, brodovi okruženi cvijećem. U bočnim kolonadama nepregledni niz imena stradalih u ratovima. Unutra je prikazana je povijest rata od prapovijesti do Korejskog rata. Soba za borbene vježbe nudi posjetiteljima iskustvo bojišta kroz specijalne efekte. Dok građani i političari Južne Koreje sanjaju o pomirenju i zagrljaju s sjevernim susjedima, ne mogu da ne povučem paralelu s našim prostorima, gdje dobar dio političara i naroda zasniva svoju moć i zadovoljava svoju sujetu potpirivanjem mržnje, nikako ne nudeći opcije mira i bratskog zagrljaja. Ulaz je besplatan pa svatko nešto može naučiti.
National museum of Korea
Dvije stanice dalje linijom 4 je Nacionalni muzej Koreje (nadzemna stanica Ichon National museum of Korea). Opet ogromna zgrada na šest katova modernog izgleda s jezerom ispred čuva 140.000 raznih predmeta, a služi i za razne kazališne i koncertne predstave. U posebnom dječjem dijelu mogu se isprobavati oklopi dirati replike i učiti na licu mjesta povijest kroz igru. Tamo se može ući samo s djetetom. Kako nisam imao niti jedno moje u blizini, a ukrasti tuđe nije dolazilo u obzir, ovaj dio sam morao preskočiti. U blizini je National Hangeul Museum gdje se vidi povijest razvoja koreanskog pisma od 15.stoljeća, te kako su njegovi fonetski simboli nastali. Hangul je ime za koreanski alfabet koji ima 14 suglasnika i 10 samoglasnika. Nekada se riječ pisala od vrha ka dole, a riječi su se redale slijeva udesno. Još se to negdje zadržalo gdje se traži poseban stil, mada i oni danas zvanično pišu slijeva udesno s razmakom između riječi. Napomenimo da su hrvatski i srpski jedini živi jezici gdje svaki glas ima svoj pisani simbol. Još je jedino esperanto to pokušao, ali nikada nije zaživio. Oba muzeja se nalaze u velikom parku Yongsan, gdje ima dijelova koja podsjećaju na japanske parkove. Mnogo je cvijeća, sprava za djecu, bodi bildere, klupa i nadstrešnica za šetače.
Željeznička stanica
Teško je reći što je centar grada, kada su pojedini dijelovi posebni za određene stvari. Razdaljine su poprilične pa se teško može zamisliti obilazak samo pješice. Glavno prometno čvorište je ogromna željeznička stanica (Seoul station) ili njen novi dio. Stara kolonijalna zgrada ispred nje ne nagovještava tako veliku unutrašnjost prepunu raznih lokala i trgovina. Zauzima prostor od 300x100metara. Brojni okolni neboderi govore da je ovo i poslovno sjedište, kao i nekoliko avenija koje vode u razne dijelove grada. Iznad ovih prometnica je pješačka zona, ukrašena cvijećem i drvećem, sa specijalnim osvjetljenjem noću. Nekada su i njome jurili automobili, a danas se samo pješaci nesmetano kreću iznad kolona auta. Niti pogled odozgo nije loš. Navratio sam predvečer.
Dvjesto metara odatle se nalaze najstarija ulazna južna vrata starog Seula Sungnyemun Gate ili Namdaemun (Namdemun) gate, izgrađena 1398. godine s najvećim lukom u gradu. Izdržala su vijekove i onda stradala u požaru prije deset godina.
Namsan tržnica
Treći dan selim se u hotel pored metro stanica Hoehyeon u srcu gradske tržnice Namsan s 10.000 štandova gdje se prodaje sve. Jeftina roba, male trgovine, nadstrešnice i štandovi na kolicima koji svaku večer se sklapaju, roba pokriva ceradama i odvozi na trokolicama u dvorišta susjednih ulica. U pojedinim zgradama stotine štandova koji prodaju samo torbe, u drugoj samo šešire. Mnogi tu dolaze jesti na štandovima specijaliziranim za određenu vrste hrane. Gledajući cijene i vrstu robe ovo je ipak namjenjeno donjem sloju građana. A čini mi se takvih je mnogo. Prvi dan šetam po kiši u predvečerje, po gotovo pustoj tržnici. Sutradan potpuno druga slika. Tisuće ljudi strpljivo čeka u redovima da uđu u pojedine dućane koji pozivaju na rasprodaje. To su obično hostese u minićima, koje igraju razne igre s kupcima dijeleći kupone s popustima. Klaunovi na štulama, razne maskote, glasna muzika iz razglasa, trgovci koji viču i nude robu upotpunjuju gužvu. Okolo sami neboderi koji sve više istiskuju tradicionalne tržnice. One začudo preživljavaju, pa čak i prodajući majice s logotipom prvenstva Azije iz 2014 godine.
Myeongdong tržnica
Najveća trgovačka četvrt Myeong-dong počinje 200 metara od moga hotela. Veliki trg s fontanom i neboderima i mala kolonijalna zgrada nekadašnje narodne banke u kojoj je sada muzej novca. Kolekcionari marki mogu posjetiti muzej filatelije u zgradi pošte u neboderima blizancima. Niz ulicu koja vodi u centar sami neboderi i robne kuće, u kojima su cijene više nego u Europi. Slično i u bezbroj trgovina napoznatijih svjetski braendova koje se nalaze u bezbroj gustih uličica. Cijela jedna ulica je posvećena kozmetici. Zovu je Beauty Road (Put ljepote). Nezaobilazno mjesto gdje i turisti navraćaju. U neko doba postane jako živo kada se unutar glavne pješačke zone otvore štandovi s raznom hranom, koja izgleda jako primamljivo. Jedino se na takvim mjestima mogu doživjeti tradicija, probati razna hrana, koja prekrasno izgleda i još bolje miriši. Ne stignete probati sve i obično se držite onoga što vam se svidi prvi puta. Ali ako nećete eksperimentirati okusima nemojte niti ići na daleki istok. Kod kineske ambasade je veoma popularna ulica s kineskim restoranima, gdje se može probati i ova kuhinja. Tu se u blizini nalazi i rimokatolička katedrala za 8% vjernika Koreje. Ako Vam nije dosta trgovina, siđite ispod zemlje. Tu nekoliko podzemnih ulica prepunih trgovina vodi do centra grada.
Gradska vijećnica
Ipak veliki trg Seoul Plaza i Google smatra glavnim centrom. Trg je doživio preporod 2005. godine, kada je njegova velika površina zasađena travom. Postao velika zona za zabavu, odmor i relaksaciju građana. Na njemu je zabranjeno pušenje. Ispod njega je veliki rezervoar koji skuplja kišnicu koja se koristi za zalijevanje travnjaka. Zimi travu mijenja veliko klizalište. U roku od nekoliko sati, na moje oči, stotine ljudi zasadilo je na tisuće bijelih tratinčica u obliku korejskog poluotoka, povodom prvog povijesnog sastanka čelnika obje Koreje. Uvečer je održan rock koncert gdje su svi prolaznici dobivali podmetače da sjednu na travu i LED čarobne štapiće s zvijezdom na vrhu koji su svijetlili i bljeskali. Na jednom kraju trga je zgrada stare gradske vijećnice s satom (City hall). Ona je uklopljena u veliki novi dio od stakla izgrađen 2012. godine sve za dobrobit građana. Unutra je velika knjižnica, prostori za javna okupljanja, proslave, vjenčanja i najveći svjetski vertikalni vrtovi s 6500 biljki 14 različitih vrsta. Svaki dan u podne se održavaju koncerti i zabava za građane ( umirovljenike i majke s djecom).
Sve je visokotehnološki i multimedijalno nabrijano. U prizemlju je muzej s povijesnim reliktima otkrivenim iskopavanjima pri gradnji. Na vrhu kafić i galerija s fotografijama rušenja raznih objekata po gradu. Može se obići samostalno ili kroz posebne ture, gdje se još posjeti i stara soba gradonačelnika i soba s poklonima. Odmah do palače je anglikanska katedrala, koja ima skoro isto vjernika kao i budizam.
Neobična palača
Sa samog trga Seoul plaza se ulazi u kraljevsku palaču Deoksugung s vrtom i fontanama u modernom zapadnom stilu. Ovaj prostor je postao prinudna palača nakon japanske invazije 1592. godine kada su prave palače bile ozbiljno oštećene. Kasnije će postati pomoćna palača. Čak su i neke zgrade napravljene 1897. godine od kamena s velikim stubovima. Srednjovjekovna i suvremena arhitektura se stapaju u jedno. U jednoj će uskoro biti muzej.
Ispred Daehanmun (Vrata) nekada je kraljevski stražar stražario, te ih otvarao i zatvarao. Danas se vrši smjena straže, koja privlači mnoge turiste. Dok mladići marširaju obučeni u šarene lepršave uniforme noseći zastave, uz pratnju glasnih truba, glas iz razglasa objašnjava na 4 jezika (korejski, japanski, kineski i engleski) što se dešava. Program traje 30 minuta, nakon čega se turisti mogu slikati s vojnicima.
SEMA
Stotinjak metara od ulaza u palaču je mali park i SEMA muzej moderne umjetnosti, smješten u bivšu zgradu ustavnog suda. Kišilo je i sprava za zaključavanje kišobrana je bili u funkciji. Koreanci su veoma praktični. Ne možete unutra s mokrim kišobranom, ali ga možete ostaviti vani zaključanoga. Mnogi pak imaju posebna aparatić s plastičnim vrećicama u koju gurnete kišobran i samo ga pomaknete van stroja. Otkine se vrećica koja ne dozvoljava kapanje.
Državna matura
Još malo šetnje i evo nas kod još jedne palače. Ako ne volite ili ne možete više pješice, do tamo je najbolje stići busom. Metro (ljubičasta linija 6) Seodaemun Station je udaljena 300 metara. Prije četiri godine napravljena je rekonstrukcija Gwagea, nacionalnog sveučilišnog državnog ispita iz vremena dinastije Joseon, u palači Gyeonghuigung, u kojoj se održavao sve do 1894 kada je ukinut zbog korupcije. Ispiti su počeli za vrijeme drugih dinastija još u 8.stoljeću. Tu su se stvarali državni službenici potrebni za upravljanje kraljevinom. Uglavnom su aristokrati imali vremena za učenje, mada su svi mogli pristupiti osim robova i najniže klase. Ispiti su bili u tri kategorije: književni, vojni i razne kategorije koje su obuhvaćale teme poput medicine, geografije i prevođenja. Oni koji su polagali sjedili su u velikom dvorištu na asurama na kamenom podu u savršenim redovima. Događaj prate koncerti i procesija tijekom svečanosti.
Odmah pored je Muzej povijesti i Donuimun Museum Village osnovan u rujnu 2017. godine. To je muzej na otvorenome koji se sastoji od hanoka (tradicionalnih korejskih domova) i zgrada koje prikazuju povijesna doba i razne stilove arhitekture grada u periodu 1900-1980-ih.
Glavna kraljevska palača
Najveća kraljevska palača je Gyeongbokgung do koje se dođe šetnjom duž 1 km duge avenije s ukupno 12 voznih traka i visokim neboderima. Prvo nailazimo na spomenik jednom od velikih generala a potom i kralju Sejongu velikom. U veliki kompleks palače se ulazi kroz vrata Gwanghwamun Gate. Centralna pagoda je u središnjem dvorištu, s mnoštvom manjih zgrada, prolaza i dvorišta. Palača je izgrađena 1395. godine u središtu novog glavnog grada kao glavna palača dinastije Joseon. Mnogo je vremena i novca trebalo za obnovu nakon japanske okupacije i razaranja. Ako hoćete da vidite najznačajnije stvari unutra igrajte igru potrage. Na ulazu se uzme mapa i traže označena mjesta. Kada se nađu pokraj njih je stol i pečat s simbolom toga mjesta i objašnjenjem o njemu. Svako lupi pečat u svoju mapu. Kada skupite sve pečate, na ulazu se dobije mala lepeza. U nekima dijelovima su smješteni Muzej nacionalne palače Koreje i Nacionalni narodni muzej Koreje. I ovdje se vrši smjena straže s još više vojnika. Traje kraće.
Jogyesa hram
U blizini se nalazi Jogyesa hram, koji predstavlja centar budizma u Seoulu. Izgrađen je u 14. stoljeću ali je izgorio i podignut ponovo. U njemu se održavaju razne ceremonije i svečanosti. Za vrijeme jedne takve naletio sam i ja, kada je sve bilo ukrašeno raznobojnim trakama i balonima.
Bukchon Hanok Village
Šetam dalje do dijela grada gdje je vrijeme stalo. Bukchon Hanok Village gdje ljudi i danas žive u tradicionalnim kućama između kojih su tek uski prolazi. Dvorište je ovdje nepoznat pojam. neke kuće imaju čak i garaže za auto, mada nije jasno kako prolaze tim uskim prolazima. Posjetio sam i muzej gdje se može vidjeti i unutrašnjost tih kuća. Kuće od drveta i papira, izuzetno male prostorije. Asura ili futon za sjedenje i spavanje, te ventilator koji može služiti za hlađenje i grijanje. U kuhinji mala peć, glinene posude za kuhanje i čuvanje hrane. Veoma skromno. Mnoge djevojke i mladići šetaju u narodnim nošnjama, koje možete iznajmiti i u njima i šetati cjeli dan. Čak ne plaćate ulaznice u palače. Čak i mnogi turisti to rade iako najam košta mnogo više od uštede na ulaznicama. Domaći školarci obožavaju se slikati s strancima ili im pozirati.
Tajni vrtovi
Konačno stižem i do Changdukgung (Čangdakun) palače, izgrađene 1405. godine. Nalazi se pod zaštitom UNESCO-a. Nju su do temelja spalili nezadovoljni građani, kada je kraljevska obitelj pobjegla nakon japanske invazije. Obnovljena je 1611.godine, a u svom sklopu ima Tajne vrtove Huwon, malo jezerce i 300 godina staro drvo. Veliki staklenik čuva neke tropske biljke i mnoštvo bonsai drveća. Nekada je bila van grada i idealno mjesto za bijeg od ljetnjih vrućina.
Jongmyo
U blizini u šumici je veliki kompleks Jongmyo (Đonmio) hrama koji je također pod zaštitom UNESCO-a. U 109 metara dugačkoj drvenoj glavnoj zgradi koja ima 19 prostorija je sahranjeno 19 kraljeva i 30 kraljica. Smatra se da je najveća drvena zgrada na svijetu. I on je izgorio u požaru kad i palača i ponovo izgrađen kad i palača. Od tada je manje više ne dirnut. Ritual i muzika koja prati kraljevske sahrane već 600 godina se također smatra svjetskom baštinom. U prostranim dvorištima se organiziraju posebne predstave.
Dongdaemun History & Culture Park
Na drugom kraju grada u četvrti Dongdaemun se nalazi velebna futuristička građevina sa parkom, okružena neboderima gdje su se arhitekte takmičili tko će smisliti nešto čudnije. Zgrada je posvećena kulturi, povijesti i dizajnu. Unutra se održavaju razne izložbe i događanja. Ima i dio s muzejom i trgovinama dizajna. Pored je park s LED ružama, koji svijetli od sumraka do ponoći. Do tamo se dolazi plavom linijom 4, ali i zelenom 2 i ljubičastom 5. Ispod zemlje sve su stanice povezane, ali za razliku od drugih svjetskih metroa, izlazi nose brojeve i nazive ulica, pa se lako snaći gdje izaći. Google maps je skoro beskoristan u Seulu, jer nema mogućnost trasiranja rute autom i pješice. Nudi samo javni prijevoz ali na veoma čudan i nepouzdan način. Dobra stvar je što ako uvećate običnu kartu na njoj možete vidjeti izlaze iz metro podzemlja. Pogrešan izlaz znači možda par stotina metara više pješačenja.
Dongdaemun tržnica
Ovo je najjači trgovački dio grada s 26 trgovačkih centara i 30.000 trgovina, te 50.000 zanatlija. Ovdje mnogo toga radi dan i noć, 24 sata. Prelazimo potok Cheonggyecheon iznad koga je doskora bila cesta. Ona je uklonjenja a obale napravljena kao duga šetnica s zelenilom, vodopadima, vodoskocima i raznim drugim zanimljivostima. Posebna svejtla noću prave fantastičan ugođaj. Duž obala su također trgovine i restorani, pa je i ovdje veoma živo. Proteže se 3 kilometara na u smjeru istok-zapad, mada je potok dug 11 km. Dolazimo do trga i tržnice Dongdaemun. Na njenoj stražnjoj strani nalazi se aleja Mukja Golmok, ili Hajde da jedemo. To je linija štandova koja poslužuju korejsku hranu kao krafne, okruglice, pikantna piletina pržena u dubokom ulju… Imaju i aleje Saeseon-gui (riba na roštilju) i Dakhanmari (pileća juha). Prošao sam alejom ribe ili bolje reći uskom prolazu. Niz jadnih štandova s stotinama već pečenih riba, obično skuša, koja se samo podgrije na roštilju kada je kupite. Mislim da tamo turisti nemaju što tražiti za jesti.Da ne bude zabune ima i pokoji restoran. Ja sam uspio pronaći ulicu sa samim restoranima koji su izgledali sasvim pristojno i ručao u jednom. Na trgu se nalaze još jedna od najznačajnih gradskih vrata Heunginjimun. Posebno se lijepa noću kada su osvjetljena. Nekada ih je bilo osam. Ostalo ih su šest. Bili su to ulazi kroz 18,6 km zidina, koje su opasavale grad. Tu možemo vidjeti njihove ostatke, koje idu u brdo. Visina je bila 7-8 metara. Cijeli muzej posvećen je njima na obronku brda.
Insa-dong i tradicija
Ovaj dio grada najviše će nas vratiti u prošlost, pogotovo nedjeljom kada se zatvaraju za promet. Tu žene još nose tradicionalne nošnje u svojim drvenim čajnim kućama, butik galerijama i prodavnicama tradicionalne lagane hrane. Dok je zabava raznih uličnih zabavljača besplatna, ovo jedno od najboljih mjesta za kupnju tradicionalne korejske umjetnosti, proizvoda i drugih suvenira. Mnogo je antiknih trgovina, umjetničkih galerijama, trgovinama keramikom i porculanom. Mnogo je tradicionalnih restorana i čajnih kućica. Dok sam sjedio na klupi i grickao neki keks, prišla su mi trojica školaraca u školskim uniformama i zamolili za razgovor. Dobili su zadatak da na engleskom jeziku naprave intervju s stranim turistom. Izuzetno ljubazno stalno se klanjajući i moleći postavili su mi razna pitanja i zahvalili s malom platnenom vrećicom s tri mala keksića unutra. Rekli su da je to običaj u znak zahvale. Jedan dio grada posvećen je mladima. Čak se ulica se tako zove. S jedne strane ova četvrt izlazi za već opisani potok Cheonggyecheon. I ovdje je veliki kontrast visoki moderni neboderi koji se takmiče da budu posebni.
Kome nije dosta tržnica može posjetiti buvljak, ogromnu zgradu gdje se prodaju stvari tipične za bilo koju buvlju pijacu. Prodaje se naravno u okolnim uličicama. Postoji čak tržnica mesom gdje je cijeli kvart prepun mesnica i hladnjača. Nažalost za obići ovaj grad treba mnogo više dana.
TV toranj
U središtu Seula se uzdiže brdo na čijem je vrhu N Seoul Tower, TV toranj s vidikovcem. Cijelo brdo je urađeno kao park, gdje stanovnici grada bježe u prirodu. Do vrha se može pješice, ali u nedostatku vremena turistima je bolje sjesti na neki od kružnih autobusa koji voze do vrha. Postoji i žičara a do žičare vozi besplatna uspinjača Namsan Oreumi, gdje se ukrcate neposredno iznad naplatnih kućica gdje se naplaćuje tunelarina za prolazak ispod brda kroz Tunnel 3. Pogled na grad koji ga okružuje je prekrasan. U kom god smjeru gledate prostire se grad. Toranj je noću osvijetljen raznim bojama specijalnim projektorima i može služiti kao orijentir. Svjetlo se mijenja tako da odražava koncentraciju mikro prašine u zraku. Plavo svjetlo ukazuje na čist zrak, zeleno označava prosječnu količinu prašine, a crveno izuzetno zagađenje u atmosferi. Izgrađen je 1969. godine a 11 godina kasnije ga otvaraju za javnost. U njemu je i digitalni opservatorij s 30 LCD panela koje govore o 600 godina povijesti grada. Na terasi kod ulaza možete zaključati svoju ljubav. Nekada su to bili lokoti a sada plastična srca. I tu postoji mjesto za šoping kao i velika sala za video igre.
Namsangol Hanok Village
Još jedno etno naselje s tradicionalnim kućicama (hanok). Tu je pet tradicionalnih kuća srednje i više klase, čak i kraljeve rodbine. Preseljene su ovdje s raznih lokacija grada, kako se grad širio. Žive lutke obučene u tradicionalnu odjeću demonstriraju kako se živjelo i rado će se slikati s Vama. Iznad je park s potočićem koji se provlači preko kamenja. Ima ulaz i na vrhu pa je moguće odatle na toranj. Kada sam bio upravo su imali probe za izbor novih modela svijeta mode. Djevojke i mladići su uvježbavali izlazak na pozornicu dok je svako malo pljusak kvario ugođaj.
Olimpijski park
Sve do sada navedeno se nalazilo u centralnom dijelu grada. Čak se moglo sve obići pješice u nekoliko dana. Da bi posjetili borilišta gdje su 1988. godine održane 24.ljetnje olimpijeske igre se mora sjesti na metro, koji prelazi rijeku Han. Vožnja traje oko 45 minuta. Ulazim u olimpijski park kod ulaza iz olimpijskog sela, pretvorenog kasnije u stambene zgrade. Šetam širokom alejom pored raznih dvorana i stadiona. Sve je u funkciji i ovo je omiljeno mjesto gdje dolaze građani se opustiti. Može se posjetiti i Olimpijski muzej. Dolazim na veliki plato oivičen zastavama učesnika i centralnim dijelom s olimpijskim plamenom ispod olimpijskih vrata svjetskog mira.
World Tower
Izdaleka se vidi 555m visoki superneboder World Tower s najvišim vidikovcem u Koreji, koji strši visoko iznad drugih u ovome novome dijelu grada. Seoul Sky je vidikovac na 123. katu ili na 500 m visine. i zvanično je najviša terasa u svijetu s staklenim podom. Do gore voze superbrzi liftovi brzinom 10m/sek. Unutra je hotel, zdravstveni centar, fitness centar i financijsko središte. Lotte World Mall, je šoping centar, koji čak ima i duty free , najbolji gradski akvarij u Koreji, spektakularnu dvoranu klasične glazbe i najveći multipleks u Aziji. Neboder je jedan od korejskih arhitektonskih krunskih dragulja. Simbolizira susret modernog s tradicionalnim, prirode i najsuvremenije tehnologije i postignuća čovjeka. Stotinjak metara dalje nalazi se veliki zabavni park Lotta. Dijelom je na otoku u jezeru, dijelom u ogromnoj građevini s klizalištem za 850 osoba, otvorenim cijele godine. Unutra su mnogi restorani i igraonice za djecu i odrasle. Rollercoasteri i druge adrenalinske atrakcije su izazov i za odrasle.
